Serijal 7: Da se ne zaboravi
GENOCID U KLJUČU
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 05. Jul 2012. 16:07:57
Emir RAMIĆ: Na prostoru općine Ključ ubijani su muškarci, žene, djeca i starci. Kada se govori o odnosu između broja ubijenih muškaraca i žena, puno više je ubijeno muškaraca. Ubijeno je 93% muškaraca i 7% žena. Iz navedenih pregleda vidljiv je odnos između broja ekshumiranih i broja identificiranih po grobnicama, prosječan broj godina starosti žrtava i polna struktura. Ovi pregledi nas navode na zaključak da je cilj masovnih zločina ubiti što više Bošnjaka bez obzira na pol, starost. Ubijanje je imalo krajnju namjeru uništenje i progon Bošnjaka radi stvaranja etnički čistog teritorija. Provođeno je svim sredstvima i metodama u skladu sa proklamovanim velikosrpskim planovima o formiranju jedinstvene etnički čiste srpske države.
Općina Ključ je po Popisu stanovništva iz 1991. godine imala ukupno 37.391 stanovnika, od čega: 18.506 (49,49%) Srba; 17.696 (47,32%) Muslimana (Bošnjaka); 330 (0,88%) Hrvata; 579 (1,54%) Jugoslovena i 280 (0,77%) Ostali.

Oružane snage Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora (Jugoslovenska narodna armija / Vojska Jugoslavije) i njihove kolaboracionističke snage iz Bosne i Hercegovine su 27. maja 1992, otpočele sa artiljerijsko-pješadijskim napadima na bošnjačka naselja Velagići i Pudin Han. Napad je trajao dva dana i tom prilikom je ubijeno dvanaest (12) civila. Nakon prestanka dejstava srpske jedinice su naredile svim stanovnicima (djeci, ženama, starcima) pomenutih naselja da se okupe kod Doma. Tu je odvojeno oko 200 muškaraca koji su pritvoreni u zgradu Osnovne škole “Nikola Mačkić“ u Ključu, koja je postala mjesto masovnog zatočenja Bošnjaka. Istovremeno je vršena pljačka imovine, paljenje kuća, zastrašivanje, privođenja i fizička maltretiranja. Srpske policijske i vojne jedinice u Sanici, Krasuljama, Ramićima, Hripavcima i Prhovu vršile su pretres i nezakonito hapšenje, odvođenje muškaraca i njihovo zatvaranje u zatočeničkim objekatima u zgradama osnovnih škola u Sanici i Pudinom Hanu, u zgradu (bivše) željezničke stanice u Sanici, u prostorije Stanice javne bezbjednosti, tvornici mašina i gradskom stadionu u Ključu. U Sanici je 31. maja 1992. preko dvije stotine muškaraca zatočeno i odvedeno na Sitnicu, gdje su u zgradi Osnovne škole držani pet dana bez vode i hrane, nakon čega su odvedeni u logor Manjača.

Masovna ubijanja Bošnjaka izvršena su i u selu Prhovu 1. juna 1992, kada su srpske snage pred trgovinom izvele sedam muškaraca i ubili ih naočigled mještana. Nakon odvajanja muškaraca poveli su ih prema naselju Peći i na tom putu ubili 15 lica, a ostale muškarce zatočili u logor u zgradi Osnovne škole “Nikola Mačkić“. Istog dana u Prhovu je pred jednom kućom ubijeno 38 Bošnjaka Prhova, od čega 17 žena. Za nekoliko sati u tom naselju je ubijeno preko 50 Bošnjaka. Privođenja, hapšenja i zatočenja nastavljena su istog dana i u naselju Velagići, odnosno u zaseocima Vojići, Nezići, Hasići i Hadžići, gdje su privedene zatvarali u školi u Velagićima. Iste noći pred školom je izvršeno masovno strijeljanje i tom prilikom ubijeno oko 130 civila. Ubijeni su bačeni u masovnu grobnicu Lanište II. Ubijanje je nastavljeno i 26. juna 1992. u naseljima Krasulje i Ramići, gdje je ubijen 21 Bošnjak, a oko 90 ih je zatočeno i odvezeno u logor Manjača.

Nastavljajući sa genocidnom politikom i praksom, srpske snage su u Biljanima 10. jula ubile preko 200 Bošnjaka, među kojima i bebe. “Ubili su 240 ljudi (...), na raznim mjestima. U osnovnu školu u Biljanima priveli su stotinjak. Rekli su da ih vode na ispitivanje. Dovezli su zatim, dva autobusa i utrpali ih u njih, tvrdeći da ih voze u logor. Ali, nisu ih odveli u logor, nego ih izvodili u grupama po 5-6 ljudi i odmah iza kuće ubijali. Odozgo iz škole izveli su 30 starih ljudi, govoreći im da idu u džamiju, da klanjaju, s obzirom da je petak. Ljudi su krenuli. Nisu im dali da dođu do džamije, nego su ih skrenuli iza štale i strijeljali. Među tim starim bilo je i onih od 80 godina. Koga su vodili iz sela Ćehići i Osmanovića svraćali su ovdje na moju zemlju i ubijali. Ubijali su ih na tri gomile. Ovdje iza moje štale ubili su stotinu ljudi, ispod kuće oko 20 i tamo prema školi još 20, tako da su ubili ukupno 140 ljudi.“

Kontinuirano od maja do septembra vršena su masovna ubijanja Bošnjaka u Ključu. Tako su 8. augusta 1992. u zaseoku Botonjići u jednoj kući mučili i spalili 11 Bošnjaka. Od početka napada na naselja Pudin Han, Velagići, Biljani, Sanica, Krasulje, Prhovo i u gradu Ključu u kojem su živjeli Bošnjaci, a koji su ubijeni ili zatočeni u logore, vršena je sistematska i organizirana pljačka i uništavanje kuća, poslovnih prostora, pokretne imovine. Istovremeno su pljačkani i rušeni vjerski objekti u Ključu, gdje je srušeno 5 džamija i katolička crkva.

