Ekrem TUCAKOVIĆ: Treba li podsjećati da je termin „musliman“ vjerska odrednica za ljude koji prihvataju i žive islam, dakle to je vjerska kategorija. Kompromitacijom te kategorije se udara na samu bit vjere, jer musliman je definiran islamom. Međutim, reklo bi se u nedostatku kompetentnih osoba koje razumijevaju islam, kao i usljed nepostojanja onih muslimana koji bi znali kakvi oni muslimani trebaju biti, general im je priskočio upomoć i ponudio definiciju „pravih„ muslimana i „pravog“ muslimanskog pića.

Ključne riječi: muslimani, muslimanska rakija, kompanija islamista, islamski lobi, islamizacija, reis, mudžahedin, Allahov nasljednik.

Zbunjivanje i ubijanje svakog nacionalnog i vjerskog dostojanstva u bošnjačkom narodu predstavlja konstantu i kontinuitet javne i društvene scene. Šta je čovjek bez dostojanstva, jer ljudskoj ličnosti ubijte ponos i dostojanstvo, ubili ste u njoj čovjeka.

Ono što je bilo tokom rata, moglo se razumijevati kao ratna propaganda, neprijateljska verbalna artiljerija koja nadopunjuje dejstva tenkova i granata, podiže moral i opravdava genocid i zločine protiv čovječnosti. No, kako u miru nazvati razorne kampanje zbunjivanja naroda, konstruiranje „istine“ o događajima, degradiranje svake nacionalne vrijednosti i ubijanje pojedinačnog i nacionalnog dostojanstva? Da li to nazvati specijalnim psihološkim ratom, nastavkom oružanog rata drugim sredstvima u kojem, možda i nesvjesno, učestvuju mnogi koji su iskazali otpornost naspram neprijateljskih oružja i ratne propagande?

Skandalozne i zapanjujuće su tvrdnje bivšeg generala Armije RBiH Stjepana Šibera u razgovoru objavljenom na jednom sarajevskom internet portalu (Depo-nija) 19. marta 2011. o instituciji reisu-l-uleme i muslimanima. Iako je razgovor u cjelini pun kontradiktornosti, ipak takve prljave konstrukcije i neistine nezamislive su od trezvenog čovjeka. General je po svojim kriterijima proglasio i odredio „prave“ i „krive“ muslimane, kazao koji i kako se trebaju islamski propisi primjenjivati, patentirao je „muslimansku“ rakiju, pričao o islamskom fundamentalizmu, islamizaciji Armije, a naročito je iznio teške klevete i uvrede o reisu-l-ulemi, tj. instituciji reisu-l-uleme, jer on u razgovoru ne spominje ime, nego naziv institucije.

Treba li podsjećati da je termin „musliman“ vjerska odrednica za ljude koji prihvataju i žive islam, dakle to je vjerska kategorija. Kompromitacijom te kategorije se udara na samu bit vjere, jer musliman je definiran islamom. Međutim, reklo bi se u nedostatku kompetentnih osoba koje razumijevaju islam, kao i usljed nepostojanja onih muslimana koji bi znali kakvi oni muslimani trebaju biti, general im je priskočio upomoć i ponudio definiciju „pravih„ muslimana i „pravog“ muslimanskog pića. „Imam ovdje litru rakije, muslimanske rakije iz Gradačca, dakle šljivovice rakije..., svi to vole popiti i ja govorim njima - za mene je pravi musliman onaj koji vjeruje u Boga, a koji slavi Bajrame i ide da posti, ali koji ne izbjegava da popije rakije. I to su pravi muslimani, moji muslimani. I često kažem 'moji muslimani', jer oni ne piju u vrijeme kad je post i kad je Bajram.“ Eto, sada muslimani mogu da se mjere kakvi trebaju biti, šta raditi i piti kako bi bili prihvaćeni i voljeni. Muslimani trebaju tutora koji će im propisivati njihovu pravu mjeru i vjeru. Da, kakva drskost!

Nadalje, general je dao nesebičan, gotovo revolucionaran doprinos razumijevanju islama i ponudio je svoje epohalno otkriće na području prevođenja značenja islamske terminologije. Naime, u povijesti cjelokupnog islamskog mišljenja tokom XIV stoljeća islama ostalo je neotkriveno da riječ mudžahedin znači „Allahov nasljednik“. Sav dosadašnji muslimanski um od Istoka do Zapada nije umio da ponudi ovakav prijevod i konačno kaže šta znači riječ mudžahedin. General Šiber je uspio, a toliko je jedinstven i originalan da ostaje bez premca.

