Motiv Gorskog vijenca: skupština crnogorskih vladara sa jednom tačkom dnevnog reda – prisilno pokrštenje domaćeg stanovništva islamske vjere ili njihovo uništenje

Šemso AGOVIĆ: Šta normalan čovjek da kaže na ovu mentalnu konfuziju? Njegoš nije anti-islamist?! Jadni dr. Čirgić je toliko zadivljen Njegošem, da i „zanimanje“ njegošolog piše velikim početnim slovom. A posebno ga je obradovalo što može učestvovati u „odbrani“ pjesnika. E, svaka čast, doktore!

U čitavoj plejadi „njegošologa“ raznih provinijenci ističe se dr. Adnan Čirgić svojom infantilnom naivnošću i zagrizenom upornošću da od blata napravi pitu i od laži istinu. On je ubijeđen da mu doktorska titula (zaista, odakle li mu?) daje mandat da se bruka pred svijetom nebulozama kako tobože Njegoša ljudi ne razumiju kako treba. Svoju predanost pjesniku dokazuje priključenjem grupi od preko sedamdeset „intelektualaca“, koji su pri Skupštini Crne Gore protestirali protiv zloupotrebe Njegoša u dnevnopolitičke svrhe.

Eto, to je Čirgić. On ne protestira protiv zlostavljanja nepravoslavnih mališana u školama širom Balkana (zlo)upotrebom Njegoševih ideja o toleranciji i suživotu, već obrnuto. Ne, on se našao da štiti Njegoša:
„Ne možemo kriviti Njegoša zbog ratnih zlikovaca i zločinaca koji su u rat išli citirajući njegove stihove“, kaže u intervjuu za RSE direktor Instituta za crnogorski jezik i književnost, doktor Adnan Čirgić.

Sirak tužni bez iđe ikoga, dr. Adnan Čirgić, pokušava zamjenom teza izbjeći zamku: za genocid u BiH nije kriv Njegoš!

Pa, Bogom brate Čirgiću, ko krivi Njegoša za to? Naravno da su poznati krivci za epski zločin nad Bošnjacima devedesetih godina prošlog vijeka; njih će istorija kriviti. Problem Njegoša i Gorskog vijenca je što to nehumano, rasno-huškačko, brutalno i vulgarno djelo ne zaslužuje da bude predmet izučavanja u školama. Škole ne smiju biti poligon za psihičko zlostavljanje đaka, bilo kojih i bilo gdje na svijetu - niti jednog trenutka, a kamoli permanentno vjekovima. Logično je da su Srbija i Crna Gora krvnički nasrnule na BiH; ispostavilo se - to bi prvom prilikom učinile da se Njegoš ni rodio nije. Jedno su neprijateljski afiniteti susjeda prema BiH, jasno izražavani kroz istoriju, a drugo književni kvalitet Gorskog vijenca.

Njegošolozi

Čirgić u intervjuu nastavlja: „Njegoš naravno nije ni jedno ni drugo, niti anti-islamist, niti promoter crnogorskog multikulturalizma. Njegoš je pjesnik romantizma XIX vijeka, pjesnik Crne Gore koja teži potpunom oslobođenju i kao takvog ga treba tretirati.
Ova me inicijativa više nego obradovala. Neupućeni bi na osnovu površinskog stanja i prisustva raznih ljudi koji su govorili o Njegošu ove godine mogli pomisliti da u Crnoj Gori radi nekoliko desetina Njegošologa, međutim činjenično stanje je daleko od toga.«

Šta normalan čovjek da kaže na ovu mentalnu konfuziju? Njegoš nije anti-islamist?! Jadni dr. Čirgić je toliko zadivljen Njegošem, da i „zanimanje“ njegošolog piše velikim početnim slovom. A posebno ga je obradovalo što može učestvovati u „odbrani“ pjesnika. E, svaka čast, doktore!

Ako pomislite da je Čirgić isuviše infantilan, pa stoga bezopasan, i da nije u stanju pokušati sa nekom krupnijom podvalom – varate se. Pogledajmo kako doktor „ugoneta“ o osnovnoj temi Gorskog vijenca:
„Problem je u onima koji su iz konteksta Gorskoga vijenca vadili ono što njima odgovara i Njegoša predstavljali kao genocidnog pisca. Njegoš je mnogo iznad toga. Kao pjesnik XIX vijeka, pjesnik romantizma, piše dramski tekst Gorski vijenac, a svaki dramski tekst se zasniva na nekom sukobu. U njemu je fiktivni sukob između takozvanih Turaka, odnosno islamiziranih Crnogoraca i Crnogoraca pravoslavaca. Taj fiktivni sukob je osnov tog književnog djela, a ne osnov za genocide koji su počinili zlikovci iz nekadašnje Jugoslavije.«

Nema sumnje – Čirgić nije pročitao Gorski vijenac. Inače bi znao da je njegov osnovni motiv skupština crnogorskih glavara sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda: prisilno pokrštenje stanovništva islamske vjere ili njihovo uništenje. Bruka od doktora.

Sukob? Pa, najbolje bi bilo da doktor ipak pročita sporno dramsko (ne)djelo, kako bi shvatio da prije „fiktivne“ skupštine nema ni govora ni o kakvom sukobu – naprotiv, učesnici se oslovljavaju s „braćo“. Genocid je izvršen iz čistog mira.

Ushićeni Čirgić za kraj poredi Njegoša sa autoritetima svjetske književnosti, ali argument mu nije kvalitet već kvantitet – broj jedinica Njegoševe bibliografije:

„Bibliografija Njegoš ima 35.000 jedinica, svaka je sa notacijom. Malo je naroda, ne samo u okruženju, nego uopšte na svijetu, koji imaju pjesnike ili vladara koji se može pohvaliti sa 35.000 jedinica o sebi. Time Njegoš staje u isti rang sa Danteom, Geteom, Šekspirom i drugim velikanima. Njegoš je to, a ne ono što mu amateri spočitavaju.«

Čirgić zna.

Njegošolozi Njeguševog genocidnog pjesništva