Literarni natjeèaj Medžlisa IZ-e Kalesija u povodu Ramazan i šerifa: Prièa nagraðena posebnom nagradom
ÈOKOLADNE PAHULJICE
Objavljeno: 04. Oct 2006. 00:10:00

Fatima SINANOVIÆ

Fatima je uèenica 5. razreda OŠ Kalesija.
Žiri je njenu prièu \"Èokoladne pahuljice\" nagradio posebnom nagradom.
Bilo je ljeto. Imala sam osam godina. Pred nama je bio još jedan dan ramazana, èini mi se dvadeseti dan. Zapostila sam, kao i sve prethodne dane. Nije mi baš lahko bilo da trpim glad, ali su me roditelji bodrili, hrabrili; stalo su govorili: „Izdrži još malo, još samo malo...“ Pred kraj dana bila sam jako gladna. Mama mi je rekla da odem kod drugarice kako bi mi vrijeme brže prošlo. Obukla sam se i krenula. Kada sam stigla, pitala sam je da li posti.
-Ne, danas ne postim, ali postila sam 13 dana do sada.
Meni to nije smetalo. Izašle smo napolje da se igramo. Dugo smo se igrale. Na kraju igre ušle smo u kuæu. Kada sam pogledala na sat, bilo je još sahat vremena do iftara.
- Moram iæi kuæi, rekla sam drugarici, hoæu da stignem da mami pomognem oko spremanja iftara.
Ona me zamolila da ostanem još malo, a zatim je otišla u kuhinju i donijela dvije zdjelice èokoladnih pahuljica sa mlijekom. Jednu je stavila pred mene.
- Znaš da postim, neæu to pojesti, rekla sam joj.
- Ostani barem da mi praviš društvo.

Poslušala sam je i ostala kod nje. Sjedila sam za stolom dok je ona jela. Gledala sam kako jede i slušala kako pahuljice hrskaju u njenim ustima. Pogledala sam u zdjelu pahuljica koje su bile meni namijenjene. A one kao da su mi govorile: „Hajde, pojedi me, hajde slobodno.“ Okrenula sam glavu na stranu i rekla sebi da neæu to uèiniti. Pokušala sam da mislim na nešto drugo, da ne mislim na pahuljice. A onda sam opet pogedala u pahuljice. A onda... Uzela sam kašiku i zahvatila nekoliko pahuljica i prinijela ih ustima. Ni sama ne znam zašto sam to uèinila. Stavila sam kašiku u usta, ali pahuljice još uvijek su bile u kašici, nisu dotakle grlo.
- Eto, omrsila si se, rekla mi je drugarica.
- Još nisam, ohrabirvala sam se.

Ipak... nisam izdržala, zažmirila sam i bez razmišljanja progutala pahuljice. Èim sam ih pojela, krenula sam kuæi. Samo što sam odmakla od njene kuæe briznula sam u plaè. Miris ramazanskih lepina, koji je dopirao iz pekare, još više me rastuživao. Tek tada sam bila svjesna šta sam uradila. Kada sam, onako uplakana, stigla kuæi mama se zabrinula:
-Šta je bilo?! Da li si pala?!
-Ne, nisam, rekla sam joj kroz plaè.
Nisam više ništa govorila. Samo sam plakala. U prvi mah joj nisam smjela reæi da sam prekinula post, bojala sam se da æe me ružiti i da æe biti ljuta na mene. Ipak, kako nije prestajala da me pita, kroz suze sam joj objasnila šta se dogodilo. Mama ništa nije rekla, samo me privila uz sebe. I u njenim oèima sam vidjela suze. Bila sam zbunjena, nije mi bilo ništa jasno. Nakon kraæeg vremena uzela me za ruku i uvela u sobu.

- Dobro je, sine, napostit æeš ti to. Prevarilo te, šta æeš. Hajde sada da iftariš sa nama, rekla mi je mama.
-Ne mogu, nisam gladna.

Mama je otišla da iftari, a ja sam shvatila da samo zbog te zdjelice pahuljica neæu moæi reæi da sam ispostila cijeli ramazan. Bilo je to iskušenje za mene pred kojim sam posustala. Mama je ponovo ušla u sobu:

-Hajde, spremaj se da idemo na teraviju.

Poslije teravije mi je kazala da je ona plakala jer je njoj bilo drago zbog toga što sam ja plakala zato što sam prekinula post.

Šifra: Objava15046
Fatima Sinanoviæ

Redakcija web magazina Bošnjaci.net zahvaljuje se organizatorima natjeèaja Medžlisa IZ-e Kalesija na ustupljenim prièama.




Rezultati literarnog natjeèaja i prvonagraðena prièa Medžlisa IZ-e Kalesija u povodu nastupajuæeg Ramazan i šerifa

SAN KADERSKE NOÆI

Dragi moj sadik i salih, ti koji æeš ovo èitati. Ovo i ono što sam ranije pisao na ovim èistim tabacima. Neka znaš da ovo piše siroti Sulejmen, rob Onoga koji je jedini dostojan robovanja, Onoga koji svoje nepresušne riznice otvara kome On hoæe i koji ne dozvoljava robu da izgubi nadu u Njegov rahmet i Njegov magfiret.