Uz 8.mart
ŽENA - OSLONAC DRUŠTVA
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 07. Mar 2014. 13:03:05
Elmedina MUFTIĆ: Kao žena Bošnjakinja smisao 8. marta vidim u vlastitoj spremnosti da se žrtvujem za obespravljene, da svoj glas podignem protiv nepravde i laži. Da se ne oglušim na boli majke Have iz Prijedora kojoj su ubili šest sinova i muža, da me boli svaka suza Munirina, Kadina, Hatidžina i svih majki Srebrenice, da moja mjera za hrabrost i ponos bude nana Fata, da me boli obespravljenost djece iz Konjević Polja i Kotor Varoši kao i drugih mjesta diljem BiH, da me ispunjava snagom i divljenjem Bakira Hasečić, ta neumorna heroina našega doba. Da mi uzori budu naše nane koje su svojom istrajnošću, pobožnošću, odanošću i uvjerenjem šapućući nam šehadet u mračnjaštvu komunizma i zatiranje svega što podsjeća na islam i Bošnjake, uspjele da uz Allahovu, dž.š. pomoć očuvaju islam i bošnjačku kulturu i tradiciju na ovim prostorima.
Moj je svaki onaj dan, kad sam sigurna da sam učinila dobro djelo, bila koristan član društva, svojim djelima potvrdila da moj život ima smisla samo ako je u službi drugima i kad je duša smirena jer osjeća zadovoljstvo Stvoritelja. Takve dane bi nazvala proljećem duše i svrhom življenja.

"Visina kulture jednog naroda određuje se odnosom prema ženi."

Ova izreka je vrijedila kad su ženu ponižavali i u njeno ime donosili odluke, danas žena sama sebi nepravdu čini.

Ljudski rod se dijeli na muškarce i žene, a ne na ljude i žene jer su i žene ljudi. I baš to, da su i žene ljudi trebalo je dokazivati kroz dugi period ljudske historije. Trebalo je da dosta vode proteče da bi žena bila tretirana kao slobodno biće, baš onakva kakvu je Gospodar stvorio. Puno je nepravde učinjeno tim krhkim bićima čija snaga duha pobjeđuje slabost tijela. Bile su žive u zemlju zakopane, na lomači spaljene, proglašavane vješticama...Sve je to ruka historije zabilježila...

Herojine našeg doba

Majka Hava

Majka Nazija

Majka Munira

Majka Bakira

Majka Hatidža

Nana Fata
I pored toga što je njihov značaj negiran, žene su od postanka svijeta bile nosioci društva i igrale značajne uloge u historiji čovječanstva. Tako je bilo od prve žene Have r.a., preko Asje r.a. Merjeme, r.a., Hatidže r.a., Fatime r.a. žena koje su svojim karakterom, načinom poimanja stvari i života ostavile neizbrisiv trag na ovom dunjaluku i postale mjera za život do Sudnjeg dana, i nepresušan izvor s kojeg su pile i s kojeg će biti generacije žena, kojima je želja da ne budu i prođu ovim dunjalukom nego da na ovom svijetu iza sebe ostave trag postojanja...

Historija je zabilježila i druge žene koje su svojom borbom i načinom života, baveći se naukom i zalažući se za ljudska prava učinile život na zemlji ljepšim i ugodnijim...

Hrabre i spremne na žrtvu često su bile prve u borbi za dobrobit čovječanstva, tako je prvi šehid islama bila žena, Sumejja. Žena je prva prihvatila islam, odnosno izgovorila šehadet povjerovala u poslanstvo Muhammeda a.s.

Imena poput Harriet Tuban, Eleanor Roosevelt, Marija Kiri, dokaz su da je moguće svijet učiniti boljim nego što on jeste, borbom i uvjerenjem da se vrijednost života mjeri spremnošću na žrtvu za drugog.

