SREBRENICA - CRNA RUPA NA SAVJESTI UN-a
Autor: Ibrahim Čikić
Objavljeno: 23. Jun 2010. 16:06:05
Ibrahim ČIKIĆ: Dok majke Srebrenice muku muče kako bi preživjele svaki naredni dan jer su ostale bez hranitelja, zločinci dobijaju milionske svote za navodne advokatske i druge troškove. Ima li kraja ovakvim dodatnim poniženjima i iscrpljivanjima žrtava? Ima li iko od strane međunarodne birokratije i jedan gram morala da zaustavi ovu blasfemiju? Da li je moguće da će primjer Poljaka Tadouša Mazovjeckog ostati usamljen? Da li je moguće da aktuelnim svjetskim “liderima” ništa više nije sveto? Da li je istina da su moralne ljudske vrijednosti postale abnormalne?
Uzaludni pokušaji srpsko-crnogorskih četničkih falangi, JNA, paravojnih i kriminalnih zločinaca da porobe Srebrenicu (1992-1995) i stave tačku na zločinački i genocidni projekat SANU-a dodatno je mobilizirao međunarodnu zajednicu da priskoče u pomoć zločincu Miloševiću i njegovim fašističkim i nacionalističkim trabantima. Kada je postalo izvjesno da genocidni projekat istrebljenja, pokrštavanja, protjerivanja, silovanja, zatiranja, prebijanja, vađenja očiju i sječenja ušiju, klanja motornim pilama, ubijanja maljevima…bosansko-hercegovačkih muslimana neće moći biti ostvaren od strane crnogorsko-srpskih zlikovaca, te da je “vrag odnio šalu” međunarodne institucije u rukavicama perfidnim rezolucijama zdušno pomažu ostvarivanje prvog genocida na prostorima Evrope poslije Drugog svjetskog rata. I pored ogromne vojne i tehnološke nadmoći, logistike, stranih plaćenika iz razno-raznih krajeva svijeta pomahnitali šovinistički i fašistički režim tadašnje SRJ lomi zube na junačke nadčovječanske goloruke podvige hrabrih Srebreničana. UN u jeku odbrambenih dejstava sramno podigrava Karadžićevim i Mladićevim falangama, te donosi rezoluciju o “prestanku” oružanih sukoba i razoružanju i onako slabo naoružanih branitelja grada golorukih gazija. Sljedeća sramna rezolucija UN-a o “zaštićenoj zoni” crna je rupa na savjesti civiliziranog ljudskog i moralnog institucionalnog međunarodnog pravnog, političkog, kulturnog i svakog drugog ljudskog kolektiviteta. Moralni sunovrat planetarnih razmjera. Skidanje maski i otvoreno stavljanje međunarodne zajednice u službu genocidnog veliko srpskoga fašisatičkoag projekta. Onoga momenta kada su homoseksualci holandskog bataljona predali posmatračku misiju Mladićevim fašistima, kojom prilikom su zločinci došli u posjed voznog parka i uniformi plavih šljemova postalo je sasvim jasno da se pod okriljem međunarodne birokracije vrše posljednje pripreme za planirani genocid. Navodnim prijetnjama o bombardiranju crnogorsko-srpskih agresorskih položaja UN odašilju lažnu sliku međunarodnom javnom mijenju stvarajući prividnu sliku o “pokušaju” sprečavanja genocida.


Zločinci na okupu

Svaki pojedinac koji učestvuje u prikrivanju i pružanju zaštite počiniocu zločina i sam postaje učesnik zločina!
Sramna rezolucija UN-a o zaštićenoj enklavi i slanje holandskog homoseksualnog bataljona ispod zastave “Plavih šljemova UN-a” ašićare govori da se radilo o klasičnoj manipulaciji širokim masama i uspavljivanju međunarodnog javnog mijenja i samih Srebreničana. Pružanjem lažnih nada o prividnoj sigurnosti ratom i glađu iznurenih i opkoljenih žrtava dovodi do prepuštanja sudbine odbrane grada heroja u ruke navodnih “branitelja” (čitaj zločinaca) UN-ovih plavih šljemova. Islamofobija prisutna u institucionalnim i pravnim strukturama međunarodne zajednice i neprirodne cionističko-kršćanske planetarne zavjere (što smo imali prilike gledati u nekoliko minulih godina) otvoreno podržava i aktivno učestvuje u lomljenju kičme odbrane grada što doprinosi lakšem ubijanju više od 10,000 napaćenih i nevinih Bošnjaka podjednako ide na teret kako Srbiji i Crnoj Gori tako i UN-u.

