U zmijskom gnijezdu
AKO NE MOŽEMO IMATI SVOJ ENTITET, MOŽEMO SVOJ PROPALITET...
Autor: Dubravko Borojević
Objavljeno: 30. Jun 2008. 10:06:13
Ekskluzivno iz Poskokovine
Kada ono prije nekoliko dana za-igraše (rat)iše Turci i Hrvati pod zidinama Beča, pri čemu tragično nastade pometnja u vilajetu Bosna, naš dragi i nesretni Mostar i Stolac odjednom se nađoše u središtu sveopće medijske pozornosti.

Doduše, bivalo je to područje i ranije epicentrom nakaradne politike, potkusurivanja i mešetarenja svakojakih hublehaša, probisvijeta i pustahija. Ali, nikada ranije nije privlačilo pažnju javnosti koliko prilikom tog sudbonosnog “okršaja Osmanlija i Zrinjevaca”. Život je tkanica ludosti, “hljeba i igara”- raja viče, zbori, urliče......ako ne možemo imati svoj entitet možemo svoj propalitet...poručuju iz uljudnog web magazina koji svojim nebulozama, radikalnošću i šovinizmom zapanjuje i “plijeni” čak i one kojima u venama umjesto krvi barut cirkuliše. Pjene tako naši dragi poskočići, udaraju u fanfare, i poručuju zaustavit ćemo Turke pod Bečom, usput nas, bosanske muslimane - Bošnjake pozivaju i prozivaju na iseljenje, na novu istragu poturica i apeluju za jedan prefinjeniji i daleko temeljitiji pokolj balija. Zapadna Hercegovina je u deliriju, skandiranje, pjesma.......Bosno, Bosno j....a Hrvatska je moja domovina,....kolji, kolji balije... poturice mali mravi...oj, turčine sa perčinom....i sl. Tako, postadosmo čas Turci, čas poturice, čas balije.....

Kako je, međutim, svakog čuda tri dana dosta, tako se i ovaj tragični događaj zaboravio i prenio na političku razinu, sada se moramo izvinjavati kao zašto su Turci navijali za Tursku, a Stolac i Mostar su napokon ostavljeni da snivaju svoj spokojni san o slavnoj prošlosti i strahuju od onespokojavajućih slutnji o svojoj budućnosti. Do narednog svijetskog prvenstva.







“Turcima” su ostale tek pouke da ni nogomet nije što je nekad bio, da nije baš pametno za Tursku navijati, koja kakve li drskosti toliko muslimana ima, a nekamoli turski barjak nositi, te da te, ne daj Bože, kakav poskočić uslika, i ode slika u eter o konačnom razgolićenju istine “tursko-balkanskih” radikala. Zar ova zmijska rašomonijada ne podsjeća na onu istočnjačku priču o slonu i tri slijepca u kojoj se o cjelovitoj istini sudi prema osobnim uvjerenjima pojedinca?

A da stvar bude apsurdnija, i Poskok.info i čitava ova gungula upravo bi se mogla razbiti o glavu katoličkog naroda Hercegovine koji sebe Hrvati zovu.

Tako da imamo situaciju gdje poskok i dalje blasfemično širi laži i dezinformacije...... prije i poslije te tragične utakmice, kreirajući i podupirući svoju “istinu”, mada istina ima svoje pravo lice i ime.....sve je dokumentovano i preslikano na youtube.com.

A ono po čemu se poklonici tih “istina”, tj. ideologija i plitkog političkog marketinga ujedinjuju jeste, bezočno i perfidno zaglupljivanje svog sopstvenog naroda i mržnja prema komšijama, praveci od hrvatskog naroda u Bosni čopor hablećina i krkana, gdje se trezvenom promatraču nameće misao zašto se ovaj jadni hrvatski narod bezobzirno i bezobrazno laže nadama o nekakvom hrvatskom entitetu, gdje se svaka moguća prilika u Bosni, pa i ova utakmica nastoji plasirati kao nemogućnost suživota.

Hrvatski narod jeste tvorac svoje sudbine, ali isto tako je nosilac sirotinjskog načina razmišljanja, koji od konstitutivnog naroda pravi oreol mučenika, žrtve i nevoljnika, dok pametni Solomoni zadovoljno trljaju svoje ruke po ložama Zagreba i inih drugih svjetskih gradova, praveći sebi palače na muci ovih ubogih nevoljnika.

Zašto se ova šaka jada, ta gola i besprizorna bijeda, te tvrde i usijane glave koje ni u ratnim strahotama ne izgradiše sebe u zemlji u kojoj žive, niti iznjedriše ljubav prema zemlji koja ih othrani? Zašto se ti tragični zatočenici prastarih mitoloških paralaža, to bezlično stado kojem se svaka šuša od čobana može nametnuti kao mesija, nacionalni heroj i predvodnik (anketa prema Poskoku.info- Dodik popularniji od Mesića) jednom za svagda ne strese svojih lažnih rodoljuba i domoljuba (Poskok.info i sl.) koji još uvijek misle kako je njihov najveći neprijatelj i uzročnik svih njegovih belaja i sunovrata njegov prvi komšija? I ne samo najveći, nego i jedini.

Zašto se ovi nevoljnici, zajedno sa svojim komšijama ne ujedine u svojoj bijedi; zašto ne udruže svoje rasparčane snage i pamet; zašto ne odbace mržnju, zašto ne usade ljubav prema Bosni; zašto se zajedničkim snagama ne uhvate u koštac s nevoljama, oskudicom i besperspektivnošću kojima su jednako izloženi?

Ili zašto se barem ne osvrnu na prošla vremena i ne pokušaju iz njih izvući pouku koja glasi: kad god su im egzistencijalni interesi bili međusobno suprostavljeni, bivali su osuđeni na tegobnost i muku života, na podnošenje svih podmuklih hirova ionako mukotrpne sudbine. Kad god su, pak, zajedničkim pregnućem i oslanjanjem komšije na komšiju pokušavali doskočiti tegobnost života, uspjevali su u tome čak i više nego što je to bilo moguće.

O tome mogu posvjedočiti značajna dostignuća—kako društvena tako i osobna - kako materijalna tako i duhovna - kojih je Bosna oduvijek prepuna bila, nažalost uređivacka politika pojedinih magazina (poskok.info i sl.) vodi jednu destruktivnu i pogubnu politiku čije posljedice će upravo najteže da osjeti
najmalobrojniji narod Bosne.
Kruha, igara .........i dijaloga....