18.novembar 1994.godine srpski krvoloci su ubili sedmogodišnjeg sarajevskog dječaka Nermina Divovića

Oči u oči sa srpsko-crnogorskim krvnicima: Dženana Sokolović Krvolok Mladić Krvolok Dragan Šljivić, snajperista koji je ubijao sarajevsku djecu

Petak, 18.novembar 1994.godine, bio je zadnji dan života sedmogodišnjeg sarajevskog dječaka Nermina Divovića. U posljednjoj šetnji centrom Sarajeva, život mu je uzeo snajperista sa okupirane Grbavice. Ubili ga pred materinim očima, ubili ga pred očima vojnika Ujedinjenih nacija. Izvođenje dokaza o zločinima počinjenim u Sarajevu, tužioci na suđenju Ratku Mladiću u Haagu nastavili su iskazom svjedoka Johna Jordana, koji je od 1992. do 1995. godine u Sarajevu predvodio grupu međunarodnih vatrogasaca - dobrovoljaca koja je pomagala u gašenju požara sa obje linije fronta. Jordan je posvjedočio da su civili u gradu “svakodnevno” bili podvrgavani artiljerijskim i snajperskim napadima sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) koji su bili iznad grada.

“Svakog dana vidio sam kako se puca na civile. To je bio njihov svakodnevni život”, - rekao je Jordan i dodao da su vatrogasci bili prisutni kada je snajperski hitac u kod Zemaljskog muzeja centru Sarajeva, ubio sedmogodišnjeg Nermina Divovića i teško ranio njegovu majku Dženanu Sokolović. Snajperista je prvo pogodio Dženanu Sokolović, a metak je nesretnoj ženi prošao kroz stomak i direktno u sljepočnicu pogodio njenog sedmogodišnjeg sina Nermina, koji je na mjestu podlegao.

“Moji ljudi su mi prenijeli su da je dječak s majkom prišao našem kamionu i tražio bombone, što su djeca često činila. Oboje su za nekoliko trenutaka bili pogođeni hicem”, - rekao je svjedok.
Krvnik Mladić autentični snimak Nerminovog ubistva je pratio mirno, a njegovo lice nije odavalo emocije. Srpski snajperisti, izrazito vješto i dobro obučeni, gađali su djecu svih uzrasta tokom opsade Sarajeva. Raskrsnice na Marindvoru, građani su nazivali „Aleja smrti“ i „Aleja snajpera“. U ubijanju sarajevskih civila, sa lokacije Jevrejskog groblja, posebno su se isticali snajperisti, četničkog vojvode Slavke Aleksića i Veljka Papića sa stranim dobrovoljcima i plaćenicima iz Rusije, Ukrajine i Rumunije. Po dosadašnjim istraživanjima koja je proveo Institut za istraživane zločina, 54 djece je ubijeno snajperskim djelovanjem, a dalja istraživanja se nastavljaju. Snajperista je zločinac koji prepoznaje svoju žrtvu, s namjerom je ubija. Djeca su gađana u srce, oko, glavu...

Pred Tribunalom u Haagu, odbrana generala Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za teror nad civilima Sarajeva, tvrdila je da u sastavu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, snajperista uopšte bilo.

„Kad pogodim, drago mi je. Drago mi je jer ih ne volim više, nema života sa njima više. Inače, ovo je humanije - puškom ubiti čovjeka, nego ga uhvatiti.“

Ovo je izjava Dragana Šljivića koji je sa Zlatišta, iz okoline Sarajeva, snajperskim hicima gađao Sarajlije tokom opsade grada. Izjavu je dao na mjestu zločina za špansku televiziju. Ni on, ali ni nijedan drugi snajperista a bilo ih je u Sarajevu 278, još nije procesuiran za ubistva građana glavnog grada Bosne i Hercegovine tokom tripogodišnje agresije.

Zbog ubijenog Nermina i hiljada drugih nevinih bosanskih dječaka i djevojčica, a posebno „zbog unutarnje ljepote“ koju osjeća ubica Šljivić i hiljade nekažnjenih šljivića, imamo li pravo na zaborav?