Kad neko nema obraza, a ni savjesti
AKAŠI I ĐUKANOVIĆ RUKU POD RUKU
Autor: Mugdim Galijašević
Objavljeno: 25. Oct 2011. 12:10:58
Ovaj bivši izaslanik UN u BiH nije spriječio, a mogao je, brojna ubistva nedužnih ljudi za vrijeme velike agresije * Đukanović misli da se zaboravilo da je bio izvršnoj vlasti Crne Gore kada je ubijana BiH
Ono što se prije nekolko dana dogodilo u MiloČeru je sramotno i duboko povrjeđuje ljude u Bosni i Hercegovini koji su osakaćeni minulom srbo-crnogorskom agresijom. Na desetine hiljada ljudi i dan danas proklinju i ove koje ću sada spomenuti Jasušija Akašija, nekada specijalnog izaslanika UN-a i Milu Đukanovića, koji je u vrijeme najvećih zločina nad građanima BiH, prije svega Bošnjacima bio u izvršnoj vlasti Crne Gore i zajedno sa zločincem Miloševićem isplanirao pogrom nedužnih ljudi.
U Miločeru na skupu „Novi Balkan i proširenje EU“ dvojac, rame uz rame kao što su činili i za vrijeme agresije u BiH zamajavaju svijet. Japanac koji nam je zagorčao život, čovjek koji je umjesto da pomogne ojađenim bh. građanima spriječio napade NATO-a na zločince - sada dolazi kod svog prijatelja Mila Đukanovića da pametuju i vrijeđaju rodoljubivi svijet, kao da su oni zaboravili ulogu ovih nesretnika.
Đukanović se između ostalog ubi hvaleći Akašija, dušmanina prije svega Bošnjaka, i ne trepnuvši okom i ne zacrvnivši se. A i što bi. Crvene se samo ljudi od obraza i savjesti. On nije taj. Ovaj organizator zločinačkih pohoda na BiH, Milo Đukanović sramotno u promociji knjige njegovog ratnog saučesnika kada je toplo preporuči da je kupe, valjda je mislio i trajno ucviljene porodice. Besramno je između ostalih bljuvotnina izvalio i ovo „poslije ove knjige svima će biti jasno ko je i zašto doveo u pitanje nezavisnost i slobode ljudi i ugrozio budućnost sadašnjih generacija koje dolaze.
Ovaj beskrupulozni čovjek, za koga ima i suviše dokaza da je ogrezao i u kriminal ima dvije čiste da ovako zbori. To mogu samo ljudi bez skrupula. Pa znali on da u BiH nije zaboravljena njegova uloga koja je glave stajale mnoge ljude, čak i bh. izbjeglice koji su hapšeni po Crnoj Gori i deportovani na nož Karadžićevim jurišnicima ali njegovim rezervistima. Zar misli da je ljudima koji i danas nose najveću bol, ili onima koji su završili u invalidskim kolicima zamazao nekome oči stalo do njegove licemjerne politike. Nije. Nisu mu zaboravljeni njegovi ratnici koji su na na koncu prvi i ušli u BiH da ubijaju i ruše sve što im se nađe na putu. On je bio taj koji je donosio takve odluke koje su za Bosnu i Hercegovinu zavile u crno.
Boli svakako i činjenica da on u Sarajevu prima čak i priznanja, kao da su neki ljudi ćoravi kod očiju ili je između istine i neistine prevagnula neistina, biznisa radi prije svega. Ne bi bilo čudno da i ovaj iz zemlje odjednom iznikli čovječuljak dobije takođe neko priznanje, pa bar kakav ordenčić za svoje usluge koje je i te kako pružao onima koji su sijali zločine po napačenoj zemlji.
I znajući „zasluge“ Mila Đukanovića u minulom ratu ne treba se čuditi što je jedva dočekao da bude promotor sramne knjige sramnog čovjeka. U nas, u Bosni se kaže našla krpa zakrpu.
I čudi što su neka sredstva informisanja u Bosni osudivši Akašijev ispad, „zaboravili“ i na ulogu Mile Đukanovića.
Jasuši Akaši, danas marginalac, ali u vrijeme velike agresije na Bosnu i Hercegovinu veoma značajan saveznik agresora na BiH, ponovo pokušava da nam zada jada. Nekadašnji specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija činio je sve da nam odmogne. I ne prestaje. Svaki normalan čovjek se pita kako ovaj rastom mali čovjek (za što nije kriv), a u duši još manji (što je njegova osnovna karakteristika) može da spava. Ne dolaze li mu nasan brojne žrtve Sarajeva, Srebrenice, Mostara, Tuzle ...
