Opomena nenarodnoj vlasti
KAD OLOŠ ZAVLADA
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 14. Feb 2014. 18:02:51
Avdo METJAHIĆ: Protesti koji su zahvatili Bosnu su opravdani kao i svi koji su vođeni protiv opresivnih režima i političara. Protestirati na jedan miran i dostojanstven način je civiliziran čin, ali paljenjem zgrada vlada, kantona i Predsjedništva BiH u kojem je smještena državna arhiva od neprocjenjive vrijednosti za državu BiH, ne priliči protestantima, koji jesu dovedeni u taj položaj od korumpiranih političara i tajkuna.
“Kad čovjek ima razloga, veselit se sljedećem danu, njemu je život vrijedan”, kaže jedna mudrost, ali da li se to dešava u današnje vrijeme u BiH, i na čitavom Balkanu. Ne!
Posljednjih dana svedoci smo protesta u BiH, koji su izazvani, neradom političara, korupcijama i nepravdom koja je nametnuta običnom čovjeku, građaninu. Bosanska politička hunta zaboravila je na narod i čovjeka, i na njegovo preživljavanje. Često se podsjetim političkog djelovanja Nikole Pašića, koji je gledao čovjeka sa neke visine kao mrava, pa kad su narodni zahtjevi narastali. On je znao reći: “Narode moj, stoko moja”. Zar onaj koji je stub države, onaj koji nosi teret opstanka jednog društva postaje “stoka” ili pak “hiligan” po novoj definiciji današnjih političara.
Kroz historiju je poznato da je narod snaga, narod je taj koji je na vlasti, a nikako pojedinci, kako se praktikuje u balkaskim državama. Narod je snaga koja stvara vlast u državi, a i koja ga obara, prema potrebi. Sjetimo se Markosa, diktatora Filipina, šaha Rize Pavalija, i drugih diktatora i opresivnih režima, pa se pitamo gdje su sada. Eto još nije arapsko proljeće dalo oduška čovjeku Egipta, a u Siriji nedemokratski režim i dalje ubija svoj narod, kojem je dosta diktature. U tim državama bitka za prava običnog čovjeka se nastavlja. Ko zna, možda da su protesti u BiH početak i začetak nekog “Balkanskog proljeća”, kojem su incijatori politicki huligani, psi rata i ratni profiteri, kojima obični čovjek ne znači ništa. Jedan arapska mudrost kaže: Ako siješ kaktus, ne očekuj grožđe.

Protesti koji su zahvatili Bosnu su opravdani kao i svi koji su vođeni protiv opresivnih režima i političara. Protestirati na jedan miran i dostojanstven način je civiliziran čin, ali paljenjem zgrada vlada, kantona i Predsjedništva BiH u kojem je smještena državna arhiva od neprocjenjive vrijednosti za državu BiH, ne priliči protestantima, koji jesu dovedeni u taj položaj od korumpiranih političara i tajkuna. Bošnjaci nisu ti koji pale, žare, prave nerede, jer su uvijek bili miroljubiv narod, ali su kao što već vidimo, politički hoštapleraj ih je doveo u takvu nezavodnu poziciju. Bošnjak je napredan čovjek, ma gde bi živio, da li to bilo na svojoj babovini ili pak negdje u svijetu, on ostavlja za sobom samo lijep trag, na kojem raste cvijeće. Bošnjaci nikada do sada nisu pokazali da imaju bilo kakvu srodsnost sa onim svojim komšijama Srbima, Crnogorcima i Hrvatima, koji u prošlosti za sobom ostavili pustoš.

O tajkunima i onima koji su profitirali na nesreći svog naroda i čovjeka, jedna narodna mudrost kaže: “Ko se obogati za godinu dana, trebalo ga je objesiti prije dvanaest mjeseci”. Zar u ovoj mudrosti nije sve rečeno, posebno kada se zna da čovjek zna postati hijena, a njega treba zaustaviti, a to sve samo može narod.

Bošnjaci su obezpravljeni, posljednjih sto i više godina, ne samo od naroda sa kojima su živjeli u istoj državi, nego i od međunarodne zajednice odnosno, posebno Evrope, a u današnje vrijeme i od svojih vođa, političara koji su zanemarili svoje dužnosti i obaveze.

„Moć vladara je u pravdi!“ - kaže Hasan Kjafi-Pruščak,( 1544-1616.) ali pravada je izostala na tim prostorima već poduži period. E tako ti je; kad ološ zavlada, pošteni i plemeniti stradaju i propadaju. U korumpirane pripadaju ne samo političari, nego i sudstvo, tužilaštvo, policija, zdravstvo pa čak i ono što nebi smjelo, a to je prosvjeta. Korupcija na svakom koraku i u svim vidovima života. Eto zabog toga su protesti, koji ako ništa ne izvojevaju, lanac oko vrata im ostaje do sljedećeg buđenja. Većina Bošnjaka, koji su prirodno pošteni, gaje samo ono što im je ostalo od djedova, da je: „Bolje svoje jaje nego tuđa kokoš”.



