Srpska državna televizija ispričala se svima koje je njeno izvještavanje u vrijeme ratnih godina povrijedilo.Tačnije rečeno, misli se na huškačko novinarstvo zasnovano na laži, u velikom dijelu sa ciljem difamiranja cijelog jednog naroda. Iako dosta zakašnjela, ova ispričnica je bar donekle iskupljenje ovoj ustanovi za služenje zločinačkom Miloševićevom režimu. Neminovno se odmah postavilo pitanje kada će se na isti korak odlučiti Hrvatska televizija, koja je dala veliki obol propagandi Tuđmanove politike. Ali, izgleda da će se na taj korak još dugo čekati. Kada je došlo do demokratskih promjena u Hrvatskoj, nova vlast je za ravnatelja HRT postavila Antuna Vrdoljaka, koji je ubrzo dobio nadimak «hrvatski Goebbels». Nakon što je izvršio čistku nepodobnih kadrova, imao je ideju da od hrvatske dalekovidnice napravi «Katedralu duha». Iako je jedna od kršćanskih božjih zapovjesti «Ne laži», ovaj predratni ljubimac starog režima, a tada deklarirani vjernik, od ove kuće je napravio « Tvornicu laži». To je naročito došlo do izražaja za vrijeme agresije Hrvatske na Bosnu. Za provođenje ratne propagande zadužen je bio notorni Smiljko Šagolj. Ovaj predratni novinar sarajevske televizije, koji se prije toga bavio medijskim linčom katoličkih fratara , «slavu» je u to vrijeme stekao na izuzetan način. Bilo je to doba pred rušenje Berlinskog zida i on je pod svaku cijenu htio biti aktualan Za tu potrebu se slikao pored jednog zida u sarajevskom naselju Ciglane, govoreći u mikrofon da se javlja ispred Berlinskog zida. Kada je mogao tako bezočno i naivno lagati, nije mu bio problem da naročito u hrvatsko-bošnjačkom ratu prevaziđe čak i sam sebe.
Negovi izvještaji bili su tako nevjerojatni i teško objašnjivi, da je taj vid medijskog obraćanja po njemu dobio naziv «šagoljanje».

Poseban primjer je slučaj splitskog dnevnika «Slobodna Dalmacija». Ovaj nekada ugledni list u kojem su pisali najkvalitetniji novinari s područja bivše Jugoslavije, pretvorio se bukvalno u bilten «Hercegbosne», koji kao da je uređivao Gojko Šušak Po direktivi vladajuće stranke, upravljanje listom pučistički su preuzele «zdrave snage». Za glavnog urednika postavljen je Josip Jović, posljednji sekretar SKJ u ovoj novini. Ovaj mediokritetski lik i do tada beznačajni režimski novinar, najpodobniji je bio Tuđmanovoj kamarili za obavljanje prljavih poslova. Čak je angažiran i poznati Ivan Aralica da feljtonski objavi platformu za razlog početka rata sa Bošnjacima, koja je izlazila u nastavcima u ovom listu. Aralica je već bio « provjereni kadar», kao Tuđmanov «sobni» pisac i bard udvorničke književnosti (v. njegovu apologiju «Blažene oči koje su ga gledale» provincijalnom fašistoidnom primitivcu Šušku).

Većina ratnih novinskih tekstova bila je približnije na nivou tema iz SF literature, nego ozbiljnih novina. Pa je čak puštena vijest da su Stari most u Mostaru srušili Muslimani. Zaista su imali dobar razlog!



Svoju jedinu vezu koju su imali između dva dijela grada!? Kada su izvještaji S. Šagolja, koji su i predviđeni da budu ratno-huškački, postali čak tako besmisleni da su postali smiješni i gledateljima, postao je neupotrebljiv i odbačen. Ipak prije toga se proslavio svojom izjavom koja bi mogla ući u antologiju novinarskog beščašća. Nakon jednog izvještaja u kojem je Armija BiH porazila Hrvatsku vojsku, a ne znajući kako to da objasni, apostrofirao je bošnjačke izbjeglice koje su tada bile u Hrvatskoj. Taj poziv na linč bila je čuvena rečenica «A Muslimani su još u Makarskoj».

Od te ekipe malo je ko još ostao na HRT. Relikt toga vremena je Dijana Čuljak-Šelebaj koja je čak postala urednik. Svojevremeno se pred njom odigrao ratni zločin koji je HVO učinio prema zarobljenim vojnicina Arnije BiH koji su branili zgradu «Vranice» u Mostaru.
Tih trinaest ljudi likvidirano je pred njenim očima, a ona kao «ratnik» svoje države i partije, nikad o tome neće ništa reći.

Poslije isprike RTS, novinari su telefonski pitali Antuna Vrdoljaka misli li i HRT slično učiniti. Odgovorio je u svojem karakterističnom primitivnom stilu, uz vulgarne psovke spustio je slušalicu.
Da ironija bude još veća, Smiljko Šagolj danas predaje novinarstvo na Mostarskom sveučilištu, a u tom «stolnom gradu» je za svoje «domoljublje» nagrađen i stanom. Prije izvjesnog vremena u Mostaru su se pojavili grafiti s fašističkim porukama hrvatskog predznaka. Nije to prvi slučaj i nema se tu ništa novo zaključiti.

Možda jedino: "A Smiljko Šagolj je još u Mostaru".