GLAD I POLITIKA!
Autor: Ambassador Muhamed Sacirbey
Objavljeno: 14. May 2008. 12:05:56

Stotinu miliona ljudi je pod prijetnjom od gladi prema tvrdnjama UN-a. Novorođenčad i djeca mogli bi biti doživotno upropaštena zbog nedostatka hranjivih sastojaka u ključnom vremenu razvoja. Uz djecu, prijetnji je izložena i srednja klasa i penzioneri, a društvena i politička previranja postaju realnost. Mnogo ovoga svodi se na natjecanje između hrane i energije: Cijena hrane je visoko porasla oko 80 procenata u posljednjih 3 godine, 40% i više samo u toku posljednje godine. Troškovi logistike, kao što je prijevoz također su oštro eskalirali. Povik za pomoć odmah se fokusirao na spašavanje ljudi od gladi. Gladi se ne smije dozvoliti da preraste u nasilni konflikt ili postane ujedinjujući poziv za terorizam.
Uz siromašne i zemlje u razvoju, porodice iz srednje klase u Sjedinjenim Državama i Japanu također osjećaju stisak. Najugroženiji su penzioneri i pred glađu su ili u situaciji da mole za mrvice. Međutim, razlika između razvijenih i zemalja u razvoju je ta da će “siromašni amerikanci” potrošiti manje 20% prihoda na hranu dok će građanin zemlje u razvoju u Africi ili Aziji morati odvojiti 50-75% svog prihoda za dnevne obroke. Uprkos tome, nestašica hrane uznemirava većinu globalnog osjećaja za osnovnom sigurnošću, pogađajući kvalitet, kao i kvantitet, marginalizirajući fizičko i psihološko zdravlje i sve više nas dovodeći na ivicu fizičkog preživljavanja.

Hrana naspram goriva


Najvažniji novi uzrok gladi je taj što je snadbjevenost znatno smanjena dok potražnja postepeno raste. Veći dio današnje proizvodnje žitarica se preusmjerava ka “keš prinosima” u ovom slučaju onima koji su namjenjeni za proizvodnju etanola i bio-goriva. Lebdeća cijena nafte i drugih oblika fosilnog goriva su pobudile potražnju za alternativama koje se naziru. Nadalje, porast cijena nafte također je znatno povećao druge troškove u proizvodnji hrane i lancu distribucije, od cijene gnjojiva do transporta.

Efikasnost bio-goriva, posebice etanola je sumnjiva. Unatoč tome, etanol je sada postao retoričko i političko (lažno) božanstvo. U Sjedinjenim Državama se politički reklamira kao “sloboda od uvozne nafte.” Ova retorika je našla uporište ogromnim vladinim subvencijama kojih se utjecajni lobiji, tačnije korporacije, ne namjeravaju odreći zbog zabrinutosti efikasnošću tog goriva ili globalne gladi. Naravno, nastavljeni rast cijena nafte samo potstiče mit i političku agendu, međutim, cijena nafte malo veze ima sa OPEC-om, a više sa ranjivostima na “slobodnim tržištima.”

Mit slobodnog tržišta za hranu i gorivo


Nesumnjivo, narastajuće slijevanje bogatstva u Kinu, Indiju, Rusiju i Brazil, i mnoge druge nove razvijene ekonomije proizvelo je porast za većom potražnjom za većom količinom i višim kvalitetom energije i hrane. Potražnja i za hranu i za energiju raste, a cijena goriva eskalira čak do te mjere da sve više nameće uvjerenje poljoprivrednicima da promijene vrste žitarica i proizvodnje u one za produkciju bio-goriva.

Zagovornik slobodnog tržišta bi normalno mogao nagovijestiti da će cijene u konačnici sputati potražnju. To, pak, nije slučaj u globalnoj ekonomiji kada jedan litar benzina košta mnogo puta više od onog što siromašni građanin našeg svijeta ima da kupi svoju dnevnu opskrbu hranom. Hrana nije nešto što se kupuje opcionalno. Jedini način da se smanji potražnja za hranom jeste da glađu izmori nekoliko miliona ljudi.

