Na Filozofskom fakultetu osporili čovjeku pravo na obrazovanje
CIGLANE
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 13. May 2012. 03:05:40
Sead ZUBANOVIĆ: Nakon ličnog, javnog protesta što u prostoru novo izgrađenog BBI centra nema alkohola i svinjskog mesa od, sada dekana tog istog fakulteta Ive Komšića, nisam iznenađen da se stavio na suprotnu stranu Fatmiru, pogotovo kada je čuo da je ovaj postao hadžija. O Lovrenoviću i njegovom negiranju svega što je bošnjačko, a pogotovo islamsko nevrijedi pričati. Sve je on rekao. Ali me interesuje ko su još, bez Kazaza, sedamnaest imena koju su osporili čovjeku pravo na obrazovanje!!! Tu je najmanje sigurno barem deset Bošnjaka. Nisam rekao muslimana.
Sarajevsko elitno naselje Ciglane svojevrstan su graditeljski poduhvat. Sami temelji zgrada, terasasto ukopani jedan iznad drugog u vertikalnoj strmini brda, progutali su tone betona i armature od kojih su se na drugoj lokaciji mogle napraviti kompletne zgrade. Ekonomska računica nikada nije bila u prvom planu kada su se riješavala stambena pitanja „zaslužnih“. A ko su oni bili pokazali su prvi demokratski izbori kada je u tom naselju ubjedljivo pobijedio četnički SDS. (Sa oružjem koje su odlazeći iz grada morali u strahu ostaviti naoružala se kompletna jedna brigada).

Preostale stanove dobili su najviše njihovi poslušnici iz bošnjačkog, tada muslimanskog, naroda od kojih su mnogi bili u nacionalno mješovitom brakovima. Oni su za razliku od većine stanovnika srpske nacionalnosti, koji su otišli na brda oko Sarajeva da četiri ratne godine uživaju u panorami gorućeg grada, ostali tu da po političkoj inerciji brane i zastupaju velikosrpske interese sve do danas, odnosno budu oponenti svemu onome što od Bošnjaka čini ravnopravan narod u odnosu na ostala dva Perjanica tog otpora svemu što možda miriše na bošnjaštvo ili ne daj Bože islam je helsinški prvoborac, sa bezbroj mandata, za ponižavanje svih onih koji se nacionalno osjećaju Bošnjacima, a vjerski muslimanima, Srđan Dizdarević. Pa SDP-ov policajac plaha imena Muhamed Bešić koji nam najavi dolazak dvjesto Talibana direktno iz Avganistana, a ove sarajevske njemu sumnjive momke pohapsi da ih njegov šef Zlatko proslijedi u Gvantanamo. On ode i u penziju, a ovih iz Avganistana još nema da nas napadnu. Mora da im kasni let. Ali on ih za svaki slučaj svakodnevno i uporno čeka u ljetnoj bašči časteći sebe i suprugu i penzionerski pušeći Marlboro! Ima se, može se ili ovo nam je naša borba dala. Tu je i general Fikret Muslimović sa svojim, nikad opovrgnutim, velikim doprinosom u izdaji Armije BiH. Stid me da spominjem imena penzionera, iz istog miljea, koji su oboljeli od srčanih i moždanih smetnji uzrokovanih upotrebom vijagre. Sjede po baščama ciglanskih kafića naćurenih ušiju, spremni da svaku moguće interesantnu informaciju proslijede u bazu.

Bajraktari diskriminacije na Filozofskom fakultetu

Komšić i Lovrenović

Kazaz
Posljednji jugosloveni na braniku otadžbine od pošasti nadirućeg islama. Jedna od njihovih supruga neuspješno je vodila akciju prikupljanja potpisa protiv izgradnje džamije, tu na Merhemića trgu. Na njihovu veliku žalost nisu uspjeli oboriti odluku općinskih vijećnika, a kažu da je bilo i degutantnih scena koje je dotična doživjela kada se našla pred nekim od vrata stanara sa spiskom u ruci, jer se strukturalna slika stanovništva tog naselja nakon rata dosta promijenila.

