ŽIDOVI KOJE SMO SPASILI POMOGLI SU NAM NAPUSTITI SARAJEVO 1993.
Objavljeno: 28. Aug 2012. 17:08:59
Derviš je doveo kući Miru i rekao mi: 'Molim te, pazi je kao da je naše dijete.' Objasnili smo joj da ne smije sama izlaziti na ulicu, a ako je netko slučajno sretne, da se predstavi lažnim imenom kao Amira, priča Servet Korkut, čije je životno svjedočanstvo ugrađeno u ovogodišnji program Židovske kulturne scene Bejahad, koja je jučer počela u Opatiji.

Među ostalim, predstavit će gotovo nevjerojatne priče o pravednicima među narodima, obiteljima sarajevskih muslimana koje su spašavale Židove u Drugome svjetskom ratu, da bi njih te iste židovske obitelji spasile u opsadi Sarajeva, izvukavši ih uz pomoć izraelske vlade iz pakla rata.

Mira Papo, o kojoj priča Servet Korkut iz Sarajeva, pravim je čudom izbjegla deportaciju 1942., kada su njezine roditelje priveli njemački vojnici i otpravili u koncentracijski logor. Ona se bila pridružila partizanima kao bolničarka, ali je njezinu jedinicu zapovjednik rasformirao i njoj, zajedno sa 30 Židova, naredio da se vrate u Sarajevo.

"To je bilo slanje u smrt! Mira se našla u Sarajevu ne znajući gdje se skloniti. Uputila se u ured gdje joj je otac nekad radio...", piše Francuski ured Yad Washema. Mira je ostala na cesti, sama bez rodbine i prijatelja. - Na nju je tada naišao moj suprug Derviš, koji je radio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu i, nakon što je saznao kakva je sudbina zadesila njezine roditelje, doveo ju je našoj kući - priča Servet Korkut.

U vihoru ratne 1993. godine Mira je pomogla da se muslimanska obitelj izmjesti iz opkoljenog grada. I zaista, onog dana kada je pala granata u ulici Ferhadija i ubila desetine ljudi, Servet Korkut napustila je Sarajevo.

Kako bi prikrili njezino židovsko podrijetlo, Derviši su Miru obukli u muslimansku odjeću i rekli joj da se prestavlja kao muslimanka Amira.  - Mira je kod nas ostala dvije godine, kada je s jednim gospodinom Softićem napustila Sarajevo, da bi nakon nekoliko godina otišla u Izrael - sjeća se Servet Korkut.

Tu su se njihove sudbine razišle, ali je Mirina spasitelja, kustosa Derviša Korkuta, nakon oslobođenja zadesila zla sudbina. - Derviš je uvijek previše pričao. Govorio je istinu, ali je previše pričao za ta vremena. Tako su ga 1947. optužili i osudili da je pomagao u ratu Nijemcima, što nije bila istina. No, nažalost, tada nije imao tko svjedočiti u njegovu korist.

Kako je on mogao pomagati Nijemcima i u isto vrijeme dvije i pol godine skrivati od Nijemaca mladu Židovku i spasiti Hagadu od uništenja - priča Servet o svome suprugu za kojega francuski ured Yad Washema piše da se još 1940., dakle prije njemačke invazije, suprotstavio antižidovskim zakonima objavljujući u tisku brojne članke.

"Izrazio je glasno svoju indignaciju, jer bosanske Židove treba, prema njegovu mišljenju, smatrati starosjediocima. Derviš ef. Korkut, kustos Narodnog muzeja u Sarajevu, bio je poznata osoba u Bosni, naročito u židovskim krugovima, kao prijatelj njihove zajednice i ljubitelj sefardske kulture i folklora. Tijekom Drugoga svjetskog rata kod sebe je sakrio i čuvao skupocjenu i poznatu sarajevsku Hagadu, uvjerivši Nijemce da ju je netko ukrao", piše francuski ured Yad Washema.

Naime, kao kustos sarajevskog muzeja Derviš Korkut je znao za vrijednost sarajevske Hagade i jedan je od najzaslužnijih za njezino spašavanje. Hagada je jedan od najstarijih poznatih prijepisa Starog zavjeta na hebrejskom jeziku. Ovaj originalni rukopis, za kojega se pretpostavlja da je nastao između 1350. i 1370. u Španjolskoj, odakle su ga Židovi Sefardi sa sobom donijeli u Bosnu bježeći pred vjerskim progonima, i danas je u vlasništvu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prema procjenama stručnjaka, taj manuskript danas vrijedi najmanje sedam milijuna američkih dolara, no, prema riječima Jakoba Fincija, predsjednika Židovske zajednice u BiH, vrijednost ove knjige je mnogo veća jer je ona dokaz "da se u Bosni oduvijek živjelo zajedno i da ovo nije zemlja u kojoj su se ljudi mrzili i ubijali".