Cijene nafte sada diktiraju da većina poljoprivrednika uzgaja palme, kukuruz, repicu ili bilo šta što može biti repromaterijal za bio-goriva. Od Sjedinjenih Država do Brazila, od Liberije do Indonezije, od Ukrajine do Rumunije, fokus je na uzgoju usjeva za proizvodnju bio-goriva, što uzima milione hektara oranica proizvodnji hrane.

Šta upravlja cijenom nafte i benzina? Cijena barela nafte je skočila za više od 500%, (u američkim dolarima) od 2000. godine i za 50 dolara ili nešto više samo u posljednjih godinu dana. Bitni činioci su: brzorastuće ekonomije zemalja u razvoju kao što su Kina i Indija, pad US dolara za gotovo 50%, prijetnje prekida snadbijevanja, te posebice nagađanja i špekulacije.

Špekulacije i cijena nafte


Zasigurno postoji rizik da će potražnja preteći ponudu, ali za to ima još nekoliko godina u budućnosti. Sada ne postoji ozbiljan prekid u ponudi. Zalihe i nafte i benzina su na nivoima koji dobrano nadmašuju ikad postignute u istoriji, i u Sjedinjenim Državama i globalno. A usporavajuća američka ekonomija bi danas cijene trebala obarati. Međutim, dešava se nešto sasvim suprotno.

Pad na tržištima dionica i manji povrati u investicijama zaduživanja, izazivaju da investitori, posebice zaštitne fondove, da posezaju u potragu za “stvarnim imovinskim sredstvima” kao što su metali, žitarice i nafta, kao alternativama koje daju veći povrat. S druge strane, da bi spriječili da američka ekonomija ode u dublju i dužu recesiju, Federalne rezerve SAD-a su znatno smanjile kamatne stope. Padanje kamatnih stopa također doprinosi devalviranju američkog dolara, što dalje povećava cijene nafte, koja se računa u američkim dolarima. Niske kamatne stope također omogućavaju zaštitnim fondovima da posude relativno jeftino i kupe i špekuliraju ulažući više u naftu i druge vrste imovine, kao što su žitarice. Na engleskom jeziku zovemo to “carry trade”, tj. zadržavanje robe do porasta cijena.

Dok špekulatori podižu cijenu nafte, sve više poljoprivredne produkcije se usmjerava u proizvodnju bio-goriva time povećavajući cijenu igrajući na svoju kartu povećanja cijena žitarica. Bez obzira na to, špekulator vjeruje da čak i ako postoji privremeni pad u cijenama, da on/ona može priuštiti odgodu naftnog aranžmana za nekoliko godina dok kineska i indijska ekonomija ne budu konzumirale sve više, jer cijena “zadržavanja” tj. “trošak kamata” je prilično jeftin. Za špekulatora je ulog sa ograničenim rizikom novac u banci. Špekulativna premija koja je pridodana cijeni nafte kreće se između 30 i 50 dolara po barelu.

Postoji još jedan faktor koji pridodaje ovoj špekulativnoj grabežljivosti: trgovci, špekulatori u oblasti tržišta roba i valuta posebno teže da slijede krdo, ili preovlađujući trend. To pak nije gluhi mentalitet krda. To ne odražava tržište, te osnove ponude i potražnje, već odražava mentalitet pohlepe trgovaca općenito: “Trend je tvoj prijatelj,” je strategija koja je najbliža tajni tržišta.

Bono

Prije jednu deceniju, Bono i profesor Sachs (tada profesor na Harvardu, sadan na Univerzitetu Kolumbija) su pokrenuli akciju da se smanji i u konačnici iskorijeni globalno siromaštvo. Fokus inicijative bio je da se izbriše dug najsiromašnijih zemalja svijeta, i time smanje njihovi izdaci za servisiranje duga i poboljšaju svoj kapacitet za izvjestan napredak. Inicijativa je ostvarila značajan uspjeh, iako velike svjetske ekonomije i njima srodne insitucije (uključujući Pariški i Londonski klub) nisu ispuniji početna očekivanja. Međutim, stabilan progres u iskorijenjivanju siromaštva postignut kroz olakšanje u dugovanju sada se brzo razmotava krizom u hrani.