Zajednička crta mnogih od njih je alkohol. Ružno i tužno je bilo vidjeti suprugu dojučerašnjeg direktora FTV kako skuplja pred vratima „Kosog lifta“, jedinstvenog prevoznog sredstva za ovo naselje, prosute kese sa namirnicama koje njen pijani muž baci i ode u nove pijanke, izmislivši razlog za ljutnju. Vožnja u liftu posebno je neprijatna kada u redovno alkoholisanom stanju, vraćajući se sa posla, naiđe profesor Filozofskog fakulteta Enver Kazaz. Komšije tada okreću glave tražeći makar malo čistog zraka. Svoju jako, jako mlađu suprugu nastoji uvijek da impresionira intelektom pa joj u jednoj prilici reče da je glupost što je kupila knjigu „Dželati naroda mog“ uz komentar da svako danas piše. A čitavo naselje Kobilja Glava zna da je kod autora tog historijskog dokumenta, za vrijeme agresijeu kući i na zajedničkoj sofri kao izbjeglica isti proveo više od godine dana. Sve mi ovo naum pade danas kada pročitah da je i on učestvovao u donošenju „zabrane“ polaganja doktorske disertacije gospodinu Fatmiru Alispahiću na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon ličnog, javnog protesta što u prostoru novo izgrađenog BBI centra nema alkohola i svinjskog mesa od, sada dekana tog istog fakulteta Ive Komšića, nisam iznenađen da se stavio na suprotnu stranu Fatmiru, pogotovo kada je čuo da je ovaj postao hadžija. O Lovrenoviću i njegovom negiranju svega što je bošnjačko, a pogotovo islamsko nevrijedi pričati. Sve je on rekao. Ali me interesuje ko su još, bez Kazaza, sedamnaest imena koju su osporili čovjeku pravo na obrazovanje!!! Tu je najmanje sigurno barem deset Bošnjaka. Nisam rekao muslimana.


Samo neka znaju da Fatmir nije sam
Teška je podrepaška, režimska bolest, a mnogi Bošnjaci su zaista neizlječivo bolesni. Naučili bez karakteri puzati pod tuđim nogama, uvijati se kao crvi, dahtati poput cuke čekajući svojom poniznošću zasluženu kost i do beskraja zahvalno mahati veselo repom kada je dobiju. Samo su golem problem za ovaj narod radna i funkcionerska mjesta na kojima se oni nalaze. Sada se podastiru i strancima koji se javno čude njihovoj servilnosti. Fatmir je ono što oni nikada neće moći da budu. Zato mu i nesmiju dozvoliti da ide naprijed jer će se pored njega tek ukazati njihova moralna bijeda. Samo neka znaju da Fatmir nije sam. On je prethodnica hiljada Fatmira, Bošnjaka koji neće da jedu iz tuđe ruke. Ljudi koji imaju svoj ponos, nisu robovi strasti i boje se samo Jednog i Jedinog Allaha dž. š.

Nedaj Bože da se neko od ovakvih bezličnih individua našao na mjestu heroja bosanskog patriotizma gospodina Bogića Bogićevića 1990 godine u Beogradu. Potpisao bi kapitulaciju Bosne koliko god puta treba. Ili na funkciji člana ratnog predsjetništva Stjepana Kljuića, Mire Lazovića, rahmetli Nijaza Durakovića i ostalih čija su imena takođe zlatnim slovima uklesana u vremenu iza nas. Fikret Abdić bi sigurno imao većinu potrebnu za preuzimanje vlasti.

Gospodo Bošnjaci, bezkičmenjaci. Vaše vrijeme je isteklo. Slijedeća povijesna stanica je vaša. Molimo vas da se pripremite za izlazak i sretan vam ostanak na smetljištu historije!

A što se tiče doktorata uvaženog gospodina Alispahića, on je već ostvario cilj uspešno razotkrivši ovolike pacijente inficirane teškom bolešću zvane islamofobija. Možda će se izliječiti plaćajući troškove odštetnog zahtjeva njegove tužbe, ali iz vlastitog džepa!