Književne manifestacije uz susret dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“
KNJIŽEVNOST JE NAJPOUZDANIJI NAČIN ČUVANJA SJEĆANJA I PRENOŠENJA ISTINE O BORBI BOŠNJAKA
Autor: Edina Kardum
Objavljeno: 10. May 2009. 22:05:03
U Klokotnici (Doboj-Istok) i Kalesiji promovirana knjiga legendarnog ratnog komandanta Cerske Šemsudina Salihovića „Nikad ne zaboravi Cersku“ te roman književnika Isnama Taljića „Brdo Svjetlosti“ i šesto izdanje na bosanskom jeziku njegove knjige „Roman o Srebrenici“

Kliknite na sliku za uvećati

Isnam Taljić, Šemsudin Salihović i Ejub Dedić (zdesna na lijevo) u Klokotnici

Interesiranje publike– Puna sala Općine Doboj-Istok
U okviru programa ovogodišnjeg okupljanja dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, upriličenog proteklog vikenda u Tuzli i Kalesiji, održana je i književna manifestacija predstavljanja knjiga Isnama Taljića i Šemsudina Salihovića. Knjige su promovirane u Klokotnici i Kalesiji.
U Klokotnici, odbranjenoj teritoriji u neposrednoj blizini četničko-esdeesovskog bastiona Doboja, sada središtu općine Doboj-Istok i sjedištu poznate firme „Vegafruit“, Općinski odbor „Preporoda“ zaista se potrudio da bude dobar organizator i domaćin. Iako je književni susret zakazan usred dana, povelika sala u zgradi Općine bila je puna. Osim Ismeta Suljića, predsjednika „Preporoda“, nadahnuto je govorio i Ibrahim Jahić, predsjednik Općinskog vijeća Doboj-Istoka i predsjednik udruženja „Zlatni ljiljani“ Tuzlanskog kantona.

Šehid koji hoda
U Klokotnici je, uz Salihovićevu knjigu „Nikad ne zaboravi Cersku“, predstavljen i Taljićev roman „Brdo Svjetlosti“, literarno svjedočanstvo o životu posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zanimljiv je način na koji je književnik Isnam Taljić povezao ove dvije knjige:
– Jedan od mnogobrojnih važnih događaja u Muhammedovom, s.a.v.s., životu bio je i njegovo višestruko ranjavanje tokom Bitke na Uhudu, kad su oko njega, od muslimana koji su se brinuli o njegovoj sigurnosti, preostali živi još samo Ebu Talha Ensarija i Talha bin Ubejdullah. Ovaj drugi Talha imao je 79 rana, a jednako se borio. I, tada Božiji Poslanik izriče da je on živi šehid, šehid koji hoda!
Trebamo se ponositi ovim čovjekom: Svojim odnosom prema ovoj izuzetnoj knjizi, prema onome šta ona svjedoči, napokon moramo prekinuti s praksom da svoje preživjele heroje sami dobijamo u miru. Trebamo se ponositi ovim čovjekom i time što je smogao snage i stisnuo petlju da sačini najautentičnije moguće svjedočanstvo

50 hiljada četničkih granata na Cersku: U jednom januarskom danu 1993. godine, na Cersku palo 5.287 granata, što i nije ukupni bilans toga dana, jer granate se više nije bilo moguće brojati. Inače su četnici na Cersku, od sredine 1992. godine do februara 1993. godine, bacili 50 hiljada granata
Tako je, rekao je Isnam Taljić, on doživio poznanstvo sa Šemsudinom Salihovićem.
– Salihović je bio ratni komandant odbrane Cerske, najneposredniji sudionik onoga šta je sve u ratu bilo u Cerskoj i sa Cerskom, potom je bio u Konjević-Polju, zatim u Srebrenici, doživio Marš smrti iz Srebrenice i, na posljednjem koraku do slobode, u Baljkovici, još jednom bio smrtno ranjen. Njega su dušmani više puta ubijali i on se zaista doimlje kao živi šehid, kao šehid koji hoda. To je najveće moguće poređenje na ovome svijetu, a te riječi Božijeg Poslanika o Talhi najveće su moguće priznanje koje se može steći. Elhamdulillah, Salihović je preživio i napisao ovu veoma bitnu knjigu.

Mi u miru sami doubijamo preživjele heroje
– Svojim odnosom prema ovoj izuzetnoj knjizi, prema onome šta ona svjedoči, napokon moramo prekinuti s praksom da svoje preživjele heroje sami doubijamo u miru. Trebamo se ponositi ovim čovjekom i time što je smogao snage i stisnuo petlju da sačini najautentičnije moguće svjedočanstvo. Ovo jest knjiga o Cerskoj, Konjević-Polju, Srebrenici, ali se tiče svih nas, svih mjesta i gradova u Bosni i Hercegovini. Uz to, nije dovoljno poznato da je Cerska neodvojiva od onoga šta znači Srebrenica, a Srebrenica je bošnjački simbol, metafora za koju čitav svijet zna, naša svetinja. Za Cersku svi znamo, svi smo čuli za nju krajem 1992., početkom 1993. godine, kad se borila posljednjim atomima, a ovo je prilika da saznamo šta je sve i kako je tamo bilo. Onda je nećemo ni zaboraviti, a bit ćemo ponosniji na svoj narod i pouzdaniji i sami u sebe – rekao je Isnam Taljić.
Kliknite na sliku za uvećati

Fahrudin Sinanović, Isnam Taljić, Šemsudin Salihović i Mujrat Avdić (zdesna na lijevo)

Razgovor i poslije promocije – Sala Bosanskog kulturnog centra u Kalesiji
Veoma nadahnuto govorio je Salihovićev saborac, major Armije BiH, predratni nastavnik u Osnovnoj školi u Cerskoj – koja se, koje li ironije, zvala “Bratstvo-jedinststvo”. On je citirao odlomak iz knjige o tome kad je, jednom januarskom danu 1993. godine, na Cersku palo 5.287 granata, što i nije ukupni bilans toga dana, jer granate se više nije bilo moguće brojati. Inače su četnici na Cersku, od sredine 1992. godine do februara 1993. godine, bacili 50 hiljada granata.