Knjiga HAGADA Jedan od najstarijih prijepisa Starog zavjeta na hebrejski jezik sačuvan je i spašen zahvaljujući Dervišu Korkut

Za Derviša Korkuta, kojega su lažno optužili da je surađivao s Nijemcima, najbolje je mogla svjedočiti Mira Papo, ali nje tada nije bilo.
   

Knjiga HAGADA Jedan od najstarijih prijepisa Starog zavjeta na hebrejski jezik sačuvan je i spašen zahvaljujući Dervišu Korkutu
"Već 20 godina bavim se mišlju da ispričam u javnosti i ovjekovječim službeno u ovoj zemlji našoj jevrejskoj dobrotu i veličinu vašega oca", napisala je Mira Papo iz Izraela 1994. godine Munibu Korkutu, sinu Derviša Korkuta, koji danas živi i radi u Parizu. "To što sam htjela učiniti i onda na suđenju Dervišu. Htjela sam doći i svjedočiti da me spasio 1942. godine i sakrivao me u svojoj kući (Židovku) dajući mi odjeću mlade muslimanke i novo ime. No, onda 1947. vojska i vlasti mi nisu to dozvolili, a bila sam oficir Titove vojske i bila sam zatvorena u kućnom pritvoru sve to vrijeme dok je trajalo suđenje", piše Mira Papo, koja za ime svoga spasitelja Derviša Korkuta nije čula sve do 1970., kada je Jevrejski pregled objavio tekst o njegovoj smrti.

Kako bi se odužila obitelji svoga spasitelja, Mira Papo je kontaktirala Yad Washem i komisiju za dodjelu Medalje pravednik među narodima i dala svoje svjedočanstvo o muslimanskoj obitelji Korkut, koja joj je spasila život. Procedura u Yad Washemu zasnovana je na svjedočanstvima preživjelih osoba i nakon što je njezina priča dokumentirana, imena Servet i Derviša Korkut upisana su zajedno s imenima ostalih pravednika među narodima na zidu u Jeruzalemu, a u Parizu je upriličena dodjela Medalje pravednika.

No, Servet Korkut je za Miru Papo ponovno čula u vihoru ratne 1993. godine. Tada je preko prijatelja i sina Muniba dobila poruku da je Mira Papo intervenirala preko Židovske općine da se ona izmjesti iz opkoljenog Sarajeva u Pariz.

I zaista, onog dana kada je pala srpska granata u sarajevskoj ulici Ferhadija, koja je ubila desetine ljudi, Servet Korkut napustila je Sarajevo uz pomoć Židovske općine.

Servet je u Parizu, gdje je ostala tri i pol godine, primila i spomenutu Medalju pravednika među narodima. No, za nju je bio mnogo važniji telefonski razgovor s Mirom Papo koja je tada bila u Izraelu.

- Čule smo se telefonom i ona mi je rekla: 'Servet, oprosti što nisam mogla svjedočiti za tvog muža, ali imala sam djecu, a i bila sam tada supruga oficira, tako da je to bilo tada jednostavno nemoguće. No, evo, nadam se da ovako tebi i Dervišu vraćam barem dio onog što ste vi učinili za mene.' Rekla sam joj da joj je sve oprošteno i da potpuno shvaćam njezinu poziciju, na što mi je ona rekla samo da sada može mirno umrijeti - priča Servet Korkut.

Međutim, ta ista Medalja pravednika među narodima spasila je još jednu obitelj Korkutovih. Riječ je o kćeri Servat i Derviša Korkut, koja se udala na Kosovo.

- Kada su počeli sukobi na Kosovu, sestra i njezina obitelj uzeli su majčino i očevo priznanje pravednika među narodima i s njim otišli u Židovsku općinu. Odmah su naišli na razumijevanje i pomoć pa su došli do Izraela, gdje ih je osobno na aerodromu dočekao Benjamin Natanjahu - priča o svojoj sestri Munib Korkut, koja je donedavno živjela s obitelji u Izraelu, a sada se preselila u Kanadu.

- Pogledajte ovu povelju. Pokazao sam je i svome sinu i rekao mu da ako mu ikad bude život u opasnosti, neka je uzme i ode u prvu židovsku općinu bilo gdje u svijetu i tamo će mu sigurno pomoći - rekao je Munib Korkut, pokazujući povelju pravednika među narodima.