Tokom historije one iz srednjeg vijeka i novije, od Berlinskog kongresa, te kroz sve Jugoslavije, Bošnjacima su bila vrata tamnice širom otvorena i na raspolaganju, također krvava vješala i mučenička smrt, te egzodus i muhadžerluk za Tursku, i diljem svijeta. Onaj dan kad je BiH dobila nezavisnost i postal članica Ujedinjenih naroda (22. maj 1992.), i kad se prvi put poslije petsto godina zavihorila državna zastava Republike Bosne I Hercegovine sa šest ljiljana, na jednom od jarbola ispred UN-om, mislili smo eto našeg proljeća. Mislili smo i očekivali da će bošnjački sinovi, oni koji će svoju sposobnost, znanje, umijeće i ljudkost staviti u službi istine, pravde i prava, te povesti svoj narod prema bolje sutra. Ne, nije se to desilo. Umiješao se svijet, posebno Evropa koja se maćehiski ponaša prema Bosni i Bošnjacima u posljednji vijek ipol, posebno od “Berninskog kongresa”, a može se reći i jedan milenij, pa i dan-danas početkom dvadeset i prvog vijeka, ne prestaje potcjenjivanje i svi pokušaji izoliranosti Bošnjaka, i to sve radi toga; što pripadaju drugoj vjeri, vjeri koja pripovjeda mir.

Evropa i takozvani demokrartski svijet, da su pravednici, kao što to rade u svojim zemljama, prije svega nebi dozvolili osipanje Bošnjaka, i prihvatanje istih, dok je Bosna gorjela i krvarila, nego bi u najprije zaustavili krvoproliće nedžnih civila, ili u najmanju ruku svim sposobnim omogućila da budu u stroju sa svojom braniocima BiH, braneći svoj toprak. Ta Evropa da je ono što se predstavlja, ne bi sa UN-om usvajali odluke na embargo kad su se Bošnjaci trebali odbraniti od pomahnitalog srpsko-crnogorskog i hrvatskog fašizma i genocida, i kada su branili opstanak svoje domovine BiH u srcu Evrope.

“Dejtonska Bosna i Hercegovina ne može da funkcioniše”, istina je golema, ono što govori već godinama Milorad Dodik. Sve dok postoji takozvana Republika šumska, BiH će biti ne funkcionalna i na vlasti će bit korumpirani političari tipa Milorada Dodika.

Ko ustvari usporava napredak BiH i Bošnjaka uopšte, sem korumpiranih političara i političkih huligana. Naravno Evropa antibosanskim i genocidnim snagama ide na ruku šaljući dresirane predstvanike koji manipuliraju sa napredkom i istinom BiH.

Dejtonski sporazum je završio svoju mirovnu ali i poganu misiju. Izlaz iz ove situacije je povratak Ustava RBiH, znači dati državi sva prava koje imaju države, i da ova država po uređenju bude ko sve normalne države. Vratit ime koje odgovara najstarijioj državi Balkana, a to je; Republika Bosna i Hercegovina. Entiteti i kantoni sa mnogobrojnom administracijom su pokazali da su nefunkcionlani. Zatim, uspostavit demokratske izbore, jedan čovjek jedan glas, i da se bira samo jedan presjednik države BiH, koji će dokazati da može obavljat tu dužnost svjesno i savjesno. Obavezno treba ispitati porijeklo imovine političara i tajkuna, te sve nelegalno stečeno oduzeti.

Srpski političari ne prihataju reviziju Dejtona, naravno svakom je to jasno zašto, i da im je cilj zabetonirati ovakvo stanje, koje nije samo ne-izdržljivo za Bošnjake, Hrvate i druge gradane BiH, nego je neizdržljivo i za dobar broj Srba. Narodna mudros to lijepo kaže: ”Sreća jednog naroda se ne gradi na nesreći drugog naroda”, što Srbi i Crnogorci praktikuju posebno u posljednja dva vijeka, a do kada će, ostaje da se vidi. Republika Šumska nema nade da opstane nikako, te ako bi nekim ludim slučajem Karadžićevi i Dodikovi Srbi u BiH probali proglasiti nezavisnost, niko to ne bi mirno posmatrao. Bila bi katastrofa za cijeli Balkan i sve narode. Šumska nikad nebi bila priznata od nikog, sem Srbije, koja bi takvim ponašanjem dokazala i potvrdila ono zašto je optužena, a to je za agresiju i genocid u BiH devedestih godina prošlog vijeka.

Bošnjaci su dovedeni u škripcu posljednjih skoro dvadeset godina, odnosno preko jednog vijeka, izazvani bez razložno, i to po stoti put, i ništa ih ovaj put neće zaustavit da se nađu i u Beogradu, i dotuču zmiji glavu, jer više nemaju što izgubit. Što se tiče takozvanih Srba u BiH, odnosno pravoslavaca, ne vjerujemo da su spremi ikad više poći u ikakav rat, protivu ikoga, nema više JNA i naoružanja, kojeg su stvarali svi narodi ondašnje Jugoslavije. Bošnjaci i ako su zatečeni u ratu devedesetih prošlog vijeka, goloruki, nespremi da se odupru, bar tako su Srbi očekivali, ali kad se radilo o golom životu i svom opstanku na svojoj jedinoj zemlji, stali su na braniku jedine im domovine RBiH, i suprostavili se četvrtoj vojnoj sili u Evropi, što je bila JNA. Da ponovimo opet: ne daj Bože da ovi neredi eskaliraju na nešto više i da Srbi iz RS, misle iskoristit ovu šansu za očepljenje, sigurno i realna je mogućnost da će im se desiti isto što i krajiškim Srbima. To bi tek onda bilo, ono što srpski nacionalisti pjevuše posljednja dva vijeka; “svi srbi u jednoj državi” bez ikakvih “Republika i srpskih pokrajina, pa ni opština, nego skupa u beogradski pašaluk. Ali ima jedna velika istina, koja kaže: ”Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada”.
Neka razum i ljudskost prevlada na tim prostorima, i da svi pošteni građani iskoriste svoje pravo, i na sljedecim izborima ovjekovječe i dokažu, ko je država, i šta je narod u stanju uraditi.