Piše: Milada MEDINIĆ, B.Mus.

Èesto sam se pitala zašto bogatstvo koje predstavlja bošnjaèku kulturu je tako šturo i nepoznato van granica teritorija kojem pripada, ako se ne oslanjamo na minoritet jako znatiželjnih individualista. Normalno, refleks je okrivljavati druge, u ovom sluèaju napominjuæi njihovu nezainteresovanost, a time održavati sebe na nivou ili èak i uzdizati u koliko stojimo èvrsto zasljepljeno iza potvrðenog. Ipak, jedno je oèigledno, to jest da nepoznavanje bošnjaèke kulture je krivica njezinog naroda i to gledajuæi iz dva razlièita aspekta. Prvi podrazumijeva kategoriju koja uopšte nije ni svjesna vrijednosti kulture jednog naroda, ne pridodaje joj i time se ne nalazi u moguænosti ni promovisati istu, s tim da zadnje napomenuto iziskuje poznavanje i vjeru u ono što branimo. Banalno, no ipak logièki, sliènoj kategoriji se ne može ni zamjeriti. No, onima kojima se može zamjeriti su bošnjaèki intelektualci, napominjuæi da krajnje definitivno i èvrsto stojim iza ovoga jer me je osobni put naveo da kontaktiram s istima po pitanju liènih studija. Izostavljajuæi pojedince, izrasle karaktere prije svega, kojima diploma doðe kao lièna dopuna a ne svjetska promocija, skoncentrisat æu se u nastupajuæim reèenicama na ovu drugu kategoriju, koja nažalost definiše veæinu i za koju znanje je sinonima intimnosti.
Krajnje je nelogièno, da ne kažem necivilizovano, da jedan intelektualac/intelektualka Bosne i Hercegovine razmišlja prethodno navedenim naèinom, oni koji poznaju procedure fakulteta i autorskih prava bolje nego iko. Prava koja po odbrani magisterijskog rada ili doktorata automatski se pripisuju autoru djela, ulazeæi u anale nacionalnih i internacionalnih biblioteka. Svaka kopija ideja navedenih u raznim djelima od strane ne-autora, a ne bivši citirana u radu istog, oduzimaju titular zadnje nevedenoj osobi u buduæem radu. Da li iskreno mislite da osoba na nivou magisterija ili doktorata, koja ulaže svojih narednih 2 do 10 godina života, nije svjesna ovih restrikcija? Što više, da li iskreno mislite da osoba na istom nivou je se uputila na ovako dug rad da bi prezentirala neèije ideje a ne svoje? Uistinu intelektualci, budite na nivou svojih takozvanih diploma.

Intelektualno zakljuèavanje

Rasla sam u društvu, kojeg nemam namjeru uzdizati s tim da svako ima svoje mahane, no od kojeg mogu uzeti ako ništa barem jedan pozitivan primjer vezano za istu temu. Jedan intelektualac Kanade, pri mentorstvu svoga uèenika na nivou magisterija, podstièe istog da stupi u kontakt sa što veæim brojem intektualaca koji su izdali djela ili su jako struèni u svome fahu. Kontakt, koji naravno može biti od pomoæi studentu vezano za njegovo buduæe odbranjeno djelo. Ne svi, ali ipak veæina tih oksidentskih struènjaka, na koje se obraæa poèetnik, sa zadovoljstvom odvajaju vrijeme i pomažu mnogobrojnim objašnjenjima, koliko to nalaze u svojim moguænosti. Zašto? Postoje dva razloga. Prvi jer to je moto izabranog domena, to jest edukacije. Drugi, jer svako objašnjenje koje se nalazi u bližnjoj interakciji sa tematikom studenta æe se citirano naæi u završnom radu napomenutog. Konsekvence su zatim velike. Taj isti rad, odbranjen od studenta, ulazi u, veæ napomenute, internacionalne anale biblioteka, moguæeg dostupa svim znatiželjnim. Važno je napomenuti da svi zainteresovani za taj rad zapažaju direktno i bibliografiju istog, podrazumjevajuæi i citirane osobe. Znaèi, nije u pitanju samo promocija rada, nego i svih onih koji su dio njega, uzdizajuæi kote popularnosti zadnje navedenih. Davno je reèeno da na oksidentu ništa nije besplatno. Naprotiv, svako ima svoj profit u svemu što radi, samo što su pristupi odavno proraèunati.
Zašto jedan struèni bošnjaèki intelektualac/intelektualka ne vidi stvari isto? Da li nakon svih godina istraživanja i spoznavanja još uvijek sumnjaju u svoje znanje i žive pod strahom da æe to isto biti predstavaljeno od strane nepoznate osobe. Zar niste svjesni da ni jedna tema ne može biti isto odbranjena od dvije osobe s tim da pristupi i viðenja nikada neæe biti indentièni, te da, pored svega, kljuè odbrane ostaje poznat samo osobi koja brani autentiènost ideje. Takoðer, oèigledno je da su sve tematike do sada generalno dotaknute od velikog broja struènjaka, èineæi da svaki buduæi nauènik koji brani specifiènu temu mora spoznati prije svega radove prethodno uraðene od drugih, radi svoga kredibiliteta. Èemu onda škrtost od strane onih koji veæ odavno poznaju sve ove èinjenice.
Time, suludo je kriviti takozvane „ostale“ za manjak promocija bošnjaèke kulture van teritorija iste, iako je i u njoj samoj veæ odavno potrebna. Dovoljno je biti svjestan da je malo gdje dobrodošla radi žustrog rada onih koji se i dan danas bore da vrijeme ne nadvlada zaborav, te da istim radom oèuvaju iole onoga što nas èini nacijom, bilo to u Bosni ili van nje. No, poruèila bih onima koji misle da se Bosna nalazi samo izmeðu Drine, Save, Une i mora, da su u velikoj zabludi. Naprotiv, njezine granice su danas, kao nikada prije, i šire i duže, i njezina kultura je prostranija. Vaše je da pomognete toj promociji, naše da izvršavamo. U protivnom, granice æe se jako brzo skuèiti. Nažalost!