Ovaj marginalac u politici, a takvi su nam najviše radili o glavi, i danas pokušava da svojim izjavama opravda vjerovatno silne blagodati kojima je od četničkog režima obasipan na Palama i u Beogradu. Ne trepnuvši u Miločeru je izjavio da je masakr na sarajevskim Markalama i dalje „nejasan slučaj“.
Neprijatelj Bošnjaka
Zločni za ovog majušnog čovjeka presuđen je na Haškom tribunalu i tu nema šta da se doda. Ali, ovaj din dušmanin Bošnjaka ima potrebu da ako ništa stavlja upitnik na nešto što je davno razjašnjeno. Opet kao i u vrijeme velikih ubijanja nedužnih ljudi po Bosni i Hercegovini ovaj lažljivac prosipa svoju pamet. Da je ima, ne bi sigurno završio kao što je završio, političar kome ne vjeruju ni oni koji su ga inaugurirali u BiH za vrijeme velike agresije.
Zbog uloge u kampanji snajperkog djelovanja i granatiranja u Sarajevu Haški sud je Stanislava Galića, bivšeg komandanta vojske bosanskih Srba, osudio da doživotni zatvor.
Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora, a jedna od optužbi bila je i masakr na Markalama.
Jasuši Akaši neće se bez razloga naći na stubu srama u Memorijalnom centru Potočari. Riječ je o projektu koji će trajno podjsećati krivicu zapadnih političara i vojske za genocid u Srebrenici. Akaši je među prvim. Zašto?
On je masovne zločine u Miločeru okarakterisao kao „tragičan događaj“, tvrdeći da Ujedinjene nacije nisu imale kapacitete da spriječe tu tragediju.
Treba znati da je i to još jedna od laži ovog nazovi političara. On je tada mogao da je htio da zaustavi ubijanja Srebreničana. Ali je kao i ostali zapadni političari sjedio skrštenih ruku i čekao da zločinci pobiju što više ljudi koji su bili krivi samo zato što se drugačije zovu. Njemu slični pokušavaju da svoju savjest izmire jednom godišnje, 11. septembra, u Potočarima zaklinjući se da se Srebrenica neće ponoviti. Šta imaju od toga porodice ubijenih. Njima se ponovilo, njima se dogodio Akaši, Mladić, Karadžić, Milošević.
Tempirane izjave
Velika je krivica ovog prije svega nepoštenog i prema svemu sudeći korumpiranog čovjeka koji se nije libio da se stavi na stranu ubica i za ubijanje djece i uopće Sarajlija. Ovaj grad je bio zaštićena zona Ujedinjenih nacija, a Jasuši Akaši je bio njen specijalni izaslanik. Šta je uradio da spriječi najdužu opsadu jednog grada u novijoj historiji. Ništa.
U ratu je podržavao agresore, a i danas to čini isto. Daje izjave koje su onima kojima BiH nije na srcu zlata vrijedne. To zna i Akaši zato ih i govori.
Simptomatično je da njegove lažne tvrdnje dolaze u vrijeme kada Milorad Dodik u Americi tvrdi da je neodrživa BiH i, kada Karadžić pokušava u Hagu da obori optužbe za zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva. Karadžić je Akašija pozvao za svjedoka, a to će sigurno uraditi i Mladić.
Dugovi se moraju vraćati. To Akaši zna i ne treba ni sumnjati koliko će on učiniti da odbrani ovu dvojicu zločinaca zbog kojih evo već skoro dvadeset godina plače stotine hiljada ucviljenih porodica i zbog kojih je Bosna pobijeljela od nišana ljudi koji su život dali da bi je odbranili od onih koje ovaj (ne) čovjek bestidno pravda.
Nije u direktnoj vezi, ali nije li nam već jasno da nas civilizirani svijet, s malo izuzetaka ne voli i moli Boga da se u nas ponovo dogodi belaj. Nije u direktnoj vezi s gore navedenim, ali pošto je i sport novac i politika, i jeste.
I onim najnaivnijim je jasno da će svijet uraditi sve da jedna mala BiH slučajno ne dođe na Evropsko prvenstvo. Uradit će sve da se to ne dogodi. Nije li susret naše reprezentacije u Parizu s Francuzima to pokazao. Neopravdani penal i neriješen rezultat. Sudija bi svirao prekršaje sve dok Francuzi ne bi dali gol.
