Šemso AGOVIĆ: Ovdje dolazi do izraza razlika između liberala Perovića i modernog liberala: ovaj drugi misli da je vjersko opredjeljenje u domenu ljudskih prava i sloboda kao nedodirljivo i neotuđivo pravo, koje se nikako ne može koristiti za šovinističke ili bilo kakve druge špekulacije. Niko nema pravo recimo - Crnogorcima - prebacivati što su svojevremeno napustili vjeru svojih pradjedova i prihvatili pravoslavlje. Tako nešto bi bilo politički nekorektno i moralno neodrživo.

Sve i kad bi htjeli, i najljući protivnici liberala Slavka Perovića, ne bi mogli demantirati njegove opservacije o političkoj situaciji u Crnoj Gori, objavljene na web magazinu Bošnjaci.Net. Posebno impresionira njegova briga za sugrađane drugih vjeroispovijesti i nacionalnosti za vrijeme divljanja srpsko-crnogorskih režima devedesetih godina prošlog vijeka, tokom agresije na RBiH. Doduše, to se i očekuje od jednog liberala moderne provenijencije. Istina je, dakle, da se na vlast probila grupica džemperaša, koji su stvorili korumpirani mafijaško-fašistički režim. Istina je i da opozicija nije bila puno bolja, i da u narodu vlada opšti oportunizam. Istina je da je tako opskurni režim postao sasvim stabilan i nesmjenjiv, dok politički nezrelo društvo nije prepoznalo sistem vrijednosti, koji su nudili LSCG na čelu sa Slavkom Perovićem.

Posve drugačije su Perovićeve opservacije o Bošnjacima kao narodu i islamu kao njihovoj vjeri; radi se uglavnom o poznatim stereotipovima. Kroz tu prizmu gledan, Perović više nije liberal modernog evropskog usmjerenja, već samo uljepšani i umekšani Njegoš.

Kao aksiom međureligijskog odnosa Njegoš postavlja tezu:

„U krv će nam vjere zaplivati,
nek ispliva koja bude bolja!“

To je vjerski suživot po Njegošu. To je dno. Pa ipak, Perović se znatno izdigao sa dna, ali za njega nema dileme koja je vjera bolja, pa on inventivno (po Gorskom vijencu) nalazi opravdanja i uzroke prihvatanja gore vjere:

Sve i kad bi htjeli, i najljući protivnici liberala Slavka Perovića, ne bi mogli demantirati njegove opservacije o političkoj situaciji u Crnoj Gori, objavljene na web magazinu Bošnjaci.Net. Posebno impresionira njegova briga za sugrađane drugih vjeroispovijesti i nacionalnosti za vrijeme divljanja srpsko-crnogorskih režima devedesetih godina prošlog vijeka, tokom agresije na RBiH.

„Još jedna je stvar od ogromnog značaja, a o njoj se ćuti. Islam je na ove prostore došao sa okupatorskom turskom vojskom. To ne umanjuje njegov značaj kao vjere, ali istinito ukazuje na njegovo porijeklo. Crnogorski Bošnjaci nijesu potomci Turaka, nego je to dio našeg naroda koji je iz koristoljubivih razloga i razloga preživljavanja prihvatio islam poništavajući Isusa Hrista kao svog Boga, jer je turski feudalizam, u ekonomskom smislu, bio napredniji od evropskog i u toj činjenici se nalazi jedan od uzroka zašto je islam, i pored okupacije, bio prihvatan i prihvaćen ne samo u Crnoj Gori nego i širem regionu. Na prvom mjestu u Raškoj.“

Ovdje dolazi do izraza razlika između liberala Perovića i modernog liberala: ovaj drugi misli da je vjersko opredjeljenje u domenu ljudskih prava i sloboda kao nedodirljivo i neotuđivo pravo, koje se nikako ne može koristiti za šovinističke ili bilo kakve druge špekulacije. Niko nema pravo recimo - Crnogorcima - prebacivati što su svojevremeno napustili vjeru svojih pradjedova i prihvatili pravoslavlje. Tako nešto bi bilo politički nekorektno i moralno neodrživo. Nažalost, u s/h/b/cg literaturi je uvriježen baš jedan takav primitivan model selimovićevskog tipa o „otpadništvu“ jednog naroda, koji je poslužio kao baza šovinizmu, blasfemiji, agresiji i genocidu. Tako je to kad se sloboda vjerskog opredjeljenja gleda kao otpadništvo.

Perović kaže – jedan smo narod, bez obzira na vjere:

„Mi smo jedno, ali vi se zovite kako hoćete i prihvatite vjeru kakvu hoćete, ali nas ta činjenica ili te činjenice ne smiju razdvajati!“
„Krivi su Turci, oni su imali svoj interes“.

Naravno i ovo se kosi sa pogledima modernih liberala. Jer, niti smo isto, niti trebamo biti isto (da bi normalno sarađivali i zajedno živjeli). Narod ne nastaje pukom biološkom reprodukcijom, već svoj kredo gradi na kulturi, vjeri, tradiciji… a to nam je različito. Takav unitarizam nužno iziskuje negiranje nacije. U ovom slučaju bošnjačke, jer Perović kad kaže jedno smo, misli Crnogorci smo.

Perović kaže – ne može Sandžak biti EU - regija, jer je nastao kao rezultat turske okupacije.

Moderni liberali misle da EU - regije nemaju veze sa politikom i da se baziraju na ekonomskim zakonitostima. Uzgred budi rečeno, Crna Gora je također dvanaeste okupirala i prisajedinila svoj dio Sandžaka, i danas je to njen neosporivi integralni dio. Nije ga oslobodila, već otela raspadajućoj Otomanskoj carevini.

Zašto se Slavko Perović ljuti što su cg. liberale izdali svi, odnosno zašto je cg. liberalizam nerazvijen? Je li baš Đukanović njegov dželat? Može li Perović, opterećen težinom gore navedenih stereotipa voditi uspješan liberalni pokret?