Zar pametan čovjek može vjerovati da se na dijelu teritorije iz koga je prijedhodno protjerano i pobjeno nesrpsko stanovništvo i počinjen genocid može sazvati referendum kojim bi se ta teritorija konačno odcijepila i tako zapečetila sudbina BiH? Dovoljno je samo pogledati kartu države Bosne i Hercegovine i razhuđenost spomenute teritorije pa da se ustanovi da je to praktično neizvodljivo. A gotovo sigurno bi to izazvalo nove sukobe u BiH.

Srpska politika u Bosni i Hercegovini čvrsto drži ovu državu u blokadi. Značajne odluke na nivou države se ne mogu donijeti jer bivaju blokirane iz Republike Srpske.

Političari iz ovog entiteta poručuju kako im nisu potrebne ustavne promjena, a istovremeno su svjesni da bez temeljitih ustavnih promjena država BiH ne može normalno funkcionirati.

Namjere su očigledne - dovođenje do kraha države Bosne i Hercegovine. Isti cilj je imao i ratni zločinac Radovan Karadžić.

Naslućuje se nevjerovatna sličnost između ratne 1992-93. i političke 2009 - 2010. Hrvatska politika u BiH podstaknuta evropskom indolentnošću pravi zaokret i opet zahtjeva hrvatsku federalnu jedinicu (Herceg-Bosnu).

Hrvatski nacionalisti očekuju da će Izbori u Hrvatskoj rezultirati izborom desno orijentisanog predsjednika koji bi vodio politiku pokojnog Franje Tuđmana - velikog neprijatelja države Bosne i Hecregovine.

I tada bi davno planirana politička igra mogla ponovno da počne.

Vjerovatno se razmišlja kako Bošnjake treba konačno pritisnuti i oduzeti im svaku mogućnost da imaju značajnog političkog uticaja. Očekuje se i podrška Evrope baš kao i 1992-1993., samo bez rata, finim, umotanim političkim putem.

No, teško je minimizirati politički uticaj većinskog stanovništva u demokratskoj i funkcionalnoj državi, zato se i pokušava održati slaba država BiH kojoj je dozvoljena samo formalna egzistencija do sljedeće prilike.

Sa druge strane već postoji dobro razvijen i uhodan plan i platforma za razbijanje države Bosne i Hercegovine - Republika Srpska.

Uvidjevši da imaju "zeleno svijetlo" od Evrope politički nasljednici ratnih zločinaca Radovana Karadzića i Biljane Plavišić sada su u stanju da odbiju svaku promjenu koji bi osigurao napredak i stabilnost države Bosne i Hercegovine. Oholost i sličnost ovdašnje srpske politike s onom iz 1992-1995., kada su se "karadžićevci" drznuli da hapse i vežu vojnike Ujedinjenih nacija je zaista vidljiva.

Na svaki pokušaj da se napravi pozitivan korak i uspjeh države BiH prijeti se referendumom. Referendum protiv Nato saveza, referendum za otcjepljenje... Prijetiti referendumom u samo jednom dijelu države indirektno znači prijetiti ratom!!!

Ministarstvo sigurnosti BiH bi trebalo razmotriti nisu li te "osobe opasne po nacionalne interese države" te postupiti prema zakonu.

Umjereni srpski političari se i ne usuđuju objasniti srpskom narodu šta bi izazvao eventualni referendum u Republici Srpskoj i da bi odluke tog referenduma bile neizvodljive.

Zar pametan čovjek može vjerovati da se na dijelu teritorije iz koga je prijedhodno protjerano i pobjeno nesrpsko stanovništvo i počinjen genocid može sazvati referendum kojim bi se ta teritorija konačno odcijepila i tako zapečetila sudbina BiH?

Dovoljno je samo pogledati kartu države Bosne i Hercegovine i razhuđenost spomenute teritorije pa da se ustanovi da je to praktično neizvodljivo. A gotovo sigurno bi to izazvalo nove sukobe u BiH.

U svakom slučaju Evropa i NATO se moraju ozbiljno pozabaviti ovom politikom koju oni trpe ili podržavaju a koja je nesumnjivo naslijeđena od ratnog zločinca Karadžića.

Angažman pojedinih evropskih političari u BiH potpuno je nerazumljiv i suprotan interesima Evropske unije. Ti evropski političari ponavljaju izlizani kliše kako se političari u BiH se moraju dogovarati, a istovremeno podržavaju destruktivnu politiku iz Republike Srpske koja vidljivo spriječava napredak i prosperitet zajedničke države.

Čije interesne sfere zastupaju pojedini evropski političari?

Evropa mora znati da je najrealnije i najjednostavnije podržati tradcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu bez etničkih podjela nastalih ratnim zločinima, članicu NATO saveza.

Za to je svakako potrebno konačno sankcionisati nasljeđenu politiku Radovana Karadzića koja se i danas sprovodi u BiH odnosno u Republici Srpskoj.

Tokom 1992-1995. Evropa je namjerno ili nenamjerno napravila niz strateških grešaka u Bosni i Hercegovini.

Postoji bojazan da će se pravljenje tih "grešaka" nastaviti. No ovaj put bi Evropa i NATO svoje greške skupo platili jer bi se moglo desiti ono što je sad nezamislivo - da se naprimjer na aerodromu koji je planiran u Trebinju napravi i vojna baza "Ruske mirovne misije". Šah mat!