“Strah od zaborava veći je od sveg straha koji sam doživio”
Kalesija, gradić u sjeveoroistočnoj Bosni, kao i Klokotnica, sve vrijeme agresije nalazio se neposredno na prvoj liniji razgraničenja sa do zuba naoružanim četnicima iz Bosne i njihovom saobraćom pristiglom iz Srbije, Crne Gore, Rusije, Grčke, ali je i ovdje odbranjena sloboda Bosne. Držeći se toga da je književnost kao umjetnost najbolji i najpouzadaniji način očuvanja sjećanja i prenošenja istine, u Bosanskom kulturnom centru u Kalesiji sa mnogo topline organizirali su književnu večer s Taljićem i Salihovićem.
Iako je i na pozornici imao jake napade bolova, vidno potresen iskazanom pažnjom, legendarni ratni komandant Cerske veoma sugestivno je objasnio odnos prema svoj knjizi „Nikad ne zaboravi Cersku“ i razloge koji su ga naveli da napiše ovu knjiga pisanu o vremenu koje se ni po koju cijenu ne smije zaboraviti, a napisanu i objavljenu u vremenu koje nameće (samo)zaborav, kad je i mnoge časne branioce Bosne, koji se nisu bojali u ratu, obuzeo strah i muk podmetnute šutnje i zaboravljanja.
Sinanović: Književnik Isnam Taljić je, i ne samo „Romanom o Srebrenici“, pokazao koliko nisu u pravu mnoge kolege književnici koji se busaju u prsa i brane time da još čekaju tzv. vremensku distancu da bi njihova pera najzad „propisala“ i o agresiji na Bosnu i Bošnjake – rekao je Fahrudin Sinanović na književnoj večeri u Kalesiji.

Kongres SDA: Sadašnje vođenje bošnjačke politike najviše je upereno protiv samih Bošnjaka te je politika koju vode bošnjački političari najveći pritivnik upravo Bošnjacima. Ipak je izražen optimizam da predstojeći Kongres SDA neće proteći kao režirani skup vrbovanih delegata, nego da se oni moraju suočiti sa aktuelnom historijskom prijelomnicom i na Kongresu se ponašati kao predstavnici naroda.
– Moj strah od zaborava veći je od sveg straha koji sam doživio i preživio! – kazao je Salihović.
U Kalesiji je o ovoj knjizi govorio i njegov ratni saborac Murat Avdić, koji je, kao i Salihović, nosilac najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, istakavši da je ubijeno 849 Bošnjaka iz Cerske, a da ukupni broj ubijenih Bošnjaka na općini Vlasenica, kojoj je Cerska administrativno gravitirala, premašuje cifru 2.600.

Bošnjačka politika je najveći pritivnik Bošnjacima
Ovom prilikom je predstavljeno novo, šesto izdanje na bosanskom jeziku knjige „Roman o Srebrenici“ Isnama Taljića. Književnik i novinar Fahrudin Sinanović izrazio je posebno zadovoljstvo ovom promocijom time što je podsjetio da je prije jedanaest godina, na kulturnoj manifestaciji „Ikre“, baš u Kalesiji prvo predstavljeno prvo izdanje ovoga romana, koji je, eto, u međuvremenu, imao i šest izdanja u inozemstvu, s prijevodima na engleski, slovenski, turski i arapski jezik.
– To su činjenice koji potvrđuju izuzetnu umjetničku vrijednost ove knjige, ali je to i veoma pouzdan pokazatelj da Bošnjaci nisu „u zavadi ili u ratu s knjigom“, nego da rado čitaju književni vrijedne sadržaje. Uz to, književnik Isnam Taljić je, i ne samo „Romanom o Srebrenici“, pokazao koliko nisu u pravu mnoge kolege književnici koji se busaju u prsa i brane time da još čekaju tzv. vremensku distancu da bi njihova pera najzad „propisala“ i o agresiji na Bosnu i Bošnjake – kazao je Fahrudin Sinanović.
Iako je govorenje o dvjema knjigama potrajalo duže od sahata, niko od prisutnih nije izišao iz sale Bosanskog kulturnog centra. Naprotiv, prisutni su insistirali da se program nastavi. Tako je poveden otvoreni dijalog o aktuelnom stanju s Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima. Nije bilo moguće zaobići ni unutarbošnjačku politiku. Rečeno je da je došlo dotle da je sadašnje vođenje bošnjačke politike najviše upereno protiv samih Bošnjaka te da je politika koju sada vode bošnjački političari najveći pritivnik upravo Bošnjacima. U vezi s tim, ipak je izražen optimizam da predstojeći Kongres SDA neće proteći kao režirani skup vrbovanih delegata, nego da se oni moraju suočiti sa aktuelnom historijskom prijelomnicom i na Kongresu se ponašati kao predstavnici naroda.