Uskoro se očekuje da će Izdavačka kuća „Connectum“ odštampati roman „Pustinjak“ autora dr. Bajrama Redžepagića. S obzirom da se ovaj roman smatra jednim od najznačajnih djela koji opisuje događaje u plavsko-gusinjskom kraju nakon Berlinskog kongresa (1878), uz dozvolu izdavačke kuće i autora Bošnjaci.Net će u nastavcima objavljivati najzančajnije djelove romana. Bajram Redžepagić rođen je 1939. godine u Plavu, Sandžak. Studirao je na Filozofskom i Medicinskom fakultetu u Skoplju, te diplomirao 1970. godine na Medicinskom fakultetu u Skoplju. Napisao je tridesetak priča koje su objavljivane u raznim književnim časopisima i listovima. Do sada je objavio romane "Bujice", "Brod", "Pustinjak" i "Pobunjenik" i trilogiju "Hod sudbine". Urednik Bošnjaci.Net imao je priliku da proteklog ljeta na obali Plavskog jezera ugosti dr. Redžepagića. Nakon toga su skupa obišli Nokšiće nadomak Plava gdje se nekada odvio čuveni Boj na Nokšiću (Dec. 1879).

... Jedne izuzetne februarske noći Ali-beg, zaokupljen mornim mislima da ga opričavaju, da igra na dvije karte, da je za boj znao, nije mogao da zaspi; ustaje, drhti, udara dlanovima, nije kriv, nije obaviješten o boju, braneći se tako koliko od svijeta, kasabe, i od sopstvenog osjećanja krivice. A sumnja u sebe – iščaši mu osjećanja. Čudne misli gotovo dave, uvjeren da ga prvaci i kasaba osuđuju da će ga osamiti kao Tahir-bega, iščiljeće – kao rani sijeg, on se nenadno prisjeti: napašće crnogorsku stražu na granici kod Murine – neočekivano i noćas – u zoru. A straža ima zastavu (a kako zna, zastava se viori na jednoj visokoj bukvi) skinuće je, stražu će pobiti i vrnuće se sa svojim odredom ljudi u kasabu i pokazati otetu zastavu, kao znak značajne pobjede.

Šejtanskom pobrkanošću uzvikivao je, udarajući nogama, uzjahao konja, naredio sejmenima da skupe nizame i mještane i s odredom ljudi u trk se zaputi ka granici, da napadne Crnogorce, da se osveti i proslavi ... Iza odbrane kasabe – on započinje agresivni boj.

Stigavši u Murinu, Ali-beg sjaha i reče Šabanu Musiću: „... Šabane ...! Vidiš li onu zastavu! Propni se na bukvu, skini je, a mi ćemo napasti stražu. Cilj nam je da zastavu ukrademo i da je ponesemo u Gusinje. Ja ću je docnije i sultanu pokazati, ako me pozove na odgovornost zbog ovog podmuklog napada“.

Dijete se pope na bukvu, jedva razveza zapetljanu zastavu, spusti je, ali njeno spuštanje kroz lišće zašumi, straža se uznemiri i zagleda ... Zastavu pokupi Ali-beg i odmaknu se. Tridesetak stražara se uznemiri, rastrča, otvoriše vatru videći da nema zastave, ali je Ali-begov odred desetak stražara usmrtio, i već se vrćao uskim puteljkom ka Gusinju, noseći čudnu zastavu, za koju – tek sada – niko nije bio siguran da je baš crnogorska ...

Došavši u kasabu, on podiže zastavu i pokaza je narodu, zaori se pjesma u znak nove pobjede; planu vijest po kasabi da je Ali-beg oteo zastavu crnogorsku i donio novu pobjedu.

Već je Ali-beg snivao, nije se rastajao od one davnašnje slike da ovaj kraj osami, da pašuje, da stvori carevinu u carevini ... U toj čudnoj igri slutnji, bio je uvjeren da je veći dio posla svršen, stvar je samo kako da se još i od sultana odvoji, bez kazne, bez neprilika ...