Imena muslimanske obitelji Korkut, upisana su na zidu u Jeruzalemu
- Život je danas svakim danom sve brži i brži. Imamo sve manje vremena za sebe, a da ne govorimo o drugima. U takvim vremenima ima rijetko mjesta za sve one koji su svojim djelom zaslužili pažnju i priznanje. A takvih ima mnogo i takvi su nas, u određenim razdobljima, itekako zadužili. Jedna od takvih kategorija su i pravednici među narodima, kategorija građana koji je država Izrael proglasila posebno zasluženim građanima svijeta koji su iznimno humanom i hrabrom gestom, riskirajući i svoj život, kao i život najbližih, spasili tijekom Drugoga svjetskog rata jednog ili više Židova.

Takvih u našoj sredini ima dosta i velika je nepravda što se njihovo herojstvo polako zaboravlja i što se dopušta da po svemu tome polako, ali vrlo sigurno nakuplja prašina zaborava i nezahvalnosti. Sjetivši se svih tih ljudi, odlučili smo o svemu još jednom podsjetiti javnost i reafirmirati njihova gorostasna djela. Oni su to zaslužili, zaslužuju i još dugo bi na to trebalo ukazivati kao sjajne primjere hrabrosti, poštenja, poštovanja drugog i drukčijeg - priča dr. Vladimir Šalamon, voditelj Bejahada - Židovske kulturne scene, tumačeći zašto su se ove godine odlučili u program uvrstiti i ove sudbine pravednika među narodima.

Bejahad (na hebrejskom - zajedno) već osmu godinu zaredom okuplja Židove s prostora bivše Jugoslavije na jednotjednom susretu na kojemu se predstavljaju svojim kulturnim i umjetničkim radovima.  - Broj Židova se posljednjih godina značajno smanjio te postoji objektivna opasnost asimilacije i nestanka na ovim prostorima ove male nacionalne i vjerske grupacije. Shvativši opasnost, nas nekoliko iz Zagreba odlučili smo formirati Židovsku kulturnu scenu koja bi svojim radom jačala židovski kulturni identitet preostalih Židova na prostoru bivše Jugoslavije.

U sedmodnevnoj manifestaciji susreće se više od 300 Židova u impresivnom mediteranskom okruženju, predstavlja brojne koncerte, izložbe, scenske nastupe, knjige, kazališne predstave i filmove, radionice i predavanja - nabraja dr. Šalamon. Dodadao je da od samoga početka nastoji izbjeći zamku "zatvorenih" susreta, getoizacije ili mistifikacije Bejahada pa u njegovu radu svake godine sudjeluju najveća imena europskog kulturnog života nevezano za nacionalnu pripadnost i time pridonose velikom ugledu koji ova manifestacija ima u mozaiku europskog kulturnog događanja.

Izrael dodjeljuje titulu pravednik među narodima onima koji su spašavali Židove

Od prošle godine program u Bejahada uključili su se i muslimani, i to s najviše razine, dolaskom reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, koji je zajedno s dr. Šalamonom potpisao deklaraciju "Kulturom do zajedništva".

- Promatrajući zbivanja posljednjih godina na Bliskom istoku, razaranja i nesreće koje prate ovaj sukob, prelijevanja uzavrelih strasti i na prostor izvan Bliskog istoka, navelo nas je na apel i akciju koju smo nazvali 'Kulturom do zajedništva', u želji da prvi put u Europi potaknemo konkretnu akciju za ublažavanjem nesporazuma i sukoba među muslimanima i Židovima Europe. Kultura je idealan medij za rješavanje problemskih situacija. Možda se nekom ovo čini i utopijom, ali sigurni smo da upornim višegodišnjim radom u sklopu akcije, strpljenjem i mudrošću možemo postići pozitivne rezultate - kaže dr. Šalamon, dodajući da se ove godine predstavlja šest "izvanrednih projekata u kojima zajedno sudjeluju eminentni umjetnici i intelektualci muslimani i Židovi Europe".

- Akciju smo ograničili na muslimane i Židove Europe, dvije velike i u svakom pogledu snažne zajednice, jer smatramo da se problem rješava uspješnije ako se ograniči i fokusira. Pritom koristimo i afirmiramo kulturu dijaloga i univerzalna civilizacijska saznanja i normative, jer ne vjerujemo u teoriju zavjere ili globalnog sukoba civilizacija. Vjerujemo u razum, mudrost i želju mnogih ljudi, velike većine ljudi, za sigurnijom i sretnijom svakodnevnicom - kaže dr. Šalamon, čiji će Bejahad 2007. trajati sve do subote, šireći na sve strane iz Opatije vibracije zajedništva i tolerancije među Židovima, muslimanima i kršćanima.

Darko Pavičić; Surađivao Eldar Dizdarević
jutarnji.hr