Mugdim GALIJAŠEVIĆ: Bosna i Hercegovina je na kraju svega. Bit će izgleda uskoro i zaboravljena i ostavljena kao spomenik nesposobnosti domaćih političara. A svijet kao svijet, tuđa ruka svraba ne češe. Što bi se oni sekirali zbog nas. Pa to nisu radili ni onda kada smo krvarili i vapili za pomoć. Pravili su se gluhi i slijepi. Nepravda ne opravdava nečinjenje. I naša reprezentacija se u utorak borila s dva protivnika, jedan je bio sudija. Ali, to nije uzela kao razlog da ne učini sve što može da osvjetla obraz.

U Francuskoj nismo pobijedili, a kao da jesmo. Odavno građani Bosne i Hercegovine nisu bili tako radosni. Ne rezultatom, već izuzetnom igrom naših fudbalera. I najviše ih je oduševilo njihovo zalaganje. Ovu su utakmicu valjda gledali i brojni političari. I imali su šta naučiti ako su htjeli. Iz Pariza im je stigla poruka koju niko nije izgovorio: zasučite rukave, zaboravite na lične animozitete, surevnjivosti, frustracije, ljubomore i gledanje u ogledalo ko je ljepši i ko je obučen u modernije halje, ne hajući za svoj narod i svojim sramotnim zabavljanjem sobom vode ih na dno Evrope. Zapravo tamo su ih već odveli, samo sada betoniraju takav položaj.

Koga je briga
Koga zapravo ovi što sjede u foteljama slušaju. Samo stranačko rukovodstvo, kojemu je najbitnije da ministarske fotelje podijeli onako kako im odgovara. I svakako se kao lavovi bore za svako čelno mjesto u ovih preostalih nekoliko profitabilnih firmi, jer tamo ima još para.

Pa da li ih je u srijedu makar na trenutak trznuo izvještaj Evropske komisije. Kazano je jednostavno da u Bosni i Hercegovini nije ništa, ili gotovo ništa urađeno od završetka rata pa nadalje. A ne može se kazati da nisu velike pare stigle u BiH, a gdje su završile vjerovatno se neće nikada ni saznati. Komisija je kritike uputila direktno njima što vode ovu zemlju. Oni i dalje sjede tamo odakle mogu samo gledati ove što su ispred njih otišli u prosperitet, jer su imali sreću da su na čelu njihovih država bili neki drugi ljudi.

Bosna i Hercegovina je na kraju svega. Bit će izgleda uskoro i zaboravljena i ostavljena kao spomenik nesposobnosti domaćih političara. A svijet kao svijet, tuđa ruka svraba ne češe. Što bi se oni sekirali zbog nas. Pa to nisu radili ni onda kada smo krvarili i vapili za pomoć. Pravili su se gluhi i slijepi. Nepravda ne opravdava nečinjenje. I naša reprezentacija se u utorak borila s dva protivnika, jedan je bio sudija. Ali, to nije uzela kao razlog da ne učini sve što može da osvjetla obraz.

Dok se o BiH u Evropi govori kao o nečemu što je dojadilo što kažu i Bogu i ljudima i taksativno nabraja šta je trebala uraditi, a nije, naši susjedi Srbija i Crna Gora bez obzira kakvu su ulogu imale u minuloj agresiji na BiH, odoše brzim vozom prema EU. Taj voz je sve dalje od BiH.

Bit će
Naši političari ili ne znaju ili neće da na kraju shvate da ih je narod izabrao ne radi toga što su lijepi, manje ili više, već zbog toga što je ponovo naivno mislio da će oni napokon nešto konkretno i uraditi. Godinu dana je prošlo , a država nema Vladu. U Vijeću ministara u tehničkom mandatu i dalje sjede oni što su nas doveli do ovdje. Ali, njima je ovaj tehnički mandat dobro došao. Sjede kako sjede tamo gdje su sjedjeli i proteklih godina, beru velike plate, obilaze svijet i govore šta im padne na pamet, nerijetko šireći laži jedni o drugima.

DOGOVARAJU SE DA SE NE DOGOVORE: Politička ološ Bosne i Hercegovine

A kad će nova Vlada. Jednog dana kažu hoće, ali još se ne zna kad će. Mere bidne, mere ne bidne, što bi kazali duhoviti građani BiH koji ni u ovakvoj situaciji nisu zaboravili da budu duhoviti.
U državi u kojoj nema predsjednika Vijeća ministara otvorena su vrata svakakvom lopovluku i korupciji. I bit će tako sve dok se ne uspostavi pravi red. Njega bez Vlade nema. Do kada će ovaj narod, gladan, nosati na svojoj grbači političare. Hoće li taj isti narod napokon izvaditi crveni karton i pokazati ga ovim što ne vole da se miješaju u svoj posao.

Kada im uzmu fotelje i silne beneficije koje imaju, doći će za neke dojučerašnje nedodirljive vrijeme kada će sa strahom osluškivati da li to njima na vratima kuca policija. Zbog čega. Pa zbog onoga što su radili dok su bili na vlasti. Ako do toga ikada dođe, ne malo njih će teško moći dokazati da su pošteno došli do silnih miliona.

U međuvremenu oni bez imalo straha, a o stidu da i ne govorim, nastavljaju da grade hotele, bazene, velike sportske centre za okupljanje elite. Koje? Pa te što su to postali preko noći, dok su drugi puškom branili zemlju i ne sanjajući da će u njoj kao sada carovati korupcija i kriminal, gdje će posao dobivati podobni, a ne sposobni, ali i rođaci prije svega.

Evropa se slomi da sprijeći bankrot Grčke. A nikoga nije ni briga što je većina onih što žive u BiH, a uglavnom nemaju posla, davno bankrotirala. Ali, zato prekonoćni bogataši ne strahuju od te nevolje. Ako se nešto dogodi da im zapne u BiH, lahko će se snaći sa silnim računima u inostranstvu.
Zaista, hoće li Grčka bankrotirati?

To sigurno interesuje sve gladnije Bosance i Hercegovce. Možda i one koji uzaludno pokušavaju da na ulici štrajkom iskamče makar koju marku od onih što su pokupovali njihove firme. A ove što su još na vlasti vjerovatno više interesuju zbivanja u zemljama gdje je narodu dogorjelo do nokata pa otjerali i one što su mislili da će vječno biti vladari. Bit će da im je to bliža tema, a potiče i na razmišljanje. I tamo je narod godinama bio pokoran. Ali, sve do jednom.