Piše: Milada MEDINIÆ

Kao i u veæini bošnjaèkih kuæa, i kod mojih se je èesto pjevala i pjeva i dan-danas naša sevdalinka. Sjeæam se, iz davna Brèkog, kada otac zasvira, a onda spusti harmoniku, stavi mene u krilo i zapjeva Sojku pticu. Suludo bi bilo pomisliti da ta ljepota nije ostavila svoja zrnca u meni, jer to je sevdah: kada ga autentièno i autentiènog okusiš, nikad’ da se zasitiš! Normalno, kad’ si mal’, isto tako malo shvaæaš tu ljepotu, to bogatstvo. No, kako rasteš, i spoznaje rastu. Tražiš sebe i koliko god se vidiš svugdje, samo na jednom mjestu pronalaziš ono svoje JA, a ono je tamo gdje su korijeni. A gdje su korijeni… ? Za muzièare - zasigurno u sevdahu i sevdalinci. Tu je i historija, i kultura, a i evolucija. Kroz historiju naše “sreæe i nesreæe, radosti i žalosti, uspjesi i stradanja u ovim našim tragiènim prostorima” što bi rekao gospodin Omer Pobriæ, a kroz kulturu naše opstajanje uz multikulturalizam mnogih naroda koji proðoše kroz Bosnu, svaki ostavljajuæi svoj trag, al’ neuspjevajuæi se nametnut’. Naprotiv, sve te prihvaæene influence su suptilno protkane bošnjaštvom, što èini tu kulturu autentiènom. Takva je i naša sevdalinka. Prolazeæi kroz vremena, mijenja se u nekim vizurama, a mi smo tu da je saèuvamo od modifikacija koje joj ne prilièe.

Institut sevdaha u Detroitu

Jedan od oèiglednih èuvalaca sevdalinke i njezine vrijednosti, ne udaljavajuæi je od pozitivnih evolucija, je i Institut sevdaha. Kao i veæina ljubitelja sevdalinke u ovim dalekim krajevima, bila sam oduševljena saznanjem održavanja turneje. Bez velikih razmišljanja uputih se na put sa ravnim meni do najbližeg grada, Detroita, koji je udaljen osam sati autom od Ottawe (Kanada). “Mali” kulturni šok pri ulasku u grad je našao svoj lijek treæeg juna u 20 sati, kada \"zaplaka\" harmonika, a i naše duše sa njom. I vjerujte mi, omladino napose koju malo zapazih na tom koncertu, ima se šta i èuti i vidjeti. Samo zapažanje opijanja bez alkohola puno kaže. I prošetasmo mi kroz Bosnu, i uzduž i poprijeko, helem stigosmo i do Brèkog. Jah, moja Posavino! Al’ ne bi bilo Bosne da nije onih koji živote svoje dadoše za nju, pa i naš rahmetli Alija Izetbegoviæ. I njemu otpjevasmo i Fatihu prouèismo.
I volila bih puno toga uputiti našim mladim, koliko god vrijedno bilo, al’ mi sve moje rijeèi nekako bezvrijedne kada èujem jednu Amerikanku koja savjetuje naše roditelje da udalje zaborav sevdalinke od novih generacija: ”Pjevajte i volite vašu sevdalinku” kaže Mary. Šta više dodati… sem da se nadam da æe bogatstvo Bosne jednom naæi svoju vrijednost i u oèima Bošnjaka.

Miruh Bosne je naslov knjige sabranih sevdalinki u izdanju gospodina Omera Pobriæa.