Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Hatib Abdullah HODŽIĆ: Vladari Istoka i Zapada su se bojali hazreti Omera, a, eto, jedan obični blagajnik mu drži lekciju. Takvo ponašanje je rezultat bogobojaznosti. A ondje gdje nema straha od Boga, čovjek može raditi šta hoće. Samo, neće dokle hoće! Kraj dođe svemu. Pa, zar još uvijek ima onih koji se usuđuju da kažu da je vjera “opijum” ili da nije potrebna? Čovjek bez vjere je kao riba bez vode. Naravno, svako je slobodan da vjeruje ili ne vjeruje i svako će sam odgovarati za svoja djela. Na kraju, Uzvišeni Allah će suditi svakome po njegovoj zasluzi.

Iz naše prethodne tri hutbe je jasno da je veliki halifa Omer, radijellahu anhu, bio oličenje pravde i istine, radio je sve što najobičniji ljudi rade, čas je pravio ćerpić, čas staricama bio hamal/nosač, izgonio je deve na ispašu, nosio vodu, a jetimima usred noći spremao jelo.

Njegovim naporom naša vjera islam se proširila svijetom, a kada je pravda bila u pitanju, nije poznavao ni evlada, niti svoga oca. Svi su bili jednaci pred zakonom. Državnu svijeću je koristio samo u državne svrhe, jer u njoj ima hak svih muslimana. Plašio se da na Sudnjem danu muslimani ne zatraže svoj hak i da ne mogne odgovoriti kada ga Allah bude pitao! Subhanallah! A ima li išta manje i jeftinije od svijeće? Eto, hazreti Omer se bojao i haka jedne obične svijeće. Gdje smo mi spram Omera, radijellahu anhu? Allahu ekber!

U periodu krize, koja se dogodila dok je on bio halifa, nije jeo meso ni ulje i umro bi zbog boli koju je osjećao prema siromašnima, kako reče ashab Eslem. Hazreti Omer je doista razumio značenje i vladao se po riječima Poslanika, sallellahu alejhu ve sellem: “Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli sebi.” Baš tako. On je živio za druge i čak je drugima davao prednost nad sobom. Koliko mi saosjećamo sa siromašnima?

Jednako je bio pravedan i prema nemuslimanima. Jednoga dana sretne starca nemuslimana koji je prosio, dovede ga u riznice muslimana i odredi mu redovnu nadoknadu. To je ljepota islama i pravih islamskih vladara. Pomoć od muslimana su dobijali starci nemuslimani koji nisu mogli raditi, koji bi izgubili imetak i koji su bili u stanju da im je potrebna pomoć. Niko nije bio zanemaren ni zaboravljen.

Njegova kćerka Hafsa obratila se ocu tražeći svoj dio od plijena i dobila je ovaj odgovor: “Kćerko moja, možeš imati hak nad mojim ličnim imetkom. Ovaj novac pripada državnoj kasi i ne trudi se da pridobiješ moja osjećanja i nježnost!” Allahu ekber! To je vjera kojom se osvajaju srca. To su djela koja plijene i osvajaju sva ljudska bića, ma ko oni bili.

Hazreti Omerova žena je darovala bizantskoj kraljici kutije lijepih mirisa, a kraljica je uzvratila Omerovoj ženi kutijama punim dragog kamenja. Čovjek koji je odnio mirise i donio dragulje, učinio je to u ime države. Hazreti Omer, oličenje islama, objasnio je svojoj supruzi da dragulji pripadaju riznici muslimana. Čestita žena to prihvati dragovoljno i pokaza svoj istinski iman.

Jednog dana halifa Omer se razbolio i propisan mu je med kao lijek, ali meda ne bijaše nigdje osim u državnim depoima. Hazreti Omer sakupi narod i zatraži da mu odobre malo meda radi lijeka. Allahu ekber! Zbog ove plemenitosti narod nije mogao suzdržati suze, pa povikaše: “Vođo mu’mina, neka ti je halal i duša i med!” Subhanallah! Ima li ijednog vođe poput hazreti Omera u današnjem svijetu?!

Slavni halifa Omer, radijellahu anhu, prolazeći pokraj nečije kuće, čuo je čovjeka da uči ajete: “I kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi, niko je neće moći otkloniti.” (Et-Tur, 7-8) Nakon toga je mjesec dana ležao bolestan u postelji. Allahu ekber! Subhanallah!

