”Došao sam do zaključka da je politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima.”

Elmedina MUFTIĆ: Da bi znali izabrati prave moramo znati šta osoba mora kod sebe posjedovati, koje su to osobine od vitalnog značaja....Da bi se Bošnjak bavio politikom, odnosno da bi očekivao podršku naroda mora da kod sebe utjelovi ove vrline; kad govori da samo istinu govori; kad obeća da obećanje ispuni; da povjerenje ne iznevjeri, da u odnosu s narodom blago postupa, da samo pred Gospodarom kičmu povija, da svoj narod voli i da mu služi, da govori jasno i bez uvijanja i politikanstva; da čuva kulturu, tradiciju; da mu genocid i agresija kao i žrtve budu svetinja u koju se ne dira, da su njegova djela potvrda njegovog bića, da umije, zna i može da odgovori izazovima vremena u kojem živimo, da se ne boji ni drugih ni drugačijih, da ima harizmu; da vjeruje i da mu se vjeruje....

Čovjek se od ostalih živih bića razlikuje po razumu. Samo je čovjeku data sposobnost razmišljanja i rasuđivanja. I zbog čovjeka kao živog bića, kao namjesnika na zemlji, jasno je ukazano na zlo i dobro...
Sve što nas okružuje, sve što vidimo, čujemo, osjetimo u sebi jasnu poruku nosi, za one razumom obdarene....
Svako od nas bi trebao da pouku prima i da se na najbolji način pokuša prilagoditi zajednici i koristiti joj na najbolji mogući način...
Mnogi narodi su pouku primili, pa svoju naciju unaprjeđuju svojim zajedništvom i stalnim zalaganjem čine da svakim danom jača i snaži, kao ptiće u gnijezdu njegovano majčinskom ljubavlju i pažnjom.
Bošnjaci su narod koji teško pouku prima; mi pouku uzimamo samo iz forme, odnosno kad nam se počnu glave sjeći i kad drugog izlaza nema osim da se okrenemo jedni drugima...
Kako je 2014. godina godina izbora u BiH, njen početak je najavio vrlo turbulentan period koji nam slijedi... Počeli smo godinu protestima obespravljenih građana koji su se pretočili u