U baražu smo dobili Portugalce. I odmah je krenula kampanja da se zaustavi BiH. Ne odgovara im stadion u Zenici. Boje se jer smo tu dobijali sve utakmice. Sumnjate li kako će FIF-a odlučiti. Ja ne sumnjam. A ako i ne zabrani nastup u Zenici, dolaze na red sudije. A oni mogu sve. Bilo kako bilo, valja nama preko rijeke. A duboka je.
Međutim, treba znati da se mi ne predajemo i ne pomišljamo kao i u ratu na bijelu zastavu. Nismo s njom mahali i kada su na nas kidisali više desetina puta jači i opremljeniji neprijatelj. Gazije ih se nisu bojale, pa se ni Sušićevi izabranici ne plaše. Izaći će oni na megdan u Zenici ili Sarajevu. Bez bijele zastave.
U nama je ostala hrabrost, merhamet, tersluk i inat. Iz inata se čuda događaju. To znaju i naši protivnici u baražu.
Akaši može lajuckati koliko hoće, ali njegove laži više nikoga ne interesuju izuzev mentora s debelim novčanikom.
Mi smo i u evropskim kvalifikacijama, bez obzira kako prošli u baražu već pobijedili. Ako ništa zadeverali smo svjetske moćnike u fudbalu i natjerali ih da se sekiraju zbog zemlje u jednom ćošku Balkana.
Jasuši Akaši je samo ovih dana isplivao na površinu zbog svojih izjava, a svoje lice će uskoro pokazati i drugi, iza zavjesa moćne Svjetske fudbalske organizacije.
Propali političar
On nastavlja kontinuitet djelovanja neukog i neučenog čovjeka koji je tokom rata imao u Bosni i Hercegovini. Nakon rata u BiH propao je u UN-u. Odluke nekadašnjeg specijalnog izaslanika UN-a koštale su mnoge civile u BiH života, i promijenile su ishod ratnih operacija u BiH. Slučaj Markala problematizirali su mnnogi zločinci u Hagu, ali je Sud uvažavao dokumente Tužilaštva. Njegove izjave ne treba da nas uzbuđuju, kazao je za „Dnevni avaz“ Berko Zečević, višestruki haški svjedok i balističar zločina na Markalama.
 Mugdim GALIJAŠEVIĆ: Boli svakako i činjenica da on u Sarajevu prima čak i priznanja, kao da su neki ljudi ćoravi kod očiju ili je između istine i neistine prevagnula neistina, biznisa radi prije svega. Ne bi bilo čudno da i ovaj iz zemlje odjednom iznikli čovječuljak dobije takođe neko priznanje, pa bar kakav ordenčić za svoje usluge koje je i te kako pružao onima koji su sijali zločine po napačenoj zemlji.I znajući „zasluge“ Mila Đukanovića u minulom ratu ne treba se čuditi što je jedva dočekao da bude promotor sramne knjige sramnog čovjeka. U nas, u Bosni se kaže našla krpa zakrpu. I čudi što su neka sredstva informisanja u Bosni osudivši Akašijev ispad, „zaboravili“ i na ulogu Mile Đukanovića. |
U Miločeru na skupu „Novi Balkan i proširenje EU“ dvojac, rame uz rame kao što su činili i za vrijeme agresije u BiH zamajavaju svijet. Japanac koji nam je zagorčao život, čovjek koji je umjesto da pomogne ojađenim bh. građanima spriječio napade NATO-a na zločince - sada dolazi kod svog prijatelja Mila Đukanovića da pametuju i vrijeđaju rodoljubivi svijet, kao da su oni zaboravili ulogu ovih nesretnika.
Đukanović se između ostalog ubi hvaleći Akašija, dušmanina prije svega Bošnjaka, i ne trepnuvši okom i ne zacrvnivši se. A i što bi. Crvene se samo ljudi od obraza i savjesti. On nije taj. Ovaj organizator zločinačkih pohoda na BiH, Milo Đukanović sramotno u promociji knjige njegovog ratnog saučesnika kada je toplo preporuči da je kupe, valjda je mislio i trajno ucviljene porodice. Besramno je između ostalih bljuvotnina izvalio i ovo „poslije ove knjige svima će biti jasno ko je i zašto doveo u pitanje nezavisnost i slobode ljudi i ugrozio budućnost sadašnjih generacija koje dolaze.
