Ekrem TUCAKOVIĆ: Islamska zajednica, kao zajednica dobra vjere i dobra našeg naroda, svojim srednjim putem ostaje kao vertikala ispravne vjere i sveukupnih progresivnih tradicijskih vrijednosti i konstruktivne baštine našeg naroda. Stoga je neophodno da Islamska zajednica uvijek i na svakom mjestu bude čvrsti smjerokaz za neupitne duhovne, društvene, kulturološke, ekonomske i političke vrijednosti muslimana posebno, i Bošnjaka općenito. I onda kada je usamljena na tim pozicijama, čak i ako druge nacionalne institucije bošnjačkog naroda, njegove političke organizacije, državni organi kroz koji se artikuliraju njihovi interesi zakažu, pogriješe, odstupe ili zastrane.

Islamska zajednica je zajednica dobra! Zajednica rada za dobro i žrtve na putu dobra! Sa stanovišta sagledavnja njenog poslanja, ciljeva i smisla postojanja to bi bilo, prije svega, jedno njeno opće vjerničko viđenje. Promovirati vjeru, Božiju Riječ i Njegove vrijednosti implicite podrazumijeva raditi dobro i isijavati ga na okolinu. Jer, vjera je, ustvari, dobro, Božije dobro darovano ljudima. „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji". (Kur'an: 108, 1,2) Iskaz zahvalnosti i znak prepoznavanja Božijeg dobra darovanog kroz vjeru jeste prinošenje žrtve, odnosno trud i napor da se dobro uspostavlja i dijeli među ljudima. Po ustavnom određenju, poslanje Islamske zajednice je, između ostalog, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i nemorala. Princip dobra je ideal kojem musliman i njegova Islamska zajednica permanentno teže, koji ih neprekidno nadahnjuje i usmjerava. Bez čistih i uzvišenih ideala život se preoblikuje u besmisao. I kada ti čisti ideali i uzvišeni smislovi bivaju zamagljeni ljudskim sebičnim interesima i prizemnim postupcima, to ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišenost.

Mi, koji smo uposlenici Islamske zajednice na različitim nivoima ili po različitim osnovama, koliko smo svjesni te temeljne njene odrednice, da je to zajednica dobra, rada za dobro i žrtve za dobro? Koliko su svjesni te činjenice njeni članovi, volonteri, oni koji privremeno ulaze u nju, koji se biraju u njene organe, a koliko je snažna prisutnost ove činjenice na nivou kolektivne svijesti i nacionalnog korpusa, jer se Islamska zajednica određuje i kao zajednica muslimana Bošnjaka?

Proteklih dana završeni su izbori za različite organe Islamske zajednice, džematske odbore, organe medžlisa, Sabor Islamske zajednice. Preko deset hiljada ljudi je bilo na izbornim listama, više hiljada ih je izabrano u organe Islamske zajednice. Više hiljada novih-starih osoba, naših džematlija, komšija, ljudi koji nisu profesionalno angažirani u Islamskoj zajednici je direktno ili indirektno, na osnovu izbora, uključeno u njen rad. Najčešće su to osobe koje na volonterskoj osnovi nude svoje usluge, znanje, vrijeme, lične resurse, moralni i intelektualni kredibilitet. To je značajan potencijal i energija koja se može osloboditi, pozitivno i kreativno uključiti u rad i razvoj Islamske zajednice.

Islamska zajednica je emanet koji se nosi i prenosi, preuzima i dalje proslijeđuje. Taj emanet se može, ali ne smije iznevjeriti.

Imajući to na umu, važno je promišljati s kakvom sviješću i ambicijama svi ti ljudi ulaze u Islamsku zajednicu? Koliko su oni svjesni misije, zadataka i potreba Islamske zajednice? Razumijevaju li oni Islamsku zajednicu kao zajednicu zajedničkog dobra, predanog rada i nesebične žrtve za društvo u kojem će princip biti istina i pravda? Koliko se čini na njihovoj edukaciji i usmjeravanju kako bi razumjeli izvorne interese i potrebe Islamske zajednice, shvatili duh njenog funkcioniranja i prioritete?

