Bosnjaci.Net

NOĆAS, DALEKO SAM OD TEBE
ALI JOŠ TVOJE POLJANE MIRIŠEM.
OSJETIM I ONA TVOJA ĐULINA JUTRA
ROSOM ZALJEVANA.

JOŠ MI SE U SJEĆANJU NIŽU
ČVRSTI BABINI ZAGRLJAJI,
TOPLE MAJČINE RIJEČI
DOK SLIJEĆEM NIZ KUĆNE BASAMAKE.

JOŠ JE MOJE DJETINJSTVO U TEBI.
JOŠ TI NIZ GORDE UZVISINE
NA LIGURAMA PO BIJELOME SNIJEGU
U OKRILJE HRLIM.

JOŠ TI PRESKAČEM BISTRE POTOKE,
JOŠ TI GRLIM SLASNE VOĆNJAKE,
JOŠ TI PRIČAM U POVEČERJE,
JOŠ TI OSLUŠKUJEM KONAKE.

JOŠ SAM TI U AKŠAMLUKU
S TOBOM U AŠIKLUKU,
BAŠ KANO DILBER KAKAV
ŠTONO ZUJI PO SOKAKU.

I SADA, NA PRAGU SVOJIH IZDISAJA
KO ĐUTURUM PITAM SE:
KOJA LI SE TO ZVIJER USUDILA
DA ZAGAZI U MOJE SMIRAJE,
DA UZNEMIRI MOJE DAMARE,
DA PORUŠI MOJE PRAGOVE,
DA POPALI MOJE MAHALE,
DA PORAVNI MOJE MEZARE,
DA OBORI MOJE DŽAMIJE,
DA POBIJE MOJE NAJDRAŽE,
PROKLET DO VIJEKA NEKA JE!!!

NOĆAS ĆE OČI
U SUZAMA DA ZAMAGLE,
NOĆAS ĆE DUŠA
S TIJELOM DA SE RASTENE.
AL NEK ZNAJU KATILI I ZULUMĆARI
DA ODLAZIM JA, SIN TVOJ,
ALI TI SI OSTALA, TEBE UBILI NISU,
JER JOŠ UVIJEK NOSIM U SRCU
TEBE, MOJU VOLJENU SREBRENICU.