Vrhunac nemorala i ponavljanje zločina kako od strane međunarodne zajednice tako i srpsko-crnogorskih zločinaca potvrđuju mnoge primarne i sekundarne grobnice na jako velikom geografskom području, te uništavanje nađenih stvari, ličnih dokumenata, predmeta itd. od strane haškog tribunala i njegovog tužioca ne manjeg zločinca od Mladića Karle del Ponte pokazuju da genocidni projekat SANU-a ima produženi karakter. Zato i haški tribunal odugovlači i traljavo i površno vodi sudske procese kako bi izazvao zamor i apatiju rodbine ubijenih i međunarodnog javnog mijenja. Čovjek koji i malo prati elektronska dostignuća u vojnoj tehnologiji zna da zahvaljujući špijunskim satelitima super sile posjeduju kompletne snimke ubijanja i svih drugih događaja vezanih za Srebrenicu i sva ostala ratna žarišta na prostorima ex-Jugoslavije. Zahvaljujući presretnutim razgovorima i pomenutim snimcima vrlo je lahko da je to u interesu međunarodne zajednice te da istinski žele istinu dokumentovati i pokazati sudu javnosti i haškom tribunalu neosporne dokaze osuditi zločince i zločin.


Juli u Srebrenici: Dan ljudske i moralne katastrofe


Prikrivanjem kompromitujućeg i dokaznog materijala i dokumentacije međunarodna zajednica odašilje lažnu sliku svjetskoj javnosti i stvara lažni privid da se navodno radi na osudi zločinaca i poštivanju prava i pravde. Sramno je gledati ovih dana kako zlikovac Karadžić satima ispituje i dodatno zlostavlja svjedoke koji još imaju snage da javno govore o zlu i džehennemu kroz koji su prošli. Za to vrijeme hrabre i dostojanstvene majke zvijerski pobijenih srebreničana svakog 11-tog u mjesecu nanovo preživljavaju i prolaze ratna stradanja i strahote. Dok majke Srebrenice muku muče kako bi preživjele svaki naredni dan jer su ostale bez hranitelja, zločinci dobijaju milionske svote za navodne advokatske i druge troškove. Ima li kraja ovakvim dodatnim poniženjima i iscrpljivanjima žrtava? Ima li iko od strane međunarodne birokratije i jedan gram morala da zaustavi ovu blasfemiju? Da li je moguće da će primjer Poljaka Tadouša Mazovjeckog ostati usamljen? Da li je moguće da aktuelnim svjetskim “liderima” ništa više nije sveto? Da li je istina da su moralne ljudske vrijednosti postale abnormalne? Je li moguće da svjetska birokracija mirno spava i pored Palestine, Čečenije, Bosne i Hercegovine, Afganistana, Iraka i desetine sličnih stradanja i ljudske sramote?
Radi poštivanja posmrtnih ostataka nevinih Srebreničana i jezivih prizora koje gledamo prilikom otkopavanja masovnih grobnica kada ostatke kostiju jednog skeleta nalazimo na 7-8 lokacija ko ima pravo da u ime žrtava abolira učešće crnogorskog režima i crnogorskih fašista koji su učestvovali u organiziranju i činjenju genocida u Srebrenici, širom Bosne i Hercegovine i Hrvatske? Svaki pojedinac koji učestvuje u prikrivanju i pružanju zaštite počiniocu zločina i sam postaje učesnik zločina! Tako je po zemaljskim zakonima koji se na žalost ne provode i svakodnevno krše. Nasilnici prave zakone koji se provode samo nad onima koji drugačije misle i djeluju od njihovih dvostrukih moralnih normi ponašanja. Zato potlačeni polažu nade u Nebeski Sud koji će neminovno doći. Žrtve će sigurno dobiti pravo na PRAVEDNO SUĐENJE i morat će se odgovarati za zločin! Da nije tame ko bi znao za svjetlo? Da nema zločinaca kako bi znali za dobre?