Nedžad ĆEMAN: Bošnjaci već odavno zaziru od udbaškog udruženja UDB(K) od dva i pol člana, koji su produžna ruka podgoričko-beogradskom režimu, i da ih vožd Milo i vojvoda Tomo zajašu kad god im se ne ide pješke. Ova magareća dvoipočlana ergela je često na usluzi jahanja i njihovim diplomatama u zapadnoj Europi, kojima dobro dođu da ne troše državni budžet. Kada ta dva i pol kokardaša dobiju zadatak iz genocidnih centara da napadnu Bošnjake, oni ne prezaju ni trenutka da se obruše po socijalnim mrežama. Koji se sve smrad i jad izađe iz tih poganih usta i sitno-pokvarenih duša. A oni su uvijek baš tu da urade sve što ide u prilog pomenutim režimima iz genocidnih centara moći.

Apsurdi i gluposti kojima su preplavljene pojedine bošnjačke socijalne facebook grupe, dokaz su da ljudska glupost i svemir su beskonačni! Čitajući komentare osoba čije zanimanje je izdaja i porobljavanje samog sebe, ali i nastojanje da klevetanjem porobe i oko sebe, niže se ne može pasti, onda nema kraja društvenom nemoralu, krizi identiteta, sunovratu koji ne vodi na samo dno, nego se pada i ispod dna. Tamo gdje pamet ne može da dokuči, jer pametan neće dozvoliti da padne ili propadne. A izdajniku i izdajnicima je sve jedno. Jer kada je i kršenje zakona logike, zdrave pameti, morala, etike, normalnosti i društvo se nalazi na ivici ponora!

Posljednji apsurd, drskost i bezobrazluk pokazala je jedna skorašnja debata sa dva učmala fejsbukaša (čitajte kokardaša), čiji mozak naviknut na podaništvo i jednoumlje, koji demokratske vrijednosti doživljavaju kao poraz, a slobodu govora razumiju ‘nako svojski i ostrašćeno, onako kako su ih decenijama učili po raznim večernjim političkim školama od Kumrovca do Beograda. Jasno je da im je uža udbaška specijalnost blatiti sve što je sveto u našem bošnjačkom narodu, od vjere do nacije, i time dokazivati, bez obzira gdje žive, utrkuju se u razbijanju bošnjačkog i islamskog bića, i tako potvrđuju koliko su odani ostvarivanju veliko-srpskim idejama (čitajte četničkom), prodavajući im se za sitan kusur podaništva. A služba je služba!

Bošnjaci već odavno zaziru od udbaškog udruženja UDB(K) od dva i pol islamofibična člana, koji su produžna ruka podgoričko-beogradskom režimu, i da ih vožd Milo i vojvoda Tomo zajašu kad god im se ne ide pješke. Ova magareća dvoipočlana ergela je često na usluzi jahanja i njihovim diplomatama u zapadnoj Europi, kojima dobro dođu da ne troše državni budžet. Kada ta dva i pol kokardaša dobiju zadatak iz genocidnih centara da napadnu Bošnjake, oni ne prezaju ni trenutka da se obruše po socijalnim mrežama. Koji se sve smrad i jad izađe iz tih poganih usta i sitno-pokvarenih duša. A

Na zadatak i po neveremenu

oni su uvijek baš tu da urade sve što ide u prilog pomenutim režimima iz genocidnih centara moći. Nevjerovatno je da u diskusijama, ranije na forumima, sada na Facebooku, na njima (ne)željenu temu, podvlačimo, da koriste nesretno stanje u kojem se nalaze bošnjački prognanici koji se pod šatorima smrzavaju po ledenim trotoarima Francuske, a koji porijeklo vode sa sjevera Crne Gore ili južnog Sandžaka. Da podsjetimo, riječ je o osobama kojima država Crna Gora nije u stanju da omogući najosnovnija ljudska prava, u koje spada i pravo na rad, da ne govorimo o infrastrukturi koje nema na tim područijima, koji su planski i namjerno u vremenu komunizma i postkumunizma zapostavljeni u cijelom Sandžaku. Sve ovo podsjeća na onu morbidnu rečenicu sa početka genocidne agresije na BiH, od strane srpskog zločinca Mladića: "Tuci Velušiće, tamo nema puno Srba", moglo bi se i ovo prevesti ne ulažite u Sandžak tamo ima puno Bošnjaka. Tako decenijama zapostavljeni i prepušteni sami sebi. Osjetili su dobro Bošnjaci na svojoj koži taj maćehinski odnos državnih struktura Crne Gore. Samo su režimski podanici, izdajnici i udbaši imali poseban tretman, dok su Bošnjaci oduvijek bili građani N-tog reda, školski rečeno, tretirani kao Pepeljuga koja na pomolu nema princa, a da se od bajkovitih obećanja ne živi. Svjesni smo da režimi u kontinutetu nisu naučili da daju već da uzimaju. I posebno da su Bošnjaci bitišući na tim prostorima osjetili na leđima njihovu genocidnu ideologija zasniva na epovima genocidnog pjesnika Njegoša. I eto kratko pojašnjenja o šatoriskim prognaničkim naseljima koji su otišli iz zemlje u kojoj nema hajra, i svoj spas su potražili u Francuskoj.

Nego od kokardaških udbovaca ništa čudno. Za njih se zna da su se na zapadu uhljebili na račun bošnjačke patnje, a da su onako udbaški odano radili za genocidni režim u vremenu agresije na BiH, kao što to danas rade preko UDB(K) za podgoričko-beogradske režime Mila i vojvode Tome. Zadovoljnim robovima sistema u kojem životare ove sitne i prodane duše. Koji egzistiraju na antibošnjačkom djelovanju i neprestano negiranju i minimiziranju patnje bošnjačkog naroda i blate ugledne intelektualce i gazije iz našeg naroda. Plaćeni od diskriminatorskog režima i ogrezli u izdaji neće da razumiju način preživljavanja i jada kada insan krene ''trbuhom za kruhom'', a znamo da Bošnjak bez velike nevolje nigdje ne kreće.

Takav mentalni sklop se ne viđa često, osobe koje ne suosjećaju s patnjama naroda iz kojeg su potekli njihovi vrijedni roditelji, koji su se odrodili najbolji su primjer ta dva i pol kokardaška člana iz UDB(K). Nego, kad ne voliš svoje, kako ćeš poštovati i voljeti tuđe. Ko nema merhameta za najbližeg, taj je opasan i najdaljem. Osobe koje za sve imaju cijenu, a ničemu ne znaju vrijednost smatraju se otpadnicima i štete okolini. Oni koji prodaju sebe, kako će zaštiti drugog, vrijednost je u nama, kad je tu pronađemo onda ćemo vrijednovati i okolinu.

Bježati od sebe je nemoguća misija...Niko od sebe nije pobjegao. To si, što jesi. "Uzalud i zlatan pribor, kad te srkanje odaje". Uzalud je vama služiti režimu i režimima, oni vas niti vole niti cijene. Ko cijeni bescjenje, taj ne zna šta je vrijednost... Svakako njihova misija prestaje kada ih doživotni crnogorski premijer i srpski vojvoda jahanjem izrabe. I nakon toga kljuse ostaje kljuse.