Spasiti živote sada – spriječiti terorizam i sukob u budućnosti


Životi miliona i budućnost su sada na tapetu. Nisu samo gladni ti koji su izloženi riziku. Siromašni nemaju priliku utjecati na slobodno tržište, a neki se mogu okrenuti i nasilju, sukobu i terorizmu. Moramo biti odgovorni i hitno reagirati na trenutne potrebe siromašnih i gladnih, ali i sagledati dugoročnije tokove tržišta i nedosljednosti koje umanjuju proizvodnju hrane i podižu cijene van dometa penzionera, srednje klase kao i siromašnih radnika. Stomaci koji krče moraju također biti pretvoreni u uvjerljiv politički glas koji će siromašnima dati javnu tribinu da izraze svoju agendu i prioritetne potrebe. Poziv za uzbunu se već oglasio da se hrana i fondovi upregnu kako bi sačuvali milione od gladi. Mnogo toga je usmjereno oko natjecanja za žitarice, posebice kukuruz, da se spriječi njegovo pretvaranje u etanol, a ne u hranu. Međutim, stvarni problem je šta učiniti da se otkloni nejednakost u vezi samih sredstava i to dugoročno.

Popravna sredstva: iskorištavanje slobodnog tržišta


Ne postoji stvar koja se zove apsolutno slobodno tržište. Na proizvodnju, ponudu i potražnju u razvijenim zemljama i određeno i neodređeno utječu takva sredstva ne-slobodnog tržišta kao što su subvencije vlade, poreske olakšice, regulatorni podsticaji i sputavanja. Naprimjer, proizvodnja nekih vrsta hrane u Sjedinjenim Državama bila je sputavana da bi se spriječilo da cijene te hrane padnu prenisko. S druge strane, keš-urod za proizvodnju bio-goriva sve više je bio potstican da bi se smanjila ovisnost o uvoznoj nafti.

Ovdje su neke mjere koje bi se trebale razmotriti da bi se više hrane učinilo dostupnom, za dostatnije cijene, na održivim osnovama i da se prekine opaka veza između energije i hrane.
• Ukinuti regulatorne porezne potsticaje koje favorizuju proizvodnju bio-goriva i izričito ili na sporedan način obeshrabruju proizvodnju hrane,
• Usvojiti oštrije regulative koje će zabraniti investitorima da posuđuju i špekuliraju na tržištima energije i žitarica;
• Podržati istinske održive energetske alternative naspram manje efikasnih ili čisto politički motiviranih opcija;
• Bio-gorivo može također biti učinjeno efikasnijim, a planeta uspješnom, koristeći otpad i efikasnije usjeve.
• Promovirati finansiranje za dugoročnije napore da se stvori održiva ponuda hrane kao i da se tretiraju trenutne hitne potrebe;
• Promovirati specijalizirane forume relevantnih vladinih i nevladinih organizacija, potencijalno unutar okvira UN-a, da se dodijele resursi, odrede prioriteti i potsticaji, a najvažnije, da se dadne gladnima i siromšanima politički glas (kao alternativa konfliktu i terorizmu).


Mjesto u diskusiji kao i za sofrom


Ne radi se samo o pridikama, već i o tome da treba biti fer i naći načina da se pametno pristupi proizvodnji i osiguranju hrane za sve građane zemaljske kugle. Građani Bosne i Hercegovine imaju svoje vlastito iskustvo sa glađu tokom rata i brojnih opsada bosanskih gradova, a najsramotnije je da su mnogi koji su se branili od genocida i isti preživjeli sada im prijeti glad. Sada je isuviše mnogo odgovornosti za prioritete u oblasti prozivodnje hrane i goriva, ali i gladi, u rukama “onih koji imaju” dok “oni koji nemaju” još uvijek nemaju ni stolice za stolom za diskusiju, pa ni za onim za kojim se večera.

Preporod