Zadnji nastavak serijala: Da se ne zaboravi
PRESUDE ZA GENOCID NAD BOŠNJACIMA U BIH
Autor: Emir Ramić
Objavljeno: 26. Nov 2012. 03:11:39
ENGLESKI / ENGLISH
Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.
Pravosnažne presude međunarodnih i nacionalnih sudova za zločin genocida u Bosni i Hercegovini:
Genocid u Bosni i Hercegovini karakteriše ciljano ubijanje i prisilno protjerivanje Bošnjaka, uz uništavanje materijalnih tragova njihove historije, kulture, vjere i tradicije, opkoljavanje, opsada i granatiranje bosanskohercegovačkih gradova, iscrpljivanje građana žeđu i glađu, teroriziranje u opkoljenim enklavama i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, s namjerom uništenja države Bosne i Hercegovine i istrebljenja Bošnjaka, nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve.
Pored presuda međunarodnih i nacionalnih sudova za genocid u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, na njemačkim sudovima su za pomaganje u izvršenju zločina genocida pravosnažno procesuirani zločinci: Nikola Jorgić (učestvovao u provođenju genocida na području Doboja), Novislav Đajić (na području Foče), Đurađ Kušljić (na području Kotor Varoši) i Maksim Sokolović (na području sela Osmaci u Kalesiji). Pored navedenog, sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama su utvrdili da je Radovan Karadžić odgovoran za djela genocida, silovanja i mučenja u koncentracionim logorima smrti.
Međunarodni oružani sukob – agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu
Oružani sukob u Bosni i Hercegovini je imao međunarodni karakter. Legalne snage Republike BiH – Armija RBiH i Ministarstvo unutrašnjih poslova RBiH su, unatoč embargu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija na uvoz naoružanja, herojski i časno branile sve građane i jedinstveno bosanskohercegovačko državno i društveno tkivo od agresije Savezne republike Jugoslavije i njene iredente sastavljene od većine bosanskih Srba, kao i od agresije Republike Hrvatske i njene iredente sastavljene od dijela bosanskih Hrvata – dvije države sa svojim surogatima u BiH, dvije države koje su koordinirano u svojem srpsko-hrvatskom paktu u periodu 1992-1995, putem vojne agresije i genocida uništavali Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane građane, a na njenom teritoriju formirale svoje nacionalističke paradržavne tvorevine Republiku Srpsku i Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu.
ICTY je već u pet slučajeva presudio da rat na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine nije bio građanski, nego međunarodni oružani sukob, definiran kao agresija od strane dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Brojne relevantne naučnoistraživačke organizacije različitog profila, iz čitavog svijeta, pouzdano su utvrdile i potvrdile dvije bitne, temeljne činjenice u vezi događajima u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995: prvo, da je to bio slučaj oružane agresije dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu odnosno njene građane, te da je to bio zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što čini osnovnu definiciju međunarodnog oružanog sukoba nazvanog agresija; drugo, da je najgori zločin u međunarodnom pravu, zločin genocida, počinjen na području Republike Bosne i Hercegovine protiv Bošnjaka, nacinalne, etničke i vjerske grupe kao takve.
Sva raspoloživa relevantna i validna dokumenta, naučne činjenice, empirijski podaci, iskustvena i druga saznanja nesumnjivo dokazuju i potvrđuju da je (entitet) Republika Srpska genocidna tvorevina (velikosrpskog nacizma, odnosno države Savezne republike Jugoslavije/Srbije i Crne Gore), nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, posebno na zločinu genocide, omeđena i prekrivena brojnim masovnim i pojedinačnim grobnicama.
Agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima čine suštinu udruženog zločinačkog poduhvata SR Jugoslavije (danas republika Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske. Agresori na Republiku BiH su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar BiH, imali namjeru da osvoje, podijele i unište Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu, članicu UN, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Svi relevantni svjetski naučnoistraživački izvori potvrđuju da je agresija na Republiku BiH i genocid nad njenim građanima, smišljeno, organizovano, isplanirano genocidno djelo agresora.
Pravosnažne presude međunarodnih i nacionalnih sudova za zločin genocida u Bosni i Hercegovini:
1. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY): Predmet br. IT-98-33, Radislav Krstić, za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2004.
