HAMAM GAZI ISA BEGA U NOVOM PAZARU
Autor: Enver Ćorović, dip.ing.
Objavljeno: 19. Apr 2012. 03:04:44
Enver ĆOROVIĆ: Hamam je bio oronuo i zapušten, pretvoren u smetlište. Oštećenih kupola, bez krovnog pokrivača, vlažnih i oslabelih zidova sa uništenim spojnicama, zarastao u korov. Ozbiljni konzervatorsko-restautarski radovi zavisili su od raspoloživih sredstava pa su se izvodili parcijalno. Od izvedenih radova navodimo najznačajnije: restauracija tambura i kalota kupola, pokrivanje kupola olovnim limom, restauracija hazne, luka iznad ložišta, dimnjaka, vijenaca, pokrivanje površine između kupola i ložišta–ćeremidom, plombiranje oštećenih zidnih površina, fugovanje fasada, izrada škarpe pored ložišta, drenaže oko objekta i dr.
Dolaskom osnivača Novog Pazara Gazi Isa-bega Ishakovića polovinom XV vijeka u ove krajeve i izgradnjom hamama, posle mnogo vijekova vratio se antički duh sa čijom propašću je bila zapostavljena higijena i kultura tijela.

Turci su držali do toga da svako veće mjesto ima javni hamam a kontinuitet hamama proteže se do današnjih dana. Novopazarski hamam je aktivno radio do početka XX vijeka a u novopazarskoj banji je do prije neku godinu radio hamam podignut u blizini izvora termalne vode vjerovatno u XVI vijeku.
Hamam je karakterističan za islamsko graditeljstvo, čija je podloga u islamskoj religiji, filozofiji i običajima. Hamam nije samo javna funkcionalna građevina već je i dekorativna i monumentalna.

Otuda čuđenje i divljenje izmješano sa zbunjenošću i strahom, kod putnika sa Zapada koji su u XVI i XVII vijeku putovali kroz turske krajeve i vidjeli hamame opisujući ih ushićeno u svojim zapisima. Oni dalje kažu da je kupanje lijek i zamjeraju Turcima što se kupaju više od jednog puta mjesečno. Ipak oni skiciraju planove i predlažu da se „započne sa uvođenjem ovakvih objekata i po francuskim kućama“. Na Zapadu je pomenuti prijedlog francuza Greloa prihvaćen i bila je moda da imućni ljudi u kućama prave „tursko kupatilo“.

PODACI I OPIS HAMAMA

Nastao je u razdoblju između šesdesetih i osamdesetih godina XV vijeka, kao vakuf Isa-bega Ishakovića u svakom slučaju prije 1489.god. kada se on već pominje. Turski putopisac Evlija Čelebija dvesta godina kasnije pominje Stari hamam i hvali njegovo zdanje, vodu i vazduh.
Hamam pripada grupi dvostrukih (čifte-hamama), podeljen je na dva dijela muški i ženski, pravougaonog oblika dimenzija 26x23m. Sve prostorije koje služe za kupanje pripremu i odmor nakon kupanja pojavljuju se ravnopravno u oba dijela. Dakle kupanje se moglo obavljati u kontinuitetu cijelog dana u muškom i ženskom dijelu. Kao i kod svih većih hamama tako i kod našeg prvo se stupa u prostoriju približno kvadratne osnove, šadrvan, koja ima funkciju čekaonice i svlačionice
Nad šadrvanom muškog i ženskog dijela hamama sada nema krova jer je porušen, a najvjerovatnije da je izvorno bio pokriven sa kupolama Šadrvan je imao prizemlje i sprat. U prizemlju se uz kahvu čekalo na kupanje, a na galeriji su bile svlačionice- kafazi. I sad se mogu uočiti tragovi galerije i stepenice kojima se na nju izlazilo.



Šedrvani muškog i ženskog dijela hamama razdvojeni su dugačkom uzanom prostorijom koja liči na hodnik a koju je vjerovatno koristio zakupac hamama. Ima poseban ulaz sa sjevera za ženski šadrvan, dok se u muški ulazi sa istočne strane.

Sljedeća prostorija u koju se ulazi iz šadrvana je kapaluk. Namjena je za odmor i razgovor nakon kupanja, naročito za one koji su se kupali u pari. Zimi je služio kao svlačionica jer je u šadrvanu hladnije. Sa kapalukom su povezane male prostorije,
nužnici – ćenife.

Iz kapaluka se prelazi u jedno pravougaono predvorje koje se naziva mejdan. To je najveća prostorija posle šadrvana. Mejdan je služio za masažu i kozmetiku a imao je toplu i hladnu vodu. Masiranje odnosno kupanje vršilo se na uzvišenjima koja se nalaze u oba mejdana. Iz mejdana se ulazi u tri odaje za kupanje, halvate (intimne prostorije).

Svi halvati su kvadratne osnove i pokriveni kupolama. U oba dijela hamama po jedan halvat je jednim polukružno završenim otvorom u vidu prozora povezan sa prostorijom u kojoj se grejala voda. To su “vrući” havlati. Ovi otvori su zatvarani gvozdenim kapkom, koji je otvaran kad je neko hteo da se kupa u pari, ili kad je trebalo popraviti rezervoar za toplu vodu.

U havlatu su se nalazile kamene česme, kurne i uzvišenja u obliku četvrtine kruga koja su bila u ćoškovima prostorija. Kurne su posebna vrijednost a sačinjene su od mramorne kocke dimenzija oko 40-50cm i ukrašene su plastikom. Odozgo su udubljene, tu se slivala voda topla i hladna iz dvije slavine, a odatle se zahvatala sudovima i polivala po tijelu. U jednom havlatu ženskog dijela nalazi se betonska kada dimenzije 166x82cm, duboka oko 1m.

