Samo dan nakon što je u Hagu na doživotnu robiju zbog Srebrenice osuđen Ratko Mladić, tužilaštvo je na adrese podnosioca krivične prijave protiv višedecenijskog crnogorskog premijera Mila Đukanovića i tadašnjeg vrha vlasti zbog genocida i slučaja Ibrahima Čikića poslalo dopis u kom ih obavještavaju da je ta prijava - odbijena.

Obrazloženja zašto je specijalni tužilac Milivoje Katnić odbio krivičnu prijavu koju su 11. septembra 2014. godine podnijeli profesor Milan Popović, poslanik Koča Pavlović i glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan - nema. Osim ako se u to ne računa – „ne postoji osnovana sumnja".

U krivičnoj prijavi se navodi da je neposredan povod za prijavu bila prvostepena osuđujuća presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju od 3. juna 2014. godine kojom se Čikić obavezuje da na ime nadoknade štete za duševne bolove plati 4000 eura bivšim zatvorskim službenicima bjelopoljskog zatvora u kom je bio pritvoren i mučen. O svom političkom progonu, montiranom procesu i torturi Čikić je pisao u tada tek izdatoj knjizi Gdje sunce ne grije, nakon čijeg je objavljivanja uslijedila tužba bivših čuvara zatvora. Sud u Bijelom Polju presudio je u njihovu korist.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije (SDA) optužujući ih da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Među njima bio je i Čikić, čija je, kako stoji u nalazu ljekara, ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno". Optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Krajem 1994. godine osuđen je na dvije godine zatvora, ali je nakon godinu zatvoreništva oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Nikada niko za to nije odgovarao.

„I ova presuda i privatna tužba koja je ovu presudu izazvala su samo sudom i privatnošću zamaskirani oblici produžene nekažnjivosti vrha crnogorske vlasti za najteži zločin genocida, ako i istom privatnošću i sudom zamaskirani oblici produženog genocidnog progona Ibrahiam Čikića kao jedne od rijetkih žrtava i svjedoka ovog zločina koji ni po koju cijenu ne prihvata da o ovom zločinu ćuti", navodi se u prijavi koju su potpisali Popović, Pavlović i Kočan.

Podnosioci prijave dalje konstatuju da je „odgovornost Đukanovića i crnogorskog tadašnjeg vrha za genocid „komandna, s obzirom na najviše funkcije vlasti koje su u ovom periodu vršili i još uvijek vrše, ali i neposredna". Takođe, u prijavi se terete za saučesništvo pomaganjem počinioca ovog zločina da izbjegnu pravdu i vrhovni državni tužioci u periodu od 1994. do 2014. godine.

„Odluka tužilaštva je očekivana, jer je to logika sistema. Ratni zločini neće biti procesuirani dok je ova vlast tu. Novina je samo to da je i novo tužilaštvo postalo sačesnik u pomaganju odgovornih da izbjednu pravdu kad su u pitanju ratni zločini. Ako postoji čudo da VDT ne zna šta radi specijalni tužilac, pozivam Stankovića da ne bude saučesnik i smijeni Milivoja Katnića", komentariše za Monitor odbijanje prijave od starne tužilaštva Milan Popović.

Ibrahim Čikić za naš nedjeljnik kaže da tužilaštvo nije prihvatilo "valjane, validne, pouzdane i relevantne dokaze".

,,Ti dokazi nedvosmisleno potvrđuju oba elementa genocida: namjeru (mens rea) i najveći broj akata genocida (actus reus). Očigledno je da se i u ovom slučaju radi o zarobljenim državnim institucijama spremnim da po svaku cijenu brane lik i ne/djela vođe Udružene zločinačke organizacije. Onog momenta kada su međunarodni centri moći sramno abolirali od krivično-pravne odgovornosti udarnu pesnicu zločinca Slobodana Miloševića, odaslali su jasnu poruku svim žrtvama genocida da će mnogi zločinci izbjeći ruku pravde", kaže Čikić.

,,Nesmjenjivost režima, kontralustracija i priručno sudstvo doveli su do nekažnjivosti ratnih zločina a nekažnjavanje ovih povećava opasnost za ponavljanje sličnih i još brutalnijih zločina", zaključuje.

O nekažnjivosti ratnih zločina dovoljno govori siromašna statistika pravosuđa: oslobađajuće presude za ratne zločine, kažnjavanje rijetkih pukih izvršioca, nedostatak procesa za nalogodavnu i komandnu odgovornost, i druge krivične prijave za ratne zločine koje čekaju u ladicama tužilaštva. Da odbaci ovu krivičnu prijavu tužilaštvu je trebalo nešto više od tri godine. Krivična prijava protiv crnogorskog vrha koju su za zločin deportacija podnijeli Popović, Pavlović i Kočan već petu godinu je u ladici specijalnog tužioca.

I muk zvanične Podgorice nakon nedavne osuđujuće presude Ratku Mladiću govori dovoljno. Crnogorske vlasti čestitale su oslobađajuću presudu Šešelju, dok su Mladića otćutali. Možda bi se oglasili da je njihov ratni drug - oslobođen.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ, Monitor