General se pokazuje kao stručnjak i za islamski fundamentalizam, premda ih je malo u cijelom svijetu koji prihvataju ovakvu proizvoljnu konstrukciju, osim pojedinaca koji pristaju služiti ekstremnim nacionalističkim politikama. Doduše, Beograd je jedno vrijeme bio hiperaktivan i međunarodno poznati centar po proizvođenju stručnjaka za islamski fundamentalizam koji su se rado iznajmljivali na sve četiri strane svijeta. No, Bosna i Hercegovina je, po svemu sudeći, sretna zemlja, jer se u njoj našao stručnjak za jednu endemsku disciplinu kojoj još niko nije dao valjanu definiciju i čvrst okvir. General tvrdi: „Alija bi mogao odgovarati samo vezano za islamski fundamentalizam“, valjda mu montirani sudski proces iz 1983. godine za islamski fundamentalizam nije bio dovoljan. Bio je to generalov odgovor na pitanje da li je Alija Izetbegović trebao odgovarati u Hagu. Zahvaljući generalu sada javnost zna da Haški tribunal nema u djelokrugu svoga rada samo procesuiranje ratnih zločina, nego je nadležan i za islamski fundamentalizam. Fiktivni islamski fundamentalizam je u ravni sa genocidom, zločinom protiv čovječnosti, silovanjem, masovnim kampanjama ubijanja civila i sl. Biti musliman i živjeti islam, ako to nije prema ponuđenoj generalovoj definiciji pravog muslimana, ravno je zločinu protiv čovječnosti i genocidu!

Nadalje, general je dao nesebičan, gotovo revolucionaran doprinos razumijevanju islama i ponudio je svoje epohalno otkriće na području prevođenja značenja islamske terminologije. Naime, u povijesti cjelokupnog islamskog mišljenja tokom XIV stoljeća islama ostalo je neotkriveno da riječ mudžahedin znači „Allahov nasljednik“. Sav dosadašnji muslimanski um od Istoka do Zapada nije umio da ponudi ovakav prijevod i konačno kaže šta znači riječ mudžahedin. General Šiber je uspio, a toliko je jedinstven i originalan da ostaje bez premca. Ipak, samo je trebao kazati u kojem jeziku i u kojoj intelektualnoj i vjerskoj tradiciji riječ mudžahedin ima značenje „Allahov nasljednik“. Jer u arapskom jeziku, iz kojeg potječe riječ, i u islamskoj intelektualnoj tradiciji nema takvo značenje. Isto tako muslimani po prvi put su imali priliku čuti i saznati da u nekoj religiji, monoteističkoj tradiciji, Bog ima nasljednika. Bogohulna konstrukcija „Allahov nasljednik“ je bez presedana. Da čovjek nasljeđuje Boga, previše je pa makar takvu naredbu izdavao i general.

Izgleda da je danas islam u Bosni i Hercegovini, i ne samo u njoj, poput jetima, kako se kome prohtije može mu „udariti klempu“, može se na njega istresati, tumačiti ga i prišivati mu šta mu na um padne, proglašavati se stručnjakom za učenje islama, muslimanima držati predavanja kakvi trebaju biti i šta raditi. Kada se može odnositi tako prema islamu, u kakvom je onda statusu Islamska zajednica? Ko hoće brzu popularnost i slavu, priskrbiti atribute napredne i tolerantne osobe put i način su jasni i jednostavni: vrijeđajte i ponižavajte Islamsku zajednicu, osobito reisu-l-ulemu, što gore i više, to je bolje. U današnjem društvu ta investicija će vam se višestruko isplatiti, bit ćete zapaženi i nagrađeni. Premda nerado posežem za komparacijom sa Španijom, jer se diže kosa na glavi od pomisli na moguću identičnu sudbinu, ipak parafrazirat ću historičara Ibn Izarija koji je opisujući međusobne sukobe muslimana u Kordobi kazao da su oni bili toliko oslabili da je jedan kršćanin imao smjelosti na najvećoj kordobskoj ulici javno vrijeđati Poslanika islama a da niko ne reagira! Čovjeku koji je htio reagirati grupa građana Kordobe je odgovorila: „Idi za svojim poslom!“ Štaviše, prilike su bile takve kada bi mujezin učio ezan nemuslimani su izgovarali takve riječi da ih je nedostojno i spomenuti i niko im se nije suprotstavljao, zabilježio je ovaj historičar.