Ovaj beskrupulozni čovjek, za koga ima i suviše dokaza da je ogrezao i u kriminal ima dvije čiste da ovako zbori. To mogu samo ljudi bez skrupula. Pa znali on da u BiH nije zaboravljena njegova uloga koja je glave stajale mnoge ljude, čak i bh. izbjeglice koji su hapšeni po Crnoj Gori i deportovani na nož Karadžićevim jurišnicima ali njegovim rezervistima. Zar misli da je ljudima koji i danas nose najveću bol, ili onima koji su završili u invalidskim kolicima zamazao nekome oči stalo do njegove licemjerne politike. Nije. Nisu mu zaboravljeni njegovi ratnici koji su na na koncu prvi i ušli u BiH da ubijaju i ruše sve što im se nađe na putu. On je bio taj koji je donosio takve odluke koje su za Bosnu i Hercegovinu zavile u crno.
Boli svakako i činjenica da on u Sarajevu prima čak i priznanja, kao da su neki ljudi ćoravi kod očiju ili je između istine i neistine prevagnula neistina, biznisa radi prije svega. Ne bi bilo čudno da i ovaj iz zemlje odjednom iznikli čovječuljak dobije takođe neko priznanje, pa bar kakav ordenčić za svoje usluge koje je i te kako pružao onima koji su sijali zločine po napačenoj zemlji.
I znajući „zasluge“ Mila Đukanovića u minulom ratu ne treba se čuditi što je jedva dočekao da bude promotor sramne knjige sramnog čovjeka. U nas, u Bosni se kaže našla krpa zakrpu.
I čudi što su neka sredstva informisanja u Bosni osudivši Akašijev ispad, „zaboravili“ i na ulogu Mile Đukanovića.
 Srpsko-crnogorski zločin nad civilima Sarajeva: Masakr na Markale |
Jasuši Akaši, danas marginalac, ali u vrijeme velike agresije na Bosnu i Hercegovinu veoma značajan saveznik agresora na BiH, ponovo pokušava da nam zada jada. Nekadašnji specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija činio je sve da nam odmogne. I ne prestaje. Svaki normalan čovjek se pita kako ovaj rastom mali čovjek (za što nije kriv), a u duši još manji (što je njegova osnovna karakteristika) može da spava. Ne dolaze li mu nasan brojne žrtve Sarajeva, Srebrenice, Mostara, Tuzle ...
 Pa znali on da u BiH nije zaboravljena njegova uloga koja je glave stajale mnoge ljude, čak i bh. izbjeglice koji su hapšeni po Crnoj Gori i deportovani na nož Karadžićevim jurišnicima ali njegovim rezervistima. Zar misli da je ljudima koji i danas nose najveću bol, ili onima koji su završili u invalidskim kolicima zamazao nekome oči stalo do njegove licemjerne politike. Nije. Nisu mu zaboravljeni njegovi ratnici koji su na na koncu prvi i ušli u BiH da ubijaju i ruše sve što im se nađe na putu. On je bio taj koji je donosio takve odluke koje su za Bosnu i Hercegovinu zavile u crno. |
Zločni za ovog majušnog čovjeka presuđen je na Haškom tribunalu i tu nema šta da se doda. Ali, ovaj din dušmanin Bošnjaka ima potrebu da ako ništa stavlja upitnik na nešto što je davno razjašnjeno. Opet kao i u vrijeme velikih ubijanja nedužnih ljudi po Bosni i Hercegovini ovaj lažljivac prosipa svoju pamet. Da je ima, ne bi sigurno završio kao što je završio, političar kome ne vjeruju ni oni koji su ga inaugurirali u BiH za vrijeme velike agresije.
Zbog uloge u kampanji snajperkog djelovanja i granatiranja u Sarajevu Haški sud je Stanislava Galića, bivšeg komandanta vojske bosanskih Srba, osudio da doživotni zatvor.
Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora, a jedna od optužbi bila je i masakr na Markalama.
Jasuši Akaši neće se bez razloga naći na stubu srama u Memorijalnom centru Potočari. Riječ je o projektu koji će trajno podjsećati krivicu zapadnih političara i vojske za genocid u Srebrenici. Akaši je među prvim. Zašto?
On je masovne zločine u Miločeru okarakterisao kao „tragičan događaj“, tvrdeći da Ujedinjene nacije nisu imale kapacitete da spriječe tu tragediju.
Treba znati da je i to još jedna od laži ovog nazovi političara. On je tada mogao da je htio da zaustavi ubijanja Srebreničana. Ali je kao i ostali zapadni političari sjedio skrštenih ruku i čekao da zločinci pobiju što više ljudi koji su bili krivi samo zato što se drugačije zovu. Njemu slični pokušavaju da svoju savjest izmire jednom godišnje, 11. septembra, u Potočarima zaklinjući se da se Srebrenica neće ponoviti. Šta imaju od toga porodice ubijenih. Njima se ponovilo, njima se dogodio Akaši, Mladić, Karadžić, Milošević.