Drugi važan aspekt koji u ovom kontekstu valja naglašavati jeste princip povjerenja, odnosno emaneta. Svi novoizabrani su dobili povjerenje muslimana. Povjerenje je emanet, kao što je i vjera Božiji emanet. Kur'an poučava da je emanet vjere nuđen nebesima i Zemlji, ali su ga oni odbili preuzeti iz straha od obaveze i tereta. Čovjek je prihvatio emant vjere i Bog mu se objavio, darovao mu uputu. Vjera je, dakle, povezana sa emanetom, povjerenjem, vjerom u dato Božije obećanje i prihvatanjem ponude. Također, emanet ide uporedo sa odgovornošću. Onaj ko nije odgovoran, nije spreman nosti izazove i teret odgovornosti, on nije vrijedan emaneta. Islamska zajednica je emanet koji se nosi i prenosi, preuzima i dalje proslijeđuje. Taj emanet se može, ali ne smije iznevjeriti. Izabrani predstavnici muslimana Bošnjaka u organe Islamske zajednice moraju biti svjesni povjerenja koje su im muslimani dali, emaneta koji su preuzeli, odgovornosti koja se od njih očekuje, ali i posljedica izigranog povjerenja, neizvršenog emaneta, neodgovornog ponašanja u izvršavanju zajedničkih poslova razvoja, unapređenja i čuvanja digniteta, slobode i autonomije Islamske zajednice, muslimana i nepovredivosti islamskih vrijednosti.

Također, ne treba zaboraviti da je, po ustavnoj definicija, islamska tradicija Bošnjaka jedan od konstitutivnih elemenata Islamske zajednice. Zato je važno da Islamska zajednica i svi njeni predstavnici stalno drže na umu i tu činjenicu i jačaju tu svijest. Islamska zajednica, kao zajednica dobra vjere i dobra našeg naroda, svojim srednjim putem ostaje kao vertikala ispravne vjere i sveukupnih progresivnih tradicijskih vrijednosti i konstruktivne baštine našeg naroda. Stoga je neophodno da Islamska zajednica uvijek i na svakom mjestu bude čvrsti smjerokaz za neupitne duhovne, društvene, kulturološke, ekonomske i političke vrijednosti muslimana posebno, i Bošnjaka općenito. I onda kada je usamljena na tim pozicijama, čak i ako druge nacionalne institucije bošnjačkog naroda, njegove političke organizacije, državni organi kroz koji se artikuliraju njihovi interesi zakažu, pogriješe, odstupe ili zastrane. Islamska zajednica kroz nesebičnu participaciju značajnog broja izabranih predstavnika u radu njenih organa, mora čuvati tu poziciju orijentira, mjere, sredine čiji su skuti otvoreni za boravak, dolazak i, dakako, povratak „odlutalih", koji mogu znati čemu se povratiti i koja je mjera korekcije. Islamska zajednica treba u vrijedonosnom smislu biti ta kritična mjera, medij artikuliranja autentičnih interesa našeg naroda i katalizator eventualnih isuviše radikalnih ili ekstremnih tendencija, bilo lijevih ili desnih, ultranacionalističkih ili anacionalnih.

Pozicija zajedničkog dobra nalaže da ono (dobro, ali i ta pozicija) pripada svima koji u njemu žele sudjelovati i graditi ga ili se njime koristiti. Ono se ne može prisvojiti, ne može se monopolizirati. Zato se tim dobrom, pa tako ni Islamskom zajednicom, ne može vladati. Zajedničkom dobru, tj. Islamskoj zajednici, treba služiti, snažiti ga, voljeti ga, nahadnjivati se njime, na način kako se služi vjeri, kako se ona snaži, voli, kako se njome nadahnjuje. (Kolumna je objavljena i na zvaničnom portalu IZ u BiH Rijaset.ba)