KO JE BOLESNIJI BOLESNIK
Autor: Elifa Kriještorac
Objavljeno: 08. Nov 2011. 13:11:16
Elifa KRIJEŠTORAC: Saznavši da se Jašarević okomio baš na „prijateljsku“ nam ambasadu Sjedinjenih Američkih Država, namah se zaboravila Srebrenica, Markale, Tuylanska kapija, tri godine opsade Sarajeva, Keraterm, Trnopolje, Omarska, Manjača, brčanski silosi, Batkovići, Sušica...., pa i šutnja te iste prijateljske nam zemlje, u ono vrijeme dok su se sva ova spomenuta stratišta događala. Čitajući domaće medije ispostavilo se da je Bosna i Hercegovina preko noći postala najdemokratskija zemlja Evrope, koja doduše nema svoju vladu, ali to ne znači da je neće imati kada je odbrana tih vrijednosti i borba protiv terorizma u pitanju.
Kada je suludi bolesnik Jašarević izašao na ulicu sa kalašnjikovom i zapucao po Američkoj ambasadi i nedužnim građanima, on možda u tom trenutku i nije bio svjestan svoga čina, jer da jeste (kako je izjavio jedan očedivac) on je mogao ubiti najmanje pedeset ljudi.

Normalnim građanima naravno nije bilo teško da osude taj čin, sve jedno o kakvom se bolesniku ili psihopati radilo, što je normalan refleks s obzirom da su stradali nedužni ljudi, koji su se u tom kobnom trenu našli na meti Jašareviću, dok je kod drugih alegičnih islamofoba došlo do konfuzije i pražnjenja mozgova.

Saznavši da se Jašarević okomio baš na „prijateljsku“ nam ambasadu Sjedinjenih Američkih Država, namah se zaboravila Srebrenica, Markale, Tuzlanska kapija, tri godine opsade Sarajeva, Keraterm, Trnopolje, Omarska, Manjača, brčanski silosi, Batkovići, Sušica...., pa i šutnja te iste prijateljske nam zemlje, u ono vrijeme dok su se sva ova spomenuta stratišta događala. Čitajući domaće medije ispostavilo se da je Bosna i Hercegovina preko noći postala najdemokratskija zemlja Evrope, koja doduše nema svoju vladu, ali to ne znači da je neće imati kada je odbrana tih vrijednosti i borba protiv terorizma u pitanju. A pored toga, kakva iznenadna sreća za početak konačnog obračuna sa dugačkim bradama, bradicama i kratkim pantalonama, hidžabima i burkama, pod kojima se navodno skrivala naša bijela Al-Kaida.

Kada je fanatični mrzitelj Islama, Breivik slistio 76 života u Norveškoj, čitava Evropa je požurila da objasni svijetu, kako se radilo samo o pojedincu i bolesnoj osobi, pa iako je Breivik napisao Manifest od hiljadu stranica u kome se spominje mreža „tajnih ćelija“ sa jasnim ciljem. Strah i negativne tenzije su se slegle za samo nekoliko dana, i Evropa je sačuvala 'čist' obraz. Dok je u slučaju Jašarevića u Bosni i Hercegovini započela prava sezona lova, na sve one koji nose iste pantalone i brade kao Jašarević. Čitava jedna vjerska skupina salafijskog reda, prislonjena je uza zid, a bosanske prve trube, pozvale su svijet da vide - kako će mo mi, doskorašnji stradalnici i žrtve te iste Evrope, sada da raskrinkamo tu bijelu Al-Kaidu, o kojoj smo stalno govorili a da nam niko nije vjerovao da ona postoji. Samo što još nisu zadrečali „Zovi te Nato da nas bombarduje dok se sami nismo poubijali“!

Ovaj slučaj zabilježen je u Evropskim medijima kao sporedna informacija - o nekom ludaku koji je pucao na američku ambasadu, i već sutradan o tome se više ništa se nije moglo pročitati o Jašarevićevoj akciji, dok bosanskohercegovačka štampa, i kvazi demokratski mediji i dalje puhaju u ratnički rog, što svakom normalnom muslimanu izaziva mučninu, a naročito zbog toga što ekstremni islamofobičari Evrope u svojim blogovima i Twiter – internet stranicma neumorno poturaju evropskim političarima linkove tih članaka pod nos, aludirajući im, da oni, notorni mrzitelji muslimana, ne mrze Islam i muslimane uzalud. Tim tekstovima se nadodaju strahovite priče o Handžar diviziji, o navodnom fašisti Đozi, Aliji Izetbegoviću i Reisu Ceriću, koji se trpaju u isti koš sa Jašarevićem, pa tako i svi Bošnjake Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Samo za razliku što se Jašareviću prišiva veza sa Al-Kaidom, a ovim drugima prikrivanje iste, o kojoj su navodno sve znali, a čitavo vrijeme tvrdili da ona ne postoji.


Breivik i idol mu Karadžić



Jašarević
Tako su pojedini kritičari ovog čina hiperboličnim napuhavanjem čina jednog bolesnika nesvjesno ispali bolesniji od bolesnika. Jer su zemlji Bosni i Hercegovini ne razmišljajući o posljedicama žegnuli pečat - kako je ona leglo nekakvog stranog ekstremističkog islamskog elementa! Za dokaze se nemoraju ni brinuti, čitav antiislamski nastrojen svijet povjerovaće im na riječ, i to rado, naročito onda kada Bosna i Hecegovina zatraži ubrzaniji proces oko prijema iste u Evropsku zajednicu, ili kakvu drugu pomoć.

Protivnik sam svake vrste ekstremizma i osuđujem nasilje naročito, ako nevini ljudi stradaju u svemu tome. Ali ne vidim razloga da se sada i hala i vrana digla da opali ćušku čitavoj jednoj grupi vjernika.

„Pljuni nadase padnuće na te“ - geslo je naših starih, što će reći,ako jedan član porodice pogriješi ili napravi nekakvu nevaljaštinju, gledaj kako ćeš ga osuditi, da ne bi cijela porodica bila osuđena kao zločesta i nevaljala.

Ali koga to interesuje sada, kada nam je krenulo ko Hasi pred cigaret automatom, za koga je on mislio da je to tombola, tj., koga to interesuje u ovoj igri bez granica obraz Bosne i Hercegovine, ako postoji mogućnost za veći tiraž ili kakvu medijsku nagradicu Soroševe organizacije,. Jerbo ako je Georg Buch mogao otkriti Sadamovo biološko oružje koga on nije imao, a u ime čaga je prijateljska nam Amerika smaknula nekoliko hiljada muslimana, što ne bi mi otkrili da je Jašarević zapravo član bijele Al-Kaide u Bosni, priču koju je plasirala srbijanska genocidna bratija, tako da po srebreničkom receptu budu smaknuti svi muslimani u Bosni i Hercegovini.

Na koncu svega, trezveni ljudi bi se mogli upitati koju alternativu nam nude ti spasioci evropske Bosne u ovom slučaju?

Hoće li zatražiti od prijateljske im Amerike da pošalju avion i smjeste te naše vehabije u Gvantanamo, ili će naš vrli ministar sigurnosti za njih sagraditi sličan zatvor, sobzirom da se radi o državljanima Bosne i Hecegovine koji se ne mogu prognati iz svoje države.

Nešto kontam, da ono nagrađivanje Mila Đukanovića i njegovih pajdaša nema ne daj ti Bože kakve veze sa rješavanjem ovog problema. De čoče, da nije Milo obećao kakvu pomoć?