Ayhan DEMIR: Ukratko: Taksim neće izaći na Tahrir! Međutim, Vlada Turske ova upozorenja mora uzeti u obzir. Policija mora znati svoje ovlasti, demnostranti granice. Ne treba obraćati pažnju na (krokodilske) suze svih onih koji su doveli do toga da demonstracije dođu u ovu fazu, bilo da se radi o demonstrantima ili o javnim službenicima. Oni koji su oštetili javno dobro za vrijednost od miliona lira moraju položiti račun.

Inspiriran stihovima İbrahima Tenekecija iz njegove pjesme Znak izgubljenog vremena, gdje kaže:
“Skopje mu blizu bilo/predaleko Bomonti / I puno primjera sličnih”, velim: Daleko sam od Taksima i İstiklal Caddesi. Daleko sam od Pere koju su podigli nemuslimanski trgovci. Daleko sam od Taksima, blizu sam Sarajevu, Skopju i Prizrenu.

Daleko sam od İstiklal Caddesi, blizu sam Geyvea, Göynüka i Taraklıja.
Koliko god mogu daleko sam od kapitalizma, blizu civilizacije i kulture. Da nisam slušao predavanja İsmeta Özela, Haydara Ergülena i prof. dr. İsmaila Kara i da nije bilo nekoliko antikvara, tamo ne bih puno ni uvraćao.

Svaka protestna šetnja Avenijom Istiklal koju su Osmanlije nazivale "Cadde-i Kebir" (Velika avenija) podsjeća me na ono što u vrijeme okupacije jesu i što nisu napravili oni koji su bili ravnodušni u odnosu na Oslobodilački rat.
Da ne duljim, nastavit ću.

Podržavam inicijativu da se Taksim napravi pješačkom zonom, da se obnovi Kasarna Topču (Topçu Kışlası), da se poruši Atatürk Kültür Merkezi, te da se napravi džamija na Taksimu. Pored toga, moramo prihvatiti da se Turska, a osobito Istanbul velikom brzinom udaljava od pojma urbanizacije. Tržni centri koji na svakom uglu niču kao gljive poslije kiše, svaki dan podignuti novi neboderi, stambene zgrade i uz mnogo sličnih primjera arhitektonskih nakaza čija je izgradnja planirana na Čamlidži doprinose jačanju ove bojazni.
Dokle sam htio doći?: Do Gezi Parkı…

Gezi Parkı se pretvorio u okupljalište seksualnih pervertita, duhača sintelana i narko-mana. Nemam razloga da lažem, dok sam odlazio na predavanja Haydara Ergülena koja je držao u Atatürk Kitaplığı na temu “Vodeće knjige u turskoj poeziji”, kroz ovaj park sam prolazio sa osjećajem neugodnosti. Sjetit ćete se, nije to bilo davno, prije nekoliko godina, u ovom parku su “duhači” na smrt izboli jednog komandosa iz mornarice. Iz svih tih razloga javila se potreba preuređenja Gezi Parkı i izgradnje Kasarne Topçu.
Do sad nema nikakvih problema. Jedini problem je u tome što se o tom preuređenju nije u dovoljnoj mjeri informirala javnost.

Moj profesor İsmail Kara veli: “Prijateljstvo i pravo jeste izraziti malo poštovanja prema osjećajima i osjetljivim stranama onih naspram vas”. Međutim, danas su i političke i društvene mreže uzeli svo oružje u svoje ruke. Nikom ne pada na pamet razumjeti onoga naspram sebe, ili u najmanju ruku, saslušati ga.

Kamo sreće da ono što se nekada nama govorilo “kako moramo shvatiti jedini problem nije marama” nije danas pretvorilo u “morate shvatiti kako jedini problem nije drveće”. Kamo sreće da policija nije primjenjivala nasilje i bacala suzavac dok ga je bilo u magacinu. Kamo sreće da demokratski zahtjevu nisu bili podastrti za žrtvu vandalizma. Da nije bilo uništavanja u vrijednosti miliona lira i da se nije dogodilo na desetine žrtava nasilja.

Međutim, desilo se sve za što velimo kamo sreće da nije. Međutim sljedeća stvar je sasvim bjelodana: Nema više ni jednog logičnog i čistog razloga za nastavak demonstracija povodom Gezi Parkı. Sad su drugi okrenuli na svoju kajdu. Uvode se sve taktike psihološkog rata, jedna po jedna. To dokazuju saopćenja iz Bijele Kuće, i preuveličavanja događaja koja su stigla na naslovnice u zapadnoj štampi u stilu “Našla se svinja gdje nije bila”. Sad je pitanje da li USA i Zapad u rukavicama prijeti Vladi (Republike Turske), i hoće li AKP ustuknuti pred ovom prijetnjom i povući se? Ili će upotrijebiti zdrav razum i nastaviti svojim putem? U ovakvoj situaciji CHP i svi koji su naivno izašli na trgove moraju shvatiti da su samo statisti u dubokom i mračnom obračunu. Ovdje je veoma bitan i zanimljiv stav predsjednika Nacionalističke narodne stranke Devleta Bahçelija. Izjave gospodina Bahçelija poput one: “Ni u kom slučaju nećemo podržati one koji su zasukali rukave za sukob države i naroda i izazvali provokacije.” İli “Šta su imali namjeru nametnuti i do dozrijevanja koje situacije su htjeli dovesti ovim događanjima na Taksimu?”, stvaraju dojam kako je shvatio da je izvršena proba scenarija kojim se kanilo staviti hipoteku na volju naroda.

Ukratko: Taksim neće izaći na Tahrir! Međutim, Vlada Turske ova upozorenja mora uzeti u obzir. Policija mora znati svoje ovlasti, demnostranti granice. Ne treba obraćati pažnju na (krokodilske) suze svih onih koji su doveli do toga da demonstracije dođu u ovu fazu, bilo da se radi o demonstrantima ili o javnim službenicima. Oni koji su oštetili javno dobro za vrijednost od miliona lira moraju položiti račun.

(Autor je kolumnist nacionalnog dnevnog lista "Yeni Akit" koji se bavi pitanjima Bosne i Hercegovine i Balkana.)