U povodu godišnjice rušenja Starog mosta THE OLD BRIDGE
Autor: Dubravko Borojević Objavljeno: 10. Nov 2008. 10:11:16
Nabrekao mjesec poput steone krave, šapatom noći čupa te od plamenih jezika bezubih gromova što nasrćcu na ljepotu tvoga postojanja, želeći da probiju opnu godina, u htijenju da se slade kostima tvojim tajnom skrivenih stoljeća. Sočne psovke olujnih vjetrova nove žrtve traže i poput onemoćalih silnika željnih stare slave, svoje mjesto crnim mastilom u kamenu kuju, misleći da olujne jesenje noći samo su strme padine smrti, i da sve što ljudsko oko tada ne vidi u sjenku zaborava pada, brzo i iznenadno, kao u tuđi grob. Ali ni slutili nisu da tvoja sudbina u predziđu iskonskoga sjaja leži, a smrt je samo staza kojom se besmrtni uspinju. Siromašni su oni što vječno utonuli u sumnju ljepote postanka u herezi svoga apokaliptičnog znanja, ostadoše uskraćeni za ljepotu tvoga postojanja. Ti sanjaš dubine svjetova, dok po tvojoj naboranoj koži okamenjena stoljeća prebiru sjede misli u rascvijetaloj noći novembarskog mjeseca, pa u mimohodu svojih sudbina listaju stranice bolnih svanuća. Ako se tvoje žudnje samo pogledom mjeriti mogu, onda mjesto tvoga smiraja među zvijezdama leži. I ako vas neko pita: A gdje je on, gdje su okamenjena stoljeća i vrijeme utkano njegovo što tišinom se budi? ne recite mu: On je pao. Ta, on se samo u žudnje svoje uzdigao. |