U cilju potpunog progona Bošnjaka sa prostora općine Ključ srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu. Doneseni su kriteriji za odlazak sa prostora općine Ključ. Skoro svi Bošnjaci općine Ključ su protjerani sa svojih ognjišta. Na prostoru općine Ključ do sada je ekshumirano 10 masovnih grobnica, više desetina zajedničkih i pojedinačnih. Ubijeni Ključani bacani su u jame duboke desetine metara.

U masovnim grobnicama pronađeni su posmrtni ostaci ubijenih žena, djece, staraca. Velik broj ubijenih je pronađen u masovnim i pojedinačnim grobnicama, u skoro svim mjestima gdje su živjeli Bošnjaci. Karakteristika zločina počinjenih u Ključu ogleda se u pokušajima prikrivanja tragova zločina bacanjem u jame. Tako su masovnu grobnicu Lanište I zločinci u potpunosti zatrpali zemljom i smećem a bila je duboka nekoliko desetaka metara.

Ubijanje i bacanje u masovne grobnice vršeno je bez obzira na godine. Ubijani su Bošnjaci od jedne do 90 godina starosti. Prosjek svih ubijenih i identifikovanih je 43,1 godina starosti. Ovi podaci pokazuju da je glavni cilj zločinaca bio ubijanje Bošnjaka u najproduktivnijim godinama u fizičkom, psihičkom i reproduktivnom periodu života.

Na prostoru općine Ključ ubijani su muškarci, žene, djeca i starci. Kada se govori o odnosu između broja ubijenih muškaraca i žena, puno više je ubijeno muškaraca. Ubijeno je 93% muškaraca i 7% žena. Iz navedenih pregleda vidljiv je odnos između broja ekshumiranih i broja identificiranih po grobnicama, prosječan broj godina starosti žrtava i polna struktura. Ovi pregledi nas navode na zaključak da je cilj masovnih zločina ubiti što više Bošnjaka bez obzira na pol, starost. Ubijanje je imalo krajnju namjeru uništenje i progon Bošnjaka radi stvaranja etnički čistog teritorija. Provođeno je svim sredstvima i metodama u skladu sa proklamovanim velikosrpskim planovima o formiranju jedinstvene etnički čiste srpske države.

U masovnim grobnicama pronađeni su posmrtni ostaci ubijenih žena, djece, staraca. Velik broj ubijenih je pronađen u masovnim i pojedinačnim grobnicama, u skoro svim mjestima gdje su živjeli Bošnjaci. Karakteristika zločina počinjenih u Ključu ogleda se u pokušajima prikrivanja tragova zločina bacanjem u jame. Tako su masovnu grobnicu Lanište I zločinci u potpunosti zatrpali zemljom i smećem a bila je duboka nekoliko desetaka metara.
U Ključu je ubijeno preko 700 ljudi. Ključani su osim u svom gradu ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova.

Najveće grobnice su Lanište I sa 188 žrtava, Lanište II sa 77 žrtava Prhovo sa 38 žrtava.

Posebno monstruozno je ubistvo 188 civila sela Biljani među kojima su i djeca od 9 mjeseci, a koji su kasnije pronađeni u prirodnoj jami Lanište, ubistvo oko 130 ljudi u selu Velagići od čega najveći dio ubijen u lokalnoj školi, te ubistvo 36 civila u selu Prhovo od čega je bilo 50% žena.

Ubijeni Ključani pronađeni su u sedam prirodnih jama. Radi se o jamama: Lanište i Stara pruga u Ključu, Golubnjači u Drvaru, Bunarevima u Ribniku, Tihotini u Bihaću, Hrastovoj glavici u Sanskom Mostu i Ravnice u Bosanskom Petrovcu.

U grobnicama je pronađeno 48 žrtava sa prezimenom Botonjić. Kroz logore su prošle su hiljade Ključana. Samo kroz logor Manjača prošlo je 1 161 Ključanin, a smatra se da je kroz druge logore prošlo još oko 200 Ključana.

U Ključu je od oko 600 ekshumiranih žrtava bilo i 47 žena i 20 djece. Među tih 600 ekshumiranih je 112 lica starijih od 60 godina, od čega 77 u dobi od 60-70 godina, 21 lice u dobi od 70-80 godina, 8 lica u dobi od 80-90 godina i tri lica starija od 90 godina.

Najmlađa ekshumirano žensko dijete je mala Amila Džaferagić rođena 1992. i ubijena 1992. (stara 9 mjeseci) i njen brat Almir, star 4 godine, a najstarija žena je Ramiza Ađemović rođena 1913, a ubijena 1992. Braća Denis (star pet godina) i Muris (star deset godina) Bećirović.

Ekshumirano je devet žena starijih od 60 godina. Među 20 ekshumiranih maloljetnika bilo je sedam mlađih od 10 godina.

Na području grada Ključa ekshumirano je 540 tijela ukupno.