Postavlja se pitanje da li bi recimo Izrael dopustio u svojoj zemlji snimanje filma o «ljubavnoj priči» logorašice i nacista. O tome se ne bi ni diskutiralo, jer bi se smatralo uvredom. I da se realizira na drugom mjestu, Izrael bi sa svojim polugama moći isti čas pokrenuo bojkot tog filma u cijelom svijetu. Međutim u Bosni i oko nje izgleda da je sve dopušteno.

Već je dosta pisano o namjeri američke glumice Angeline Jolie da svoj prvi film režira u Bosni na temu jedne ljubavne priče. Ovdje bih se samo referirao na pogrešne tvrdnje da je sličan film već snimljen. Navodi se kultni talijanski film sedamdesetih godina «Noćni portir» (« Il portiere di notte») koji je režirala i sudjelovala u pisanju scenarija Liliana Cavani. Tu nema nikakve sličnosti. Film «Noćni portir» je priča o tjelesnoj strasti logorašice (žrtve) i nacističkog oficira (mučitelja), nadoupunjena sadističko-mazohističkim elementima. U njemu nema ni trunke emocije, o ljubavi nema ni govora i sve je svedeno samo na fizički odnos. Liliana Cavani je fino iznijansirala likove, koji su mogli biti sa svakog prostora. Nigdje nije naznačena nacionalnost logorašice, iako se da zaključiti da se radi o židovki. Na kraju ih taj njihov dance macabre odvodi u propast i oboje tragično završavaju. S obzirom da se radi o delikatnoj tematici većina redatelja debitanata ne bi svoj prvi film odabrala iz ovog područja. Ali ova glumica vjerovatno misli da svojim utjecajem i moći može nadoknaditi nedostatak iskustva na ovakvom poslu. Da se slične teme prihvatio recimo Spike Lee ili Sofia Coppola, mogla bi im se odmah dati carte blanche. Ali, ovako ... A već je počinjala zadobijati simpatije, bar na jednoj strani. Posjećujući «izbjeglice» u Rogatici, ustvari srpsku sirotinju, davajući jednokratnu pomoć. Za to je prilično kvalificirana. Pomagajući siromašnima u Africi i praktično provodeći američku humanitarnu strategiju prema nerazvijenim zemljama: «Mi ćemo vama uvijek pomagati, ali ćete vi zato uvijek biti siromašni».

Postavlja se pitanje da li bi recimo Izrael dopustio u svojoj zemlji snimanje filma o «ljubavnoj priči» logorašice i nacista. O tome se ne bi ni diskutiralo, jer bi se smatralo uvredom. I da se realizira na drugom mjestu, Izrael bi sa svojim polugama moći, isti čas pokrenuo bojkot tog filma u cijelom svijetu. Međutim u Bosni i oko nje izgleda da je sve dopušteno. Ovaj eksperiment A. Jolie,

Angelina u Rogatici Humanitarna strategija prema nerazvijenim zemljama: «Mi ćemo vama uvijek pomagati, ali ćete vi zato uvijek biti siromašni»

naišao je većinom na odobravanje «slobodnih intelektualaca i umjetnika». Povlačiti paralelu između «Noćnog portira» i ovog tek začetog djela je apsurdno. Pa ipak u ovu mrežu se upecao i pisac i kolumnist Boris Dežulović, kojeg inače izuzetno cijenim. Kantonalni ministar Emir Hadžihafizbegović je apriori dao podršku. To je valjda jedini ministar u svijetu koji snima reklame. Uz to još i nastupa kao glumac na filmu i televiziji. Kada li to sve stigne? O poremećaju kriterija vrijednosti, slikoviti govori još jedan detalj. Izvjesna osoba iz umjetničke branše ustvrdila je «da film ne može biti loš, jer u njemu glumi Rade Šerbedžija». Znači li to da i pjesma koju je snimio ovaj glumac u duetu sa udovicom univerzalnog zločinca Arkana, Cecom, remek-djelo turbofolka?

Osuđuju se žrtve rata da donose mišljenje, a nisu pročitale scenarij! Pa, zašto bi ga i čitale? Nisu one nikakvi cenzori. Dovoljan je samo kratki siže koji se odnosi na temu, a to je već poznato. Zar se trebaju čitati dijalozi i analizirati kadrovi? Pa, kome je to bitno?
Još je samo nedostajalo da se javi i notorni četnik Milorad Dodik da na ovom slučaju poentira.
Time što će predložit Angelini Jolie, da snima na njegovom feudu.