2. Međunarodni sud pravde UN: Presuda Međunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, 26. februar 2007. U ovoj Presudi, pored ostalog, konstatovano je da je Srbija prekršila čl. 1. i čl. 4. UN Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. (kršenje obaveze sprečavanja genocida i kršenje obaveze nekašnjavanja počinitelja genocida u BiH), te da se RS označava kao počinitelj zločina genocida.
3. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KR-07/386, Milorad Trbić, za genocid u Srebrenici, 2011.
4. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KR-05/24, Milenko Trifunović, Branko Džinić, Aleksandar Radovanović, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2009.
5. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KRŽ-05/24-1, Petar Mitrović – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2009.
6. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. S1 1K 006124 11 KŽK (X-KRŽ-06/180-2), Radomir Vuković – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2012.
7. Savezni Vrhovni sud Njemačke, Nikola Jorgić za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Doboja.
8. Savezni vrhovni sud Njemačke, Maksim Sokolović za pomaganje u izvršenju genocida na pordučju Osmaka – Kalesija, 2001.
9. Bavarski viši regionalni sud u Njemačkoj: Novislav Đajić iz 1997. (za Foču). Ovdje je sud oslobodio Đajića optužbi za genocid ali je utvrdio da je zločin genocida kao takav počinjen u Foči.
10. Federalni sud pravde u Njemačkoj: Đurađ Kušljić, za pomaganje u izvršenju zločina genocide na području Kotor Varoši, 2001.
Nepravosnažne presude za genocidu Bosni i Hercegovini:
1. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY): Predmet br: IT-05-88, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić iz 2010. za genocid na području Srebrenice – predmet u žalbenom postupku.
2. Sud Bosne i Hercegovine, Predmet br: S1 1 K 003379 09 Krl, Momir Pelemiš i Slavko Perić, za saučesništvo u zločinu genocida na području Srebrenice, 2011.
3. Sud Bosne i Hercegovine: predmet br. X-KR-09/823-1, Duško Jević i Mendeljev Đurić, pomaganje u izvršenju genocida na području Srebrenice, 2012.
------------------------------
Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
4. Međunarodni sud pravde
Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.
 Emir RAMIĆ: ICTY je već u pet slučajeva presudio da rat na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine nije bio građanski, nego međunarodni oružani sukob, definiran kao agresija od strane dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Brojne relevantne naučnoistraživačke organizacije različitog profila, iz čitavog svijeta, pouzdano su utvrdile i potvrdile dvije bitne, temeljne činjenice u vezi događajima u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995: prvo, da je to bio slučaj oružane agresije dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske.... |
Genocid u Bosni i Hercegovini karakteriše ciljano ubijanje i prisilno protjerivanje Bošnjaka, uz uništavanje materijalnih tragova njihove historije, kulture, vjere i tradicije, opkoljavanje, opsada i granatiranje bosanskohercegovačkih gradova, iscrpljivanje građana žeđu i glađu, teroriziranje u opkoljenim enklavama i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, s namjerom uništenja države Bosne i Hercegovine i istrebljenja Bošnjaka, nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve.
Pored presuda međunarodnih i nacionalnih sudova za genocid u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, na njemačkim sudovima su za pomaganje u izvršenju zločina genocida pravosnažno procesuirani zločinci: Nikola Jorgić (učestvovao u provođenju genocida na području Doboja), Novislav Đajić (na području Foče), Đurađ Kušljić (na području Kotor Varoši) i Maksim Sokolović (na području sela Osmaci u Kalesiji). Pored navedenog, sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama su utvrdili da je Radovan Karadžić odgovoran za djela genocida, silovanja i mučenja u koncentracionim logorima smrti.
Međunarodni oružani sukob – agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu
Oružani sukob u Bosni i Hercegovini je imao međunarodni karakter. Legalne snage Republike BiH – Armija RBiH i Ministarstvo unutrašnjih poslova RBiH su, unatoč embargu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija na uvoz naoružanja, herojski i časno branile sve građane i jedinstveno bosanskohercegovačko državno i društveno tkivo od agresije Savezne republike Jugoslavije i njene iredente sastavljene od većine bosanskih Srba, kao i od agresije Republike Hrvatske i njene iredente sastavljene od dijela bosanskih Hrvata – dvije države sa svojim surogatima u BiH, dvije države koje su koordinirano u svojem srpsko-hrvatskom paktu u periodu 1992-1995, putem vojne agresije i genocida uništavali Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane građane, a na njenom teritoriju formirale svoje nacionalističke paradržavne tvorevine Republiku Srpsku i Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu.
