Nermin BISE: Bosna i Hercegovina nije više na kritičnoj tačci. Propali su još jednom udari, kako oni unutrašnji, tako i oni iz susjedstva, i sa istoka, ali i oni podmukli niski udarci sa zapada. Iz Srbije i Hrvatske preciznije. Lako će se izaći na kraj s tim udarcima, jer ako se othrvalo i spriječilo u godinama posljednje agresije 1992.-1995., onda ni sada nema nikakve opasnosti po državu Bosnu i Hercegovinu. Unutrašnji problemi Bosne i Hercegovine, stvar su i pitanje ljudi u BiH. Konačno su to shvatili i Boris Tadić i Ivo Josipović. Još samo da to sebi priznaju Milorad Dodik i Dragan Čović.

Ako u jednoj državi vlada mir sramota je biti siromašan i neobrazovan, a ako u jednoj državi vlada haos sramota je biti bogataš i čovjek na položaju. Kao da je kineski filozof i socijalni reformator Konfučije to rekao jučer, a ne prije više od 2.500 godina. I, ustvari, ta je njegova mudrost itekako aktuelna i živa. Stoji od početka do kraja. Jučer Tunis, danas Egipat, sutra....ko zna gdje? Da nije sazrelo, jeste, i prezrelo je za sličan narodni bunt na ovim našim prostorima. Mediteran je zapljusnut revolucijama i gnjevom gladnih i očajem izmrcvarenih ljudi. U Kairu vojska i policija masovno prelaze na stranu demonstranata kojima je prekipjelo. Totalitarni i apsolutistički režimi padaju. Do jučer neprikosnoveni vladari, dobro uljuljkani u lagodnost života što su je priskrbili preko leđa naroda, danas u panici bježe. Spašavaju sinove i kćeri, ukrcavaju tovare zlata u avione i spas traže od Saudijske Arabije do Velike Britanije.

Bosna i Hercegovina nije više na kritičnoj tačci. Propali su još jednom udari, kako oni unutrašnji, tako i oni iz susjedstva, i sa istoka, ali i oni podmukli niski udarci sa zapada. Iz Srbije i Hrvatske preciznije. Lako će se izaći na kraj s tim udarcima, jer ako se othrvalo i spriječilo u godinama posljednje agresije 1992.-1995., onda ni sada nema nikakve opasnosti po državu Bosnu i Hercegovinu. Unutrašnji problemi Bosne i Hercegovine, stvar su i pitanje ljudi u BiH. Konačno su to shvatili i Boris Tadić i Ivo Josipović. Još samo da to sebi priznaju Milorad Dodik i Dragan Čović.

Posjeta Radmanovića, Komšića i Izetbegovića Zagrebu i sastanak s Ivom Josipovićem još su jednom potvrdili kako je politika umijeće nemogućeg. Kako je moguće da je Josipović tako aterirao nakon onih neracionalnih i hinjskih izjava u duetu s Jadrankom Kosor. Sad odjednom, šminker u predsjedničkoj fotelji susjedne i prijateljske Hrvatske, kaže da se u BiH stanje treba dovesti u red, ali samo u okvirima te države, bez ikakva uplitanja i mješanja sa strane. Dakako, Josipoviću je nos dobro natrljan proteklih dana, a kao što smo pisali prije dvije sedmice, Amerika se odlučila to jasno i naznačiti i dati signal i njemu i premijerki Kosor.

To je, naime, bila cijena da Josipović dobije wild card za suumit u USA, jedini od političara iz bivše Jugoslavije, na kojem će biti govora o rekonstrukciji Daytona. Je li dovoljno jasno Čoviću, Ljubiću i Dodiku? Ili im opet treba crtati, kako to sjajno na svoj način radi vrhunski umjetnik Che, na našem portalu. Razmišljao sam nekoliko dana o nadahnuću našeg Chea, vrsnoga majstora fotomontaže. Potaknule su me na to njegove bravure koje prate, između ostalih, i većinu mojih komentara i tekstova na našem portalu. Pored njegovog umijeća, čak nije potreban tekst uopšte. Svaka čast Enesu Čelosmanoviću i kapa dolje vrhunskom umjetniku.

Tek kada mi u BiH sredimo našu situaciju, a ona se može vrlo brzo srediti, e onda ćemo lijepo da se prisjetimo dobrog starog Konfučija. Siguran sam da nećemo više biti ni siromašni niti neobrazovani. Demone rata i poraća još uvijek na površini drži haos, a pošto njih nije sramota što su bogataši i što su na položaju, onda se moraju suočiti sa sve izvjesnijim širenjem talasa revolucije na Mediteranu. Jer, ne zaboravimo i BiH je mediteranska država. Već se nekako nazire ko će prvi sinove i kćeri pripremati za bijeg. Dakako, s tovarima zlata s drljače prevarenog i opljačkanog naroda, bolje reći, sirotinje.

(By Enes Čelosmanović)