Sudeći po materijalu od koga je sačinjena vjerovatno je nastala znatno kasnije jer muslimani nisu imali običaj kupati se u kadi a vezuje se i za jevrejske običaje. Duž cijele južne strane hamama nalazi se uzana prostorija za grejanje vode-hazna. Pod hazne je u ravni sa podom hamama, a pokrivena je poluoblim svodom i visoka nešto preko 2m. Na sredini hazne je bio bakarni kazan u koji se zagrijavala voda koja se razvodila cijevima po hamamu. Ložište je povezano sa hipokaustom, tako da je zagrijan vazduh mogao da struji ispod svih prostorija hamama sem šedrvana. Strujanje je
omogućeno kroz vertikalne keramičke cijevi kroz zidove, pomoću kojih je hipokaust bio povezan sa spoljnim vazduhom. Uz haznu sa zapadne strane ima manja niska prostorija koja je služila kao rezervoar hladne vode (terezija) iz koje se cijevima voda razvodila do česama po hamamu.
Prostorije hamama su i spolja uočljive prije svega zbog jedanest kupola različitih veličina, perforirani zastakljenim šestougaonim otvorima za osvetljenje.

DOSADAŠNJA ZAKONSKA ZAŠTITA

Po podacima dobijenim iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, hamam Gazi Isa-bega je spomenik kulture/kategorisano nepokretno kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju, kat.par.2108/1 (SK 390; 1970/1979)

ISTRAŽIVAČKI I KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI

Katastrofalno stanje u kome je hamam zatečen zahtevao je dug i strpljiv rad Zavoda za zaštitu koji je započet 1969. i trajao je do 1975.godine, nadzor nad radovima vodili su arh. M. Domazet i arh. V. Vučković.

Hamam je bio oronuo i zapušten, pretvoren u smetlište. Oštećenih kupola, bez krovnog pokrivača, vlažnih i oslabelih zidova sa uništenim spojnicama, zarastao u korov. Ozbiljni konzervatorsko-restautarski radovi zavisili su od raspoloživih sredstava pa su se izvodili parcijalno. Od izvedenih radova navodimo najznačajnije: restauracija tambura i kalota kupola, pokrivanje kupola olovnim limom, restauracija hazne, luka iznad ložišta, dimnjaka, vijenaca, pokrivanje površine između kupola i ložišta–ćeremidom, plombiranje oštećenih zidnih površina, fugovanje fasada, izrada škarpe pored ložišta, drenaže oko objekta i dr. U unutrašnjosti su obnovljeni pojedini otvori, obijen malter i stavljen novi po sastavu sličan prvobitnom, popravljen je oštećeni mermerni pod, regulisana ventilacija pomoću prvobitnih elemenata i unutrašnjost osvetljena staklenim okulusima na kupolama.

Projekat sanacije, odnosno konzervatorskih radova uradila je arh. Marija Domazet, a idejne projekte za adaptaciju ovog spomenika u ugostiteljsko-turističke svrhe uradili su arh. Slobodan Đorđević i arh. Veljko Vučković.

SADAŠNJE STANJE DOBRA

Gazi Isa begov hamam se trenutno nalazi u veoma lošem stanju, sa više kupola je prije desetak godina skinuto pokrovno olovo, tako da su kubat kao i zidovi šadrvana izloženi atmosferskim padavinam i propadanju. Sjeverna strana, ženski šedrvan je zadnjih godina ustupljen na korištenje kafečajnici, tako da je uređen i očišćen te se može obići cijeli ženski dio hamama.

Stari hamam je više puta mijenjao vlasnika. U katastru nepokretnosti bio je upisan kao vakuf “Gazi Isa beg”a u jednom kraćem periodu do 1999 godine GP “Razvitak” je bilo vlasnik hamama. Tada se opet vraća vakufu i sadašnji vlasnik objekta je Islamska zajednica u Srbiji muftijstvo Sandžačko.




ZAKLJUČAK
Vrijednost pazarskog hamama znatno prevazilazi lokalni značaj. On je uz prizrenski hamam najveća i najljepša građevina ove vrste na ovom prostoru Balkana.

U Sarajevu se najduže održao Gazi Husrev-begov hamam koji je zatvoren 1916. godine, dok je Isa-begov porušen 1888.godine i na njegovom mjestu je izgrađeno kupatilo po zapadnjačkim standardima.
Ukoliko se pod hitno ne preduzmu mjere zaštite i rekonstrukcije po stručnom projektu obnove ovo kulturno dobro od velikog značaja, nažalost će propadati i dalje pred očima sviju nas.

U Sarajevu je krajem 2011. godine potpisan ugovor o obnovi Isa-begovog hamama, između Vakufske direkcije Sarajeva i Direkcije vakufa Republike Turske koja je finansijer radova čija vrijednost premašuje 1 milion eura.

Prije toga urađen je glavni projekat obnove i izvršena njegova revizija.
Ovaj primjer treba slijediti, uraditi valjan projekat a zatim pronaći donatora i na opšte zadovoljstvo svija nas objekat hamama staviti na raspolaganje građanima, turistima, ljubiteljima kulture i tradicije i dr.

Trebamo imati na umu da narodi koji ne mare za svojim dobrom i nasljeđem, ne mogu očekivati blistavu budućnost.

Literatura:
A.Andrejević, Spomenici islamske umjetnosti, Novi Pazar i okolina 205.
www.sarajevo-x.com
Slobodan Đorđević, Hamam u Novom Pazaru, Raška baština 1, Kraljevo 1975, 137-144.
www.novipazar.com/fotografije/gazi-isa-begov-hamam/