Prva sarajevska promocija je bila zaista izvanredna. Uspjehu su svakako doprinijeli izvrsni opromotori, učesnici programa, ali posjetioci prije svega

„Druženje s Galijom“ u velikoj Sali sarajevske općine Stari Grad

Mugdim GALIJAŠEVIĆ: U elitnom prostoru uz rekao bih publiku kako samo poželjeti možeš organizovano je „Druženje s Galijom“ (to mi je nadimak). Došli su moji prijatelji, sugrađani, poznanici, kolege i iz gimnazije i fakulteta, novinari iz više redakcija, a mnogima sam bio urednik. A najbitnije je, tu su bili moji čitaoci. Za njih sam pisao ove knjige i oni su mi vratili dolaskom na promociju, osjećajući valjda koliko je to meni značajno.

U četvrtak uveče, u velikoj Sali sarajevske općine Stari Grad, ispunio se moj sarajevski san. Sanjao sam ga od prvog dana kada je objavljena moja prva knjiga u izdanju web magazina Bošnjaci. Net, pa do njenog prevođenja na turski jezik i nedavnog objavljivanja romana „Kapija života“.

U elitnom prostoru uz rekao bih publiku kako samo poželjeti možeš organizovano je „Druženje s Galijom“ (to mi je nadimak). Došli su moji prijatelji, sugrađani, poznanici, kolege i iz gimnazije i fakulteta, novinari iz više redakcija, a mnogima sam bio urednik. A najbitnije je, tu su bili moji čitaoci. Za njih sam pisao ove knjige i oni su mi vratili dolaskom na promociju, osjećajući valjda koliko je to meni značajno.

U našem objektivu

Na promociji u Sarajevu: Galiju razveselili prijatelji

Izuzetni moderator bila je Senka Kurt, uspješan novinar, još uspješnija glavna urednica „Oslobođenja“, dugogodišnja dopisnica „Glasa Amerike“, danas vrsna direktorica programa RSG. Nije zaboravila da kaže da sam ja bio njen prvi urednik. Moji promotori: Ahmed Bosnić, novinar, publicista, urednik više novina, književnik s 36 napisanih knjiga, istraživač, putopisac, vječiti putnik po Tibetu, Andama, Amazoniji i ko zna gdje sve, jednan od prvih saradnika Semira Osmanagića, koji je učinio sve da dokaže postojanje piramida u Visokom. Zatim tu je bio književnik, novinar, dobitnik brojnih nagrada. Čini mi se da je svaka njegova knjiga i objavljena priča donosila zasluženo priznanje. Najveća mu je nagrada što je uredio i pripremio blizu 200 knjiga drugih autora. I još meni bitnije, uvijek pomaže mladima da krenu spisateljskim vodama ako imaju talenta i volje.

Da to veče bude izuzetno pobrinula su se dva izvrsna umjetnika: Muhamed Bahonjić Bah, prvak Narodnog pozorišta iz Zenice i Besalet Ljuca, kantautoir i virtuoz na gitari. Kada su se začuli zvuci Šehidskog rastanka u sali je zavladala tišina, čulo bi se da je muha proletjela. Ovu pjesmu svi posebno doživljavamo kao svojevrsnu himnu onih koji su najviše dali svojoj domovini - svoje živote.

U četrtak je bilo lijepo biti na ovoj promociji. Posjetioci su očito uživali u izuzetnom nadarenom kazivanju mojih promotora, interpretaciji pojedinih dijelova knjige glumca Bahonjića, a sve uz pratnju genijalnog Ljuce. On je otpjevao i nekoliko svojih pjesama i zaslužio aplauz publike.



Moram i želim da kažem da sam od samog poičetka moga pojavljivanja kao pisca, nakon 41 godine profesionalnog rada u novinarstvu imao uvijek potporu najčitanijeg web magazina u Bošnjaka, Bošnjaci.Net, a tu su pogotovo u ovoj promociji bili prisutni printani mediji, TV i radio kuće. Imao sam maksimalnu medijsku podršku. Kažu da nikog prije mene mediji nisu tako pripazili. Valjda sam to zaradio profesionalnim radom novinara, više od četiri decenije.

U petak, dok pišem ove redove telefoni neprestano zvone i mnogi meni poznati, a i nepoznati žele da čestitaju na izuzetnoj promociji. A ja kazujem da je to uspjeh timskog rada, pomenutih prijatelja, a i onih koji su dali veliki doprinos, ali ne žele da se eksponiraju.

Eto dragi čitaoci Bošnjaci.Net na kojem se i ja pojavim sa ponekim tekstom želim da s Vama podijelim radost koja me obuzima. Ja sam sanjao i dosanjao sarajevski san.

Predahnut ću koji dan, a onda odlasci na planirane promocije i svakako pisanje novog romana. Kada su me pitali o tome šta je tema i kada će biti završen roman ja sam kazao: „Večeras sam počeo pisati treći roman. Zašto? Ne znam. Znam, ali neću da vam kažem. Reći ću vam na kraju, ako bude kraja“. Tema je dijelom vezana za ovo što nam se dogodilo, i što nam se događa i svakako borbi bošnjačkog naroda da bude ono što je uvijek bio, a drugi mu osporavali, ali biće tu i malo lagahnijeg sadržaja i optimističkog gledanja na budućnost. Biće i ljubavi, jer nema romana bez ljubavi.