Velika je krivica ovog prije svega nepoštenog i prema svemu sudeći korumpiranog čovjeka koji se nije libio da se stavi na stranu ubica i za ubijanje djece i uopće Sarajlija. Ovaj grad je bio zaštićena zona Ujedinjenih nacija, a Jasuši Akaši je bio njen specijalni izaslanik. Šta je uradio da spriječi najdužu opsadu jednog grada u novijoj historiji. Ništa.
U ratu je podržavao agresore, a i danas to čini isto. Daje izjave koje su onima kojima BiH nije na srcu zlata vrijedne. To zna i Akaši zato ih i govori.
 Zločinačka banda u zagrljaju |
Simptomatično je da njegove lažne tvrdnje dolaze u vrijeme kada Milorad Dodik u Americi tvrdi da je neodrživa BiH i, kada Karadžić pokušava u Hagu da obori optužbe za zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva. Karadžić je Akašija pozvao za svjedoka, a to će sigurno uraditi i Mladić.
Dugovi se moraju vraćati. To Akaši zna i ne treba ni sumnjati koliko će on učiniti da odbrani ovu dvojicu zločinaca zbog kojih evo već skoro dvadeset godina plače stotine hiljada ucviljenih porodica i zbog kojih je Bosna pobijeljela od nišana ljudi koji su život dali da bi je odbranili od onih koje ovaj (ne) čovjek bestidno pravda.
Nije u direktnoj vezi, ali nije li nam već jasno da nas civilizirani svijet, s malo izuzetaka ne voli i moli Boga da se u nas ponovo dogodi belaj. Nije u direktnoj vezi s gore navedenim, ali pošto je i sport novac i politika, i jeste.
I onim najnaivnijim je jasno da će svijet uraditi sve da jedna mala BiH slučajno ne dođe na Evropsko prvenstvo. Uradit će sve da se to ne dogodi. Nije li susret naše reprezentacije u Parizu s Francuzima to pokazao. Neopravdani penal i neriješen rezultat. Sudija bi svirao prekršaje sve dok Francuzi ne bi dali gol.
U baražu smo dobili Portugalce. I odmah je krenula kampanja da se zaustavi BiH. Ne odgovara im stadion u Zenici. Boje se jer smo tu dobijali sve utakmice. Sumnjate li kako će FIF-a odlučiti. Ja ne sumnjam. A ako i ne zabrani nastup u Zenici, dolaze na red sudije. A oni mogu sve. Bilo kako bilo, valja nama preko rijeke. A duboka je.
Međutim, treba znati da se mi ne predajemo i ne pomišljamo kao i u ratu na bijelu zastavu. Nismo s njom mahali i kada su na nas kidisali više desetina puta jači i opremljeniji neprijatelj. Gazije ih se nisu bojale, pa se ni Sušićevi izabranici ne plaše. Izaći će oni na megdan u Zenici ili Sarajevu. Bez bijele zastave.
U nama je ostala hrabrost, merhamet, tersluk i inat. Iz inata se čuda događaju. To znaju i naši protivnici u baražu.
Akaši može lajuckati koliko hoće, ali njegove laži više nikoga ne interesuju izuzev mentora s debelim novčanikom.
Mi smo i u evropskim kvalifikacijama, bez obzira kako prošli u baražu već pobijedili. Ako ništa zadeverali smo svjetske moćnike u fudbalu i natjerali ih da se sekiraju zbog zemlje u jednom ćošku Balkana.
Jasuši Akaši je samo ovih dana isplivao na površinu zbog svojih izjava, a svoje lice će uskoro pokazati i drugi, iza zavjesa moćne Svjetske fudbalske organizacije.
On nastavlja kontinuitet djelovanja neukog i neučenog čovjeka koji je tokom rata imao u Bosni i Hercegovini. Nakon rata u BiH propao je u UN-u. Odluke nekadašnjeg specijalnog izaslanika UN-a koštale su mnoge civile u BiH života, i promijenile su ishod ratnih operacija u BiH. Slučaj Markala problematizirali su mnnogi zločinci u Hagu, ali je Sud uvažavao dokumente Tužilaštva. Njegove izjave ne treba da nas uzbuđuju, kazao je za „Dnevni avaz“ Berko Zečević, višestruki haški svjedok i balističar zločina na Markalama.