Dubravko BOROJEVIĆ Hrišćanska teroristička banda je nagrađena od međunarodne zajednice, što predstavlja presedan u svijetu, i Bošnjaci imaju neotuđivo pravo da traže ono što njima pripada. Kada svi, ili barem većina nas shvati da je Bosna i bošnjačko blagostanje, važnije od svih naših kaprica, i da na silu odgovaramo silom, da jednom shvatimo da je naše apsolutno pravo i sveta dužnost da ih istjeramo odakle su oni nas istjerali i da to prenosimo našim potomcima, da to bude naš farz na hutbama, da to bude naša misao rađanja i umiranja, tek tada ćemo postati ljudi, svjesni sebe, poštovani i cijenjeni. Tek tada bjelosvjetske protuhe i kvazicivilizacijski misionari –Lajčak i ostali Lajčaci-neće u nama gledati “glupe hablećine” niti se naslađivati na našoj muci i nevolji. Ako želimo da nas drugi poštuju i uvažavaju, potrbno je da prevaziđemo sve naše sitne i krupne nesporazume i sukobe te da udružimo sve naše umne i fizičke sposobnosti. A da bismo u tome uspijeli, trebamo vjerovati u sami sebe, Front Bošnjačkog Spasa se mora organizovati-milom ili silom.

Ovih dana se uveliko priča o paljenju džamije na Fazlagića Kuli-Gacko baš uči Kurban bajrama, ali se samo priča, a vrlo malo se radi da se ovi i slični teroristički akti i ne ponove. Stoga ovaj kao i slučaj nane Fate Orlović, kao i ini drugi slučajevi hrišćanskog terorizma, mogu poslužiti samo kao opomene Bošnjacima da se ne vraćaju na svoja vjekovna ognjišta, stvaranje čistog etno-regiona, kao i uvertira o konačnom padu Bosne-sve uz prećutnu saglasnost Europske zajednice. Priča o hrišćanskom terorizmu je, nažalost, i stravičnija, i žalosnija, i jezivija od bilo kojeg horor filma. Zaista nema potrebe ponavljati priču o našem klanju i zatiranju, nema potrebe ponavljati priču o uzroku svih naših nedaća, o uzroku svih naših uzroka.
Hrišćanski terorizam je, doista Demoklov mač, koji poput starozavjetnih knjiga bdije nad glavama bošnjačkim. A životu ništa nije neophodnije od slobode, sloboda je uvijek asocirala na život, misao, osmijeh-majku; život po svome određenju nužno upućuje na slobodu---- a da li bošnjački čovjek ima slobodu, misao, osmijeh, da li bošnjački čovjek ima pravo na svoju majku!?
Nasrtaji na Bošnjake ne potiču od jučer. Oni su stari koliko i hrišćanska zloba utjelovljena u paganskim sljedbenicima srpskog naroda koji svojom opskurnošću i primitivnošću ustrajno kidišu na sve što je lijepo, uredno, životodajno, na sve što je bošnjačko.
Ali, ti nasrtaji danas poprimaju obilježje opasnog i smišljenog, perfidnog i politički motiviranog narušavanja osnovnih pretpostavki za opstanak ljudi ovoga kraja. Nisu više u pitanju tek puka strahovanja o zatiranju naših povijesnih vrijednosti , od nepovratnog gubitka ljepote Ferhadije, Aladže i inih drugih društvenih i sakralnih objekata, nego se radi o realnoj bojazni od elementarne ugroženosti životnog opstanka uopće. Nije više, dakle, u opasnosti estetika, nego biološka dimenzija bošnjačkog opstanka, i nisu više ugrožena samo kulturološka, etička, politička i općecivilizacijska prava Bošnjaka, nego i njihovo pravo na život.
Ognjena neman, utjelovljena Deytonskim sporazumom- “rs” - ponovo je žedna krvi bošnjačke i konstantno nastoji da opustoši paćeničku i obesčašćenu Bosnu.
Bosna je, zaista, poput voljenog bića: ne možeš reći da je voliš ukoliko voliš samo jedan njezin dio, a ne i nju cijelu. Danas ovu zemlju opoganjuju i truju hrišćanski teroristi, ljudski izrodi, hulje i koljači, pregrađuju je i kasape, prisvajaju i izrabljuju.
A mi stojimo, gledamo, ni mukajet, omađijani, od naših političara prevareni, mi stojimo i čekamo?-Koga?-Do kada?-Zašto?-Zbog čega?
Nema šta, krv nam je otančala, snaga splasnula, a srce se okamenilo. Trebamo li se onda čuditi što nam sve ovo rade, oni znaju da mi čekamo, oni znaju da mi ništa poduzeti nećemo, oni znaju da smo mi navikli da kurbane odgajamo! Oni znaju! Hrišćanski teroristi odvajkada sužavaju naš životni prostor, pamteći i ono što mi tako olahko zaboravljamo.
Nama raznorazni hublehaši, poput Darka Trifunovića, islamski terorizam konstantno prišivaju, eh.....kamo puste sreće da smo teroristi. Klin se klinom izbija! Ne, gospodine Trifunoviću, mi čekamo, poput kurbanskog mesa, taman pomislimo da nam je lijepo, da smo se “skućili”, kuće napravili, sa Bošnjakom se oko međe zavadili, jedni drugima dušmani postali, taman pomislimo kako rahatluku nigdje kraja nema.......kad ono kama, pod nasim grlom se klati. Historija se ponavlja! Mi ne učimo!

Bošnjačke povratnike i njihovu imenovinu niko ne štiti!

Zašto?
Zašto se već jednom izdajice bošnjačkog naroda konačno ne likvidiraju, zašto se Dodik na optuženičku klupu ne postavi? Pretpostavka bavljenja politikom prevashodno bi trebala biti osjećanje pripadnosti ovome podneblju i Bošnjačkom narodu. Samo ljubav prema Bosni, nepatvorena i bezrezervna, oslobođena svih primjesa sitnošićarskog šenlučenja, može oživjeti ovu zemlju i ovaj napaćeni narod. Onaj ko je spreman sa Dodikom i inim duducima da planduje i Bosnu da krčmi, mora biti spreman i da glavom plati, sve do konačnog sloma genocidne tvorevine. Mira u Bosni neće biti sve dok hrišćanski teroristi tajno i javno etničke pogrome vrše.
Hrišćanska teroristička banda je nagrađena od međunarodne zajednice, što predstavlja presedan u svijetu, i Bošnjaci imaju neotuđivo pravo da traže ono što njima pripada. Kada svi, ili barem većina nas shvati da je Bosna i bošnjačko blagostanje, važnije od svih naših kaprica, i da na silu odgovaramo silom, da jednom shvatimo da je naše apsolutno pravo i sveta dužnost da ih istjeramo odakle su oni nas istjerali i da to prenosimo našim potomcima, da to bude naš farz na hutbama, da to bude naša misao rađanja i umiranja, tek tada ćemo postati ljudi, svjesni sebe, poštovani i cijenjeni. Tek tada bjelosvjetske protuhe i kvazicivilizacijski misionari –Lajčak i ostali Lajčaci-neće u nama gledati “glupe hablećine” niti se naslađivati na našoj muci i nevolji. Ako želimo da nas drugi poštuju i uvažavaju, potrbno je da prevaziđemo sve naše sitne i krupne nesporazume i sukobe te da udružimo sve naše umne i fizičke sposobnosti. A da bismo u tome uspijeli, trebamo vjerovati u sami sebe, Front Bošnjačkog Spasa se mora organizovati-milom ili silom.