Na Bleiburškom polju u Austriji i ove je godine održan tradicionalni skup povodom komememoracije i mise zadušnice za likvidirane ustaše i poražene pripadnike fašističkih snaga iz II svjetskog rata. U toj pobijenoj masi deklasiranih elemenata raznih kvislinških formacija bio je i priličan broj četnika. Ovo mjesto je već odavno ušlo u mitologiju hrvatske desnice kao najveće mjesto stradanja hrvatskog naroda. Dosadašnjim vlastima to je bio kao kamen oko vrata, ali zbog nezamjeranja crkvi i desničarima, kao i za prikupljanje političkih poena, sudjelovali su u obilježavanju. Sve do ove godine. Hrvatski sabor je konačno donio odluku o neprihvatanju pokroviteljstva nad ovom manifestacijom, koja je služila isključivo u propagandno promicanje jedne poražene ideologije. Predsjednik Republike i vlada RH su ovo svesrdno podržali, tako da od ove godine na skupu nema nikoga od predstavnika vlasti. Došlo je samo nekoliko saborskih zastupnika desne provenijencije.

Pod zastavom Herceg-Bosne

Naravno, bili su kao i uvjek, predstavnici katoličke crkve, zapadnohercegovačkih općina, pjevač M.P.Thompson i svi oni koji na desnoj političkoj sceni nešto znače. Izaslanik muftije Ševke Omerbašića u ime Islamske zajednice bio je saborski zastupnik Idriz Bešić, inače imam u Gunji. Održao je dosta emotivan govor, kojim su bili zadovoljni svi okupljeni. Naročito je pljeskao notorni Vice Vukojević. Ovaj ratni silovatelj i najveći islamofob u Hrvatskoj, bio je svojevremeno i sudac Ustavnog suda, kojem Stipe Mesić nije htio pružiti ruku kada je davao prisegu za predsjednika Republike. Vice Vukojević je bio jedan od glavnih kreatora zloglasne «Herceg-Bosne» i vatreni zagovaratelj agresije na BiH, a iz javnosti se se povukao nakon optužbi za silovanje Bošnjakinja u hrvatskim koncetracijskim logorima u Hercegovini.. To povlačenje mu je prilično pomoglo da se neprocesuiran izvuče iz nedjela za koje su ga žrtve silovanja optuživale.

U nastavku prenosimo neke odlomke Bešićevog govora:
«Ja sam danas, kao i do sada ovdje zahvaljujući Islamskoj zajednici u Hrvatskoj i njezinome predsjedniku, našem uvaženom muftiji gospodinu Ševku Omerbašiću. Ovo nije stvar Islamske zajednice, ovo je mjerodavnost i dužnost, danas dviju država. Pitam ovdje zašto se muslimanske žrtve prešućuju, zašto se danas od muslimanskih žrtava Bleibuga svi distanciraju. Jedni ih se odriču, drugi ih ne ističu. Oni koji danas pišu i koji su u posljednje vrijeme pisali o Bleiburškoj tragediji, nisu spomenuli niti jednog muslimana. U filmu 'Četvorored' također nije nitko spomenut, iako je od ta četiri, jedan red bio muslimana.

Isto kao i u Domovinskome ratu, broj muslimana žrtava na Bleiburgu je bio više nego proporcionalan broju stanovništva i značajan što sam i osobno slušao od izravnih aktera i sudionika Bleiburške tragedije, i što često i ponosno ističu članovi Počasnoga Bleiburškog voda. Bilo bi nepravedno i nepošteno prema žrtvama doći ovdje a ne kazat da je to bilo vrijeme, kako je jednom prigodom ovdje jedan od sudionika kazao, kada su zajedno rame uz rame išli Josip i Jusuf, David i Davud, i kada je Josip bio na straži Jusuf je mogao mirno spavati i obratno».

I što reći nakon ovog istupa. Možda bi bilo najbolje citirati onu narodnu poslovicu: «Čega se pametan stidi...».
U Hrvatskoj je velika većina stanovništva antifašistički orjentirana. Dokaz tome su i prošlogodišnji izbori gdje je samo jedna desničarska stranka uspjela preći izborni prag. Svrstavat se s ovakvom retorikom, gdje se čak spominje i opskurni «Počasni Bleiburški vod», na stranu jedne propale ideologije, anakronizam je posebne vrste. Ovakvi «ustašluci» posebno negativan utisak imaju na ovdašnju sredinu i percipiraju nacionalnu ili vjersku zajednicu iz koje je ovaj izaslanik, u generalnom smislu u najmanju ruku kao nešto nazadno.

Uobičajena ikonografija

Bošnjaci su povjesno u najvećen broju bili antifašisti. To je pokazao i posljednji rat kada su se oduprli dvostrukom fašizmu. Treba se nadati da ovakav pojedinačni gaf neće pokvariti percepciju ni Bošnjaka ni općenito muslimana u ovdašnjoj javnosti.

Komentar o Bleiburškom skupu dao je i bivši predsjednik RH Stipe Mesić:
"Skup na Bleiburškom polju bio je zapravo odavanje počasti tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njezino rehabilitiranje kao `izraza vjekovnih težnji hrvatskoga naroda`. Uporno su se zaobilazile nepobitno utvrđene povijesne činjenice, kako one iz najnovije, tako i one iz malo dalje prošlosti, a ponavljale su se notorne laži. Riječi `ustaštvo`, `fašizam` i `nacizam` bile su očito zabranjene, ali su svim govornicima, uključujući i predstavnike Katoličke crkve i Islamske zajednice bila puna usta komunizma i komunističke opasnosti", dodaje bivši predsjednik.

Pobjedu 1945. godine nazivalo se `takozvanom`, a legalno osuđene za dokazane ratne zločine u vrijeme Domovinskoga rata proglašavalo se nevino osuđenim herojima, čime se izravno negira legitimnost i legalnost i hrvatskih sudova, i Međunarodnog suda u Haagu", navodi Mesić u svom priopćenju.

"Kao bivši predsjednik Republike Hrvatske i počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, smatram svojom dužnošću upozoriti na to, svjestan činjenice da su poruke s Bleiburga izravni udar na Ustav Republike Hrvatske i Ustavom uspostavljeni poredak, te da ozbiljno dovode u pitanje pripadnost Hrvatske krugu civiliziranih, demokratskih zemalja, oslonjenih na temelje antifašizma, kao političkog, ali i univerzalnog ljudskog opredjeljenja".