Jednom je primijetio čovjeka bez desne ruke, pa ga upita: “Šta ti je bilo sa rukom?” “Odsječena mi je u Bitki na Mut’i, vođo mu’mina”, odgovori.
-2-
Odmah mu je odredio hizmećara koji će mu pomagati u svim poslovima. Kakva osjećajnost i pravednost! A šta je sa današnjim invalidima? Koliko se brinemo o njima?

Hazreti Omer nije mogao uzeti svojoj djeci ništa za Bajram, pa od blagajnika zatraži tri plate unaprijed. Blagajniku srce zadrhta: “A šta ako Omer ne poživi tri mjeseca, ko će vratiti njegov dug?” Allahu ekber! Kako odgovoran blagajnik! Odmah napisa pismo hazreti Omeru: “Halifo Allahovog Poslanika, ako mi daš garanciju da ćeš živjeti tri mjeseca, ja ću dati novac koji tražiš!” Pročitavši pismo, hazreti Omer se strese sav od straha, zaplaka i odmah se pokaja. Ni traga od ljutnje, otrča do blagajnika, čestita mu i reče: “Allah bio zadovoljan tobom, mene si uputio. Da, nemam garanciju da ću živjeti još tri mjeseca!” Divnog li halife i divna li blagajnika. To je islam i to su pravi muslimani. To su istinski predstavnici Allahove vjere. Samo ovakvi vjernici otkrivaju ljepotu islama i plijene srca.

Vladari Istoka i Zapada su se bojali hazreti Omera, a, eto, jedan obični blagajnik mu drži lekciju. Takvo ponašanje je rezultat bogobojaznosti. A ondje gdje nema straha od Boga, čovjek može raditi šta hoće. Samo, neće dokle hoće! Kraj dođe svemu. Pa, zar još uvijek ima onih koji se usuđuju da kažu da je vjera “opijum” ili da nije potrebna? Čovjek bez vjere je kao riba bez vode. Naravno, svako je slobodan da vjeruje ili ne vjeruje i svako će sam odgovarati za svoja djela. Na kraju, Uzvišeni Allah će suditi svakome po njegovoj zasluzi.

Jednoga dana Kajser posla svog čovjeka u Medinu da bi upoznao halifu muslimana. Došavši u Medinu, upita muslimane gdje im je vladar, a oni odgovoriše: “Mi nemamo vladara, imamo vođu. Trenutno je izašao izvan Medine.” Reče: “Nevjerovatno! Zar vam vođa nema dvorac?” “Ne! Od nas se razlikuje samo po tome što se nalazi na našem čelu!” “Zar to može biti? Kako da se ne razlikuje od vas čovjek pred kojim drhti cijeli svijet?” Izaslanik, sav u čudu, nađe hazreti Omera kako leži i spava na vrelom pijesku. Kamen mu jastuk, krevet mu pijesak, a pokrivač mu zakrpljen ogrtač. Vidjevši ga u takvom stanju, izaslanik uzviknu: “Pravedno si postupao, pa bezbrižno spavaš!” Nema straže, specijalne pratnje, eskorta, palače, posluge, kićene nošnje, krune, posebnih odaja, pa čak ni onoga što danas imaju i najobičniji smrtnici. A, budimo iskreni, mogao je imati šta je htio. No, on je, kao i svi pravi mu’mini, dao prednost ahiretu nad dunjalukom, trampio je prolaznost za vječnost. A divna je i profitabilna ta trgovina.

I još jedan primjer hazreti Omerove pravednosti. Jedan čovjek povede nekoliko ljudi pred pravednog halifu, reče da su oni lopovi, te zatraži da halifa primijeni pravdu i odsiječe im ruku. Halifa ih upita: “Ljudi, jesu li istinite tvrdnje ovog čovjeka da ste nešto ukrali?” Vjerujući u Omerovu pravdu, ljudi povikaše: “Da, halifo Allahovog Poslanika! Mi smo danima radili kod ovog čovjeka, ali nam on nije platio ništa, pa pošto smo ostali bez ičega, morali smo ukrasti.” Veliki halifa oslobodi ljude koji su bili okrivljeni, skoči poput strijele, uhvati za jaku čovjeka koji nije platio radnicima i zagrmi: “Ako ovi još jednom ukradu, tvoju ću ruku odsjeći!” Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, je rekao: “Platite radniku još dok mu se znoj nije osušio.”

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, pročitali i drugima prenosili, neka su nam uzor velikani poput hazreti Omera, učvrsti nas na Pravom putu, učini nas dostojnim reprezentatorima svoje divne vjere islama, učini nas korisnim i uspješnim na oba svijeta, uputi našu djecu i naše porodice, oprosti nam grijehe, koriguj naše mane i nedostatke i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.