Ljajić: Pa šta mi htje ova priča!

Zapaljiva retorika Muamera Zukorlića će otjerati svakog investitora, izjavio je ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić.

Čovjek koji je 20 godina na političkoj sceni. Kako narod kaže, ubuđali ministar, aludirajući na njegovo dugogodišnje ministrovanje bez rezultata niti hajra Sandžaku i Bošnjacima. Insan sa šansom da iskoristi poziciju „domaćeg ljubimca“ u Vladi Srbije i pomogne ekonomiju kraja iz kojeg dolazi, ovih dana ponovo daje dnevno političke izjave koje nisu za upotrebu jer ne vrijede ni kao upotrijebljeni toalet papir. Pa da li prljav toalet papir treba komentarisati, tj. ubuđalog ministra uopšte tretirati? Mislim da treba radi istine i historije. Treba reći o svim silnim danima vječitog ministra što ih provede u vlasti a da iza sebe ne ostavi dobra po kome će ga pamtiti i spominjati. On će biti upamćen po prljavštini što je njegov trag prosipa.

Ministar (NE)rada i socijalne politike, vječita je zakrpa i pačarva svim režimima sa kojima je pravio političke dilove na štetu Bošnjaka i Sandžaka. On je pristao da bude sve i svašta što mu režim naredi samo radi ostvarivanja lične koristi i bogaćenja, jer je trebalo slijepom poslušnošću režimu zaraditi bonus poene u pravcu zatvaranja očiju policiji, poreskoj i carinskoj kontroli, sudstvu i tužilaštvu od svih nečasni radnji što izlaze ispod skuta insana koji je na Sandžaku poznat kao radnik sa svim i svačim. I bijelo i crno su omiljene boje insana što je zadužen da lovi haške optuženike koji pobiše na hiljade njegove braće po krvi. I taj lov je lov u mutnom, baš kao i sve silne nečasne radnje hadžetanskog giliftera sa perčinom.

Postavlja se pitanje šta je to gilifter uradio za Sandžak, koje je on investitore doveo? Narod zna da je doveo samo one što „kreče“ u bijelo našu omladinu, pa od te bjeline mnogo njih strada i završi na margini društva, i ne samo oni već i njihove porodice, pa i društvo koje zbog te bijele boje i praha snosi teške posljedice, jer oni što kreče u bijelo stvaraju nelojalnu konkurenciju poštenim proizvođačima džinsa, obuće i drugih malobrojnih proizvoda što Sandžak ima. Oni zbog zarade na „kreču,“ svoje, npr. džins proizvode prodaju po niskim cijenama kako bi ubacivanjem prljavog novca, taj novac oprali i prikazali ga na računima za prodaju džinsa, pa ispadne da oni farmerku koju su prodali npr. za 5 eura (što nije relna cijena) prodaju za 15 eura jer su novac od prodatog „kreča“ ubacili na papir i tako ga učinili legalnim. Kažu da je gilifter ekspert za pranje novaca i da u tu svrhu nema konkurenciju niti premca. Taj isti insan briži za Sandžačku ekonomiju a on je uništava jer pošteni proizvođači džinsa ne mogu prodavati farmerke po niskim cijenama, a ne žele ni da „kreče“ jer je to haram i protiv zakonito, pa zato zatvaraju svoje radnje i otpuštaju radnike, a onda trpi i društvo jer bez proizvodnje nema ni zarada ni potrošnje. Tako siromašni postaju još veći siromasi a gilifter i njegovi tajkuni sve bogatiji, arogantniji i drskiji. Rade protiv svog naroda bez stida, srama i griže savjesti. Haram je napunio njihova usta!

Eto tako hadžetanski gilifter priča o ekonomiji koju je upropastio svojim nečasnim radnjama i lopovlukom. On nije nikada obezbijedio niti jednu stranu investiciju u naš kraj. Ne računajući onu sitninu što je daju nekakve zapadnjačke organizacije, a za uređenje školskog dvorišta, opremu nekog kabineta ili izgradnju sportske sale koja se gradi deset godina, a kada se sala otvori za upotrebu, tek tada vidimo da u njoj nema grijanja, ni tribina, niti ono što je minimum opreme sportskih sala i terena. Gdje su te silne pare što nam ih starnci dadoše? Gdje su putevi, autoputevi, infrastruktura, fabrike, proizvodne hale, pruga, aerodrom? Sve ovo je obećavao Ministar (NE)Rada, i naravno slagao kao uvijek do sada. U svoj toj laži on bi želeo da nekog drugog okrivi za svoje nepoštenje, izdaju,lopovluk. Naravno da mu to neće poći za rukom jer narod dobro zna da Rasim i „kreč“ na Sandžaku znače isto.

Evo mene pored tebe zar me ne vidiš!?