Šemso AGOVIĆ: Nema sumnje, Đukanović ima debelih razloga za zadovoljstvo. Jer, sačuvaj Bože, šta bi bilo kad bi on odgovarao za svoja zlodjela iz devedesetih! U kam udarilo! Baška ona s područja običnog kriminala – kao cigarete, nafta i ostali bakrači. Ratni zločini! Šta kad bi jednom stao mirno pred tim zastrašujućim pitanjem! Pred žrtvama Bukovice, deportiranim bjeguncima, robijašima LIM-a, kidnapovanim putnicima sa voza u Štrpcima i sa autobusa u Sjeverinu… oni ponosni, vraćeno im je ljudsko dostojanstvo, a on, ogrezao u zločinu i uhvaćen na djelu, preneražen i izbezumljen. Ne, to se njemu ne smije desiti. Nikako.

Ne prođe ni jedan susret između cg vladajuće hunte i bosanskohercegovačkih političara, a da se ne naglasi kako između dvije susjedne države nema neriješenih teških pitanja. Tako su i nedavno rezimirali svoje prijatno druženje – ljubazni gost i dobri domaćin – Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, i Milo Đukanović, nezamjenjivi i legendarni predsjednik Vlade Crne Gore. Uzvišeno i samodopadljivo, taj samohvalisavi mrzitelj šaha zadovoljno trljajući ruke otkriva priču o dobrosusjedskim odnosima i zajedničkom putu BiH i Crne Gore u EU. Hipokriziji nigdje kraja.

Nema sumnje, Đukanović ima debelih razloga za zadovoljstvo. Jer, sačuvaj Bože, šta bi bilo kad bi on odgovarao za svoja zlodjela iz devedesetih! U kam udarilo! Baška ona s područja običnog kriminala – kao cigarete, nafta i ostali bakrači. Ratni zločini! Šta kad bi jednom stao mirno pred tim zastrašujućim pitanjem! Pred žrtvama Bukovice, deportiranim bjeguncima, robijašima LIM-a, kidnapovanim putnicima sa voza u Štrpcima i sa autobusa u Sjeverinu… oni ponosni, vraćeno im je ljudsko dostojanstvo, a on, ogrezao u zločinu i uhvaćen na djelu, preneražen i izbezumljen. Ne, to se njemu ne smije desiti. Nikako.

Pa, i neće mu se desiti. Oni koji bi ga morali po službenoj dužnosti goniti – domaća i međunarodna tužilaštva – ostavljaju ga na miru. Ove prve baš on permanentno kontrolira, a ovi drugi su se nagodili sa njim – onomad, kada je „iznenada“ zabio nož u leđa svom mentoru, Slobodanu Miloševiću. Mešetar bez premca na Balkanu, uvijek uspijeva biti na dovoljnoj udaljenosti od ruke pravde.
Ne očekujemo ni od uglađenog i fino vaspitanog Bevande da dobrom domaćinu postavlja neprijatna pitanja. Zašto bi on to radio kada su i njegove kolege iz bošnjačkog naroda indolentne po tom pitanju. Bakir, koji se ni pred svojim hrabrim i časnim ocem ne stidi svoje servilnosti dok obija crnogorske pragove i gura probleme pod tepih, ne zaslužuje ni da ga ovim putem spomenemo.

Susret Đukanović - Bevanda otkrio da su Crna Gora i Bosna i Hercegovina sva otvorena i teška pitanja zakopale u jame sa žrtvama genocida, počev od žrtava hapšenja i deportacije bh. prognanika sa Crnogorskog primorja, žrtava u pljevaljskoj Bukovici, otmice putnika u Štrpcima, policijske akcije Lim, šenlučenje genocidnih trupa po BiH, itd.

Pitanja ratnih zločina su skinuta sa državničkog nivoa i njime se bave samo još nevladine organizacije i pojedinci. Internetni portal PCNEN.COM je ovih dana objavio osvrt na zločin u Štrpcima, koji prenosimo u cijelosti:
;U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice od zločina u Štrpcima, Centar za građansko obrazovanje (CGO) ističe da ovaj zločin ne smije biti zaboravljen jer ni nakon dvadeset godina, krivci nijesu kažnjeni, a pronađeni su posmrtni ostaci svega trojice stradalih.

“Pored napora koje ulaže civilno društvo i države regiona moraju odlučnije posvetiti uspostavljanju dodatnih mehanizama koji će raditi na utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima koji su se dogodili na teritoriji bivše Jugoslavije u periodu od 1991-2001 godine. Slučaj Štrpci, kao ni ostali slučajevi ratnih zločina nikada ne smiju biti zaboravljeni, i treba da nas, kao društva, stalno podsjećaju da uspostavljanje tranzicione pravde i vraćanje dostojanstva dugujemo svim nevinim žrtvama, ali i generacijama koje tek dolaze”, poručuje CGO.

Nevladina organizacija Forum Bošnjaka Crne Gore je saopštila juče da se i dalje nada da će puna istina o zločinu u Štrpcima, prije dvije decenije, biti otkrivena.
Povodom 20. godišnjice otmice putnika iz voza na relaciji Bar -Beograd, na željezničkoj stanici Štrpci, koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, Forum Bošnjaka je poručio da će sve učiniti da se taj zločin nikada ne zaboravi.

Pripadnici paravojne jedinice Vojske bosanskih Srba, pod komandom Milana Lukića, zaustavili su 27. februara 1993. godine voz u stanici Štrpci i iz njega oteli 18 Bošnjaka i jednog Hrvata, putnika iz Crne Gore i iz Prijepolja.

Oni su tada odvedeni u nepoznatom pravcu, a prema kasnijoj istrazi, ubijeni su na obali Drine kod Višegrada.

Prije dvije godine, u jezeru Perućac pronađene su kosti dvojice otetih putnika, Rasima Ćorića iz Prijepolja i Jusufa Rastodera iz Savin Bora kod Berana, podsjeća RSE.
Viši sud u Bijelom Polju je ranije za zločin u Štrpcima osudio saučesnika Nebojšu Ranisavljevića iz Despotovca.

To je, zasad, jedina presuda za žločin u Štrpcima.
Vođa zločinačke grupe koja je otela i ubila putnike Milan Lukić nije odgovarao za zločin u Štrpcima.
I ANIMA, Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor, podsjetio je na zločin u Štrpcima.
“Mislimo da se Crna Gora ne može distancirati od ovog zločina i da je odgovornost i na nama da pravda bude zadovoljena i da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav”, poručuju iz ANIMA-a.

Nema, dakle teških otvorenih pitanja.