Čitajući tekst od cjenjene autorice Džane Mujadžić, na Bošnjacima.net,nisam mogao da se suzdržim i ne dozvolim dugogodišnjem "presovanom duhovnom bolu" da na papir zabilježi, bar, neke od činjenica, koje se direktno i indirektno vezuju za ovu, vjerovatno, jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija, koja bi trebala da bude srazmjerno tome, i jedan od najboljih promotora, kako naše književne umjetnosti, tako i naših književnika i njihovih djela, a sa tim i Sarajeva, kao kulturnog centra, te cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva. Kada bi ova manifestacija, zaista, bila u funkciji promocije vrijednosti i kvaliteta bosanskohercegovačke pisane riječi, s obzirom na sve ono šta ima na raspolaganju, vjerovatno svake godine bi se promovisala određena PJESNIČKA DJELA domaćih autora; vjerovatno bi se svake godine promovisao, bar jedan, PJESNIK, naravno ŽIV, a kojih naravno, ima; vjerovatno bi se aktuelizirali određeni PJESNIČKI TRENDOVI, kao i specifikum poetske kreativnosti, u čemu Sarajevo, a i BiH, nikada nisu oskudjevali!
Naravno, sve se to ne zamjeri autorici navedenog teksta, kojoj se zahvaljujem na inspiraciji i inicijaciji - jer "neprirodna tišina", jednom progovoriće nužno.

Svakako da je lijepo što se jedna književna manifestacija održava u Sarajevu u kontinuitetu- ali nije lijepo što tu nema sarajevskih pjesnika, isto tako u kontinuitetu, a svega drugog ima, i to se isto tako doslijedno manifestuje. Naravno da par izpolitiziranih rukovodilaca u DRUŠTVU PISACA BiH imaju sve na umu - osim da internacionalnoj književnoj publici prestave autentičnu sarajevsku i bosanskohercegovačku poeziju. Ko smije nešto reći protiv programa ovogodišnjih manifestacije koja se zove SARAJEVSKI DANI POEZIJE - kad se zna da tamo "pale i žare" likovi koji su se promovirali u svemu u ovom društvu, ali..? Svakako da je tu lijepo što dolaze, zaista, poznata i vrijedna imena u glavni grad BiH, ali čini se da to ima svoju "dublju pozadinu" - koja ima čvrste veze za KNJIŽEVNIM IDENTITETOM, kao Sarajeva, tako i BiH. Pitanja oko "književnosti" na ovim prostorima su jedna od "najškakljivijih" - ali jednom se tu treba, a i mora, napraviti seriozniji uvid i jedna analiza koja bi obuhvatila višedecenijske aktivnosti, koje ova ustanova, "čudnog društvenog statusa, kadrovskog profila i programskog djelovanja", realizira "u prigušenoj gradskoj tišini". To je postalo veoma znakovito sa objavljivanjem, a svim popratnim procesima koji uz to idu, romana "Vječnik" autora Nedžada Ibrišimovića, sa čijeg se lica, tokom javnih prezentacija, moglo jasno pročitati "da nešto ozbiljno nije uredu", a to je, ipak, veoma zabrinjavajuće. Poznato je "trvenje" oko "Društva pisaca BiH" unazad par godina, i kada su neki pisci, vjerovatno, i izašli iz tog društva, ali kao da to nije dalo adekvatan javni odjek, i kao da se tako važna pitanja od "duhovne supstance" svjesno izbjegavaju i od strane provjerenih eminentnih imena, intelektualaca koji uporno šute, kao i od samih dokazanih bosanskohercegovačkih pisaca.

Opće je mišljenje da je to neki "javni društveni kompromis", koji je "veoma nizak i nedostojan", neke "radnje iza kulisa", koje ovaj grad i društvo "treba i mora" da čini "da bi se nekom dokazali" - a pri tome nastaju kolosalne štete čije se poslijedice mjere u jedinicama "duhovnih vrijednosti", a to je u sferi univerzalnog i vječnog. Šutnja samih članova, tog istog "DRUŠTVA", je zlokobna kao i njihova povučenost u sebe, što nije dobro nizakoga - a naročito za bosanskohercegovačku književnost, jer oni sami moraju reći svoja iskustva u to "DRUŠTVU", kao i slobodno da kažu ono čime nisu zadovoljni, te, šta bi bilo dobro da se unaprijedi po njihovom mišljenju. Sama činjenica da je veoma mali broj pisaca, sa statusom slobodnog umjetnika, a koji sami znaju kako žive i preživljavaju, i to treba da je predmet zabrinutosti općih društvenih struktura, a i intelektualnih krugova. Neosporno je da među našim književnicima ima stvaralaca koji iza sebe imaju djela evropskih vrijednosti a o njima se nešto malo zna, ili ne zna ništa, u javnosti. Zašto je to tako - trebamo svi da se zapitamo, dakle, svi oni koji žele da ovo naše društvo bude "normalno ustojeno i funkcionalno", jer i status umjetnosti, i umjetnika, jedan su od značajnih indikatora koji mnogo govore o općem društvenom realitetu. Sigurno da ambijent u kome se nalazi Sarajevo, a i cijela BiH, ne idu u prilog umjetnicima koji se nalaze na "prosjačkom štapu" i koji se nalaze u nemilosti "otrovnih duhovnih manipulatora", koji su se dokopali rukovodećih mjesta u kulturnim institucijama, i odatle, najčešće, pružaju otrovne žaoke, primarno "liječeći lične komplekse", kao i sveteći se svima zbog "prosječne talentovanosti za pisanu riječ".

Kome to "DRUŠTVO" polaže račun za svoj rad? Naravno, samo sebi - a javno se prestavljaju "u ime svih"! Koliko se inače, vodi računa o kadrovskom kvalitetu i ostvarenim rezultatima u kulturnim institucijama? Čelne pozicije u kulturnim institucijama, kao po nekom nepisanom pravilu, bar u glavnom gradu, uglavno "zapadnu" primarno propale i istrošene političare, gdje obično "ostaju zabetonirani" do penzije! Tu se običnom, u okruženju takvih figura, "bistri visoka politika" - a kultura i umjetnost, jednostavno, ne postoje, kao "ozbiljna" tema. Ne znam koliko je javnost upoznata - ko je na čelnoj poziciji "Društva" koje organizira manifestaciju "Sarajevski dani poezije"? Ne znam, koliko ima smisla to pitanje postaviti - ali, eto, neko ga mora jednom postaviti: "Koje ste književno djelo čitali od čelnika tog "društva", tj. koliko oni svojim književno-umjetničko-stvaralačkim dometom zaslužuju da "drže slovo" nekim našim poznatim i priznatim, kako evropskim, tako i svjetskim piscima?" Dalje, koliko se to "društvo", zaista, zanima za književnost koja nastaje u dijaspori, tj. koliko, zaista, djeluju na afirmaciji njihovih djela - i kada i gdje se to dešava i koliko je to srazmjerno kvalitetu u književno-umjetničkom kontekstu?
More je tu pitanja i neko bi trebao da se ozbiljnije pozabavi analitikom svega onog što je direktno i indirektno vezano za udruženje naših pisaca - i to ne bi nikome trebalo da smeta, naravno, ako ima patriotski čist osjećaj i želi dobro svojoj domovini.

Još jednom se zahvaljujem autorici teksta "46. DANI POEZIJE", Džani Mujadžić, sa željom da što više informiše našu dijasporu o manifestacijama kulturnog sadržaja koje se organiziraju u glavnom gradu njihove domovine.