Đečević je ocijenio da će situacija u Sandžaku biti aktuelna sve dok se pravedno ne riješi bošnjačko pitanje i status tog naroda koji živi u u Srbiji i Crnoj Gori. To, kako tvrdi, neće biti ako Bošnjake-Muslimane (jedan narod od 1993. svebošnjački kongres u Sarajevu) budu predstavljali današnji podanici vlasti. “Fizičko-egzistencijalna i socijalno-ekonomska sigurnost Bošnjaka u Crnoj Gori je ugrožena. Za račun ‘demokratske vlasti’ Mila Đukanovića, bošnjački predstavnici iz Bošnjačke stranke, SDP-a i DPS-a obmanjuju bošnjački narod”, dodao je on. Bošnjačka stranka, prema njegovim riječima, umjesto partnerstva sa vlašću u Podgorici i težnje regionalizaciji Crne Gore, vodi poltronsku politiku. “Možda ovi predstavnici Bošnjaka, koji sada žive i rade u Podgorici ne namjeravaju da se vraćaju u svoja rodna mjesta i pogledaju narodu u oči… Do položaja u vlasti, pojedini predstavnici dolaze služenjem, a ne samostalnim izlaskom na izbore. U Crnoj Gori Muslimani-Bošnjaci su uslovljavani podrškom režimu Mila Đukanovića, da im se ne bi prišila etiketa da podržavaju ‘srpsku stvar’”, kazao je Đečević.

Predsjednik Bošnjačke alternative Asim Đečević ocijenio je juče da se Crna Gora mora regionalizovati i da Muslimane-Bošnjake sa razlogom okupira pitanje Sandžaka.
Objašnjavajući da se vlasti u Crnoj Gori i Srbiji ponovo preznojavaju kada se pomene ta tema, on je rekao da je pitanje statusa Bošnjaka i Sandžaka istorijsko i savremeno i da mu tako treba pristupiti.
“Moguće da je to pitanje nove evropske regije, koje bi odnose Crne Gore i Srbije približilo u nastojanju za rješavanje nacionalnih pitanja Bošnjaka…Crna Gora će u procesu pristupanja EU morati, isto kao i Srbija, da prođe proces decentralizacije i regionalizacije, koji će omogućiti i drugačiju teritorijalnu podjelu na sjeveru Crne Gore”, kazao je Đečević “Vijestima”.
On je konstatovao da je jasno da će, ukoliko se tim regionima ne da dovoljno autonomije i mogućnost da se razviju, narod koji tamo živi reći - nijesmo zadovoljni i hoćemo sopstvenu državu.
“Crna Gora se mora regionalizovati, ne mora odmah poći od modela Njemačke, koja je vrh regionalizacije, ali se mogu koristiti iskustva Italije i napraviti model koji odgovara Crnoj Gori i Srbiji. U tom smislu definisanje Sandžaka kao prekogranične regije je značajno demokratsko pitanje koje treba prioritetno tretirati stvaranjem moderne regije sa centrom u Novom Pazaru. Bošnjaci-Muslimani treba da postojeće pitanje rješavaju kroz dijalog i saradnju sa vlastima”, objasnio je on.
Đečević je rekao da je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo da Novi Pazar i regija Sandžak dobiju univerzitet, ali da je danas Internacionalni univerzitet u tom gradu jedan od glavnih stubova promovisanja regionalne saradnje i evropskih vrijednosti.
“Vrijeme je da se i u crnogorskom dijelu Sandžaka (Plav i Rožaje) otvori Univerzitet i krene putem europeizacije tog regiona. Crnoj Gori su za to potrebni vizionari, tipa Zorana Đinđića, koji je viziju naroda ostvarivao u realnom vremenu. Stvaranje boljih uslova za život i povratkom ljudi iz inostranstva, Bošnjaci će ostvariti svoje snove jer su raspadom SFRJ mnogo izgubili. Taj se gubitak jedino može nadoknaditi evropskom integracijom i brisanjem granica”, dodao je on.
Regionalizacijom Crne Gore, prema njegovim riječima, otvaraju se velike mogućnosti za dobijanje finansijskih sredstava EU za regije, kao vid prekogranične saradnje.
Sandžak, tvrdi, može biti pozitivan primjer takve saradnje, jer je to region koji ne treba da dijeli nego da povezuje.
Đečević zato navodi da Bošnjaci-Muslimani iz Crne Gore ne treba i ne žele da ruše kuću u kojoj žive, već da je popravljaju i izgrađuju i time dokažu da je moguće biti patriot i raditi za svoj etnički, vjerski i kulturni entitet, a da to ne mora biti usmjereno protiv drugih.

Bošnjaci crnogorskog dijela Sandžaka, glasajući za Crnu Goru, računali su, ne zaboravljaju sva zla vlasti - Bukovica, Štrpci, deportacije, SDA, da je građanska opcija Crne Gore, sa priznanjem svih nacionalnih posebnosti, jedina vrijedna opcija. Međutim, vlast koja se ne mijenja već 20 godina, pokazuje da ih poštovanje nacionalnih zahtijeva i posebnost Bošnjaka-Muslimana ne brine i da jedino prihvataju davanje koncesije pojedincima koji vječito i uspješno simuliraju da predstavljaju Muslimane-Bošnjake.