Lekciju stjecanja brze popularnosti, čini se, naučio je i general, jer je posebnu frustraciju i netoleranciju pokazao prema reisu-l-ulemi. Što bi se reklo, udri zmiju u glavu! Stuci glavu i tijelo će se sasušiti. Za islamizaciju Armije (šta je to?, ostadosmo bez definicije, ali ne i bez primjera) „prijelomni moment je bio dolazak ovog reisa“, kaže general, međutim nije rekao na koju je to armijsku funkciju došao reis s koje je to mogao provoditi. Ipak, saznajemo da je postojala neka „kompanija islamista“, premda smo uskraćeni za više detalja o toj kompaniji, recimo imenu kompanije (svaka kompanija ima svoje ime), njenoj upravi, djelatnostima i sl. Vjerovatno će ti detalji biti iznijeti drugom prilikom i u pogodnom trenutku. Očito, sada je dovoljno to što je otkriveno da je postojala „kompanija islamista“, ali da ne bi bilo previše tajnovito, general je dodao još jedan mali detaljčić, možda je važan i od koristi, a to je postojanje islamskog lobija „islamski lobi, koga je zagovarao taj reis“. „Islamska kompanija“, „islamski lobi“ i reis, eto dovoljno elementa i za NATO udare, pa moramo biti sretni što smo ih izbjegli, jer general reče da je „reis stupio na dužnost“ i uzeo stvar u svoje ruke.

„Jer mudžahedini i taj reis su nalagali ubijanje što više Srba, a i Hrvata“, ubitačna je tvrdnja upućena na adresu reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Šta kazati na ovakve morbidne laži i klevete? Kako se Islamska zajednica može zaštititi od ovakvih brutalnih ataka na integritet institucije reisu-l-uleme? Da li je konačno vrijeme da Islamska zajednica potraži sudsku zaštitu od ovakvih i sličnih propagandnih laži usmjerenih na brutalnu kompromitaciju Islamske zajednice? Šta drugo preostaje, nego pokušati putem suda?

Kolika je generalova opčinjenost reisu-l-ulemom pokazuje i činjenica da za Aliju Izetbegovića kaže da je bio inteligentan i pismen čovjek, međutim ispade da mu je najveća greška ta jer „Alija je doveo tog reisa..., taj čovjek je doveden jer je bio poslušnik Alije“. Šta kazati na sve ovo? Obzirom na sadržaj i kontradiktornost iskaza u cjelini, a pošto spominje različite vrste rakije, za pretpostaviti je da je general Šiber ovaj intervju dao u ne baš trijeznom stanju. Jer ovakve nevjerovatne konstrukcije i klevete su nespojive sa razumnim i odgovornim čovjekom. Kako god, general je prevršio svaku mjeru. U narodu postoji izreka: Pijan govori, što trijezan misli!

P.S. Zar je sramota biti „poslušnik“ Alije Izetbegovića? Legalnog i legitimnog predstavnika Bošnjaka, čovjeka kojem je, po vlastitom priznanju, islam davao smisao životu i radu. Nije problem u tome, nego u činjenici da su konačno muslimani mogli određivati ko će im biti reis, što su na taj način prekinuli praksu da se muslimanima nameću islamski autoriteti od strane austrijskih careva, srpskih kraljeva i komunističkih lidera. Problem je sloboda muslimana, sloboda Islamske zajednice, sloboda reisu-l-uleme, problem je da oni budu mjera sami sebi, problem je da se oni uče da misle svojom glavom i ne idu po mišljenje u Beč, Peštu, Beograd, Zagreb ili bilo koju drugu destinaciju. Ako je sadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić bio „poslušnik“ Alije Izetbegovića to je ogromni korak naprijed, slušao je onoga koga je njegov narod izabrao i dao mu povjerenje na izborima, za razliku od njegovih prethodnika koji su bili prisiljeni slušati i gledati raspoloženje austrijskog cara, srpskog kralja i inih komunističkih aparatčika, koji su ovdje dolazili kao agresori, nepozvani ili protivno slobodno iskazanoj volji našeg naroda. Tim nostalgičarima smeta što je Alija „doveo“ reisa, što je reis „slušao“ Aliju, a nije njih.