Bivale su i kraljicama i slugama, zavisno od perioda i stepena civilizacijskog dostignuća, ali su tek islamom postale faktorom ljudskog roda, kojima je Stvoritelj kao i muškarcu propisao prava i obaveze. Islam ženi daje pravo odlučivanja isto kao i muškarcu ukazujući joj na dobro i zlo, jasno govoreći o nagradi kao i kazni. Allah, dž.š. je muškarca i ženu stvorio jednakima, ali im je dodijelio različite uloge. Ženi je dao da se ostvari kao majka, a to je najuzvišeniji čin i najbolji poklon kojim je mogla biti nagrađena. Donoseći na svijet i odgajajući čovjeka, žena kao stup porodice postaje i glavni atom ćelije koja obrazuje društvo.

Kako su se žene kroz historiju borile da postanu neko čiji se glas čuje i uvažava, čija je uloga neosporna i značaj nemjerljiv. Danas je vrijeme drugačijih standarda i stilova života. Današnja žena (naravno ne sve) čini sve da sama sebe ponizi i svoju ulogu imenice u društvu svede na ulogu objekta... Ulogu kraljice zamijenila je ulogom sluge niskih strasti. Nikad više "ženskih prava" a više obespravljenosti. Glas današnje žene se čuje, ali nema značaj. Vrijeme je kad se žena sve više posmatra, a sve manje uvažava. Nikad više žena nije bila izložena javnosti, a da joj je uloga bila beznačajnija. Rijetke imaju privilegiju da budu slušane i da se čuje šta govore. Jer sve je više posmatraća a sve manje slušalaca. Današnje proizvode (automobile, kaldonte, kreme i dr.) ne prodaje kvaliteta nego nago žensko tijelo. U ovoj zbrci misli i stila života i 8. mart je dobio trivijalni karakter. Clara Zetkin se borila za pravo žene, vrednovanje njezinog rada i uloge u društvu, i 8. mart učinila posebnim, tada sigurno ne misleći na kojekakve parade šunda i kića kojima danas prisustvujemo i kojima nas je komunizam podučio, i od velikih priča sa poučnim krajem napravio smiješne predstave koje su davno nazvane imenom "hljeba i igara". Tako se taj jedan dan u godini sveo na čistu komercijalizaciju i potrošačku ludnicu, pa se tog dana "iskupljuju grijesi" zarađeni tokom prethodna 364 dana, pa opet do sljedeće prigode 8. marta i lažnog sjaja i lažne pažnje. Što je još gore, da su žene od ovoga napravile pravi neukus praveći sijela i pijanke, na kojima su sve samo ne žene, ne majke i ne ćelije društva. Ne znam kako u Bosni i Hercegovini poslije agresije, genocida, Srebrenice, Tomašice, Prijedora, Zvornika, Višegrada i inih drugih stratišta, silovanih žena pored toliko obespravljenih žena, majki koje još nikad nisu pronašle kosti svoje djece, bilo kome može da padne na pamet da obilježava trivijalnost zvanu 8. mart. Da se na tu komunističku podvalu troši novac i bitnost žene svodi na dan, odnosno ograničava se... Kao žena Bošnjakinja smisao 8. marta vidim u vlastitoj spremnosti da se žrtvujem za obespravljene, da svoj glas podignem protiv nepravde i laži. Da se ne oglušim na boli majke Have iz Prijedora kojoj su ubili šest sinova i muža, da me boli svaka suza Munirina, Kadina, Hatidžina i svih majki Srebrenice, da moja mjera za hrabrost i ponos bude nana Fata, da me boli obespravljenost djece iz Konjević Polja i Kotor Varoši kao i drugih mjesta diljem BiH, da me ispunjava snagom i divljenjem Bakira Hasečić, ta neumorna heroina našega doba. Da mi uzori budu naše nane koje su svojom istrajnošću, pobožnošću, odanošću i uvjerenjem šapućući nam šehadet u mračnjaštvu komunizma i zatiranje svega što podsjeća na islam i Bošnjake, uspjele da uz Allahovu, dž.š. pomoć očuvaju islam i bošnjačku kulturu i tradiciju na ovim prostorima. Bitnost se ne ogleda u poklonu nego u značaju i ulozi koju imaš u svojoj porodici, u uvažavanju stava koji iznosiš, spremnosti da se žrtvuješ za zajednicu i uvažavanje same sebe kao osobe i pripadnice ljudskog roda...