ICTY je već u pet slučajeva presudio da rat na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine nije bio građanski, nego međunarodni oružani sukob, definiran kao agresija od strane dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Brojne relevantne naučnoistraživačke organizacije različitog profila, iz čitavog svijeta, pouzdano su utvrdile i potvrdile dvije bitne, temeljne činjenice u vezi događajima u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995: prvo, da je to bio slučaj oružane agresije dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu odnosno njene građane, te da je to bio zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što čini osnovnu definiciju međunarodnog oružanog sukoba nazvanog agresija; drugo, da je najgori zločin u međunarodnom pravu, zločin genocida, počinjen na području Republike Bosne i Hercegovine protiv Bošnjaka, nacinalne, etničke i vjerske grupe kao takve.
Sva raspoloživa relevantna i validna dokumenta, naučne činjenice, empirijski podaci, iskustvena i druga saznanja nesumnjivo dokazuju i potvrđuju da je (entitet) Republika Srpska genocidna tvorevina (velikosrpskog nacizma, odnosno države Savezne republike Jugoslavije/Srbije i Crne Gore), nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, posebno na zločinu genocide, omeđena i prekrivena brojnim masovnim i pojedinačnim grobnicama.
 Srpski zločinci osuđeni za genocid u Srebrenici |
Agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima čine suštinu udruženog zločinačkog poduhvata SR Jugoslavije (danas republika Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske. Agresori na Republiku BiH su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar BiH, imali namjeru da osvoje, podijele i unište Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu, članicu UN, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Svi relevantni svjetski naučnoistraživački izvori potvrđuju da je agresija na Republiku BiH i genocid nad njenim građanima, smišljeno, organizovano, isplanirano genocidno djelo agresora.
Pravosnažne presude međunarodnih i nacionalnih sudova za zločin genocida u Bosni i Hercegovini:
1. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY): Predmet br. IT-98-33, Radislav Krstić, za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2004.
2. Međunarodni sud pravde UN: Presuda Međunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, 26. februar 2007. U ovoj Presudi, pored ostalog, konstatovano je da je Srbija prekršila čl. 1. i čl. 4. UN Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. (kršenje obaveze sprečavanja genocida i kršenje obaveze nekašnjavanja počinitelja genocida u BiH), te da se RS označava kao počinitelj zločina genocida.
3. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KR-07/386, Milorad Trbić, za genocid u Srebrenici, 2011.
4. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KR-05/24, Milenko Trifunović, Branko Džinić, Aleksandar Radovanović, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2009.
5. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. X-KRŽ-05/24-1, Petar Mitrović – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2009.
6. Sud Bosne i Hercegovine, predmet br. S1 1K 006124 11 KŽK (X-KRŽ-06/180-2), Radomir Vuković – za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Srebrenice, 2012.
7. Savezni Vrhovni sud Njemačke, Nikola Jorgić za pomaganje u izvršenju zločina genocida na području Doboja.
8. Savezni vrhovni sud Njemačke, Maksim Sokolović za pomaganje u izvršenju genocida na pordučju Osmaka – Kalesija, 2001.
9. Bavarski viši regionalni sud u Njemačkoj: Novislav Đajić iz 1997. (za Foču). Ovdje je sud oslobodio Đajića optužbi za genocid ali je utvrdio da je zločin genocida kao takav počinjen u Foči.
10. Federalni sud pravde u Njemačkoj: Đurađ Kušljić, za pomaganje u izvršenju zločina genocide na području Kotor Varoši, 2001.
Nepravosnažne presude za genocidu Bosni i Hercegovini:
1. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY): Predmet br: IT-05-88, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić iz 2010. za genocid na području Srebrenice – predmet u žalbenom postupku.
2. Sud Bosne i Hercegovine, Predmet br: S1 1 K 003379 09 Krl, Momir Pelemiš i Slavko Perić, za saučesništvo u zločinu genocida na području Srebrenice, 2011.
3. Sud Bosne i Hercegovine: predmet br. X-KR-09/823-1, Duško Jević i Mendeljev Đurić, pomaganje u izvršenju genocida na području Srebrenice, 2012.
------------------------------
Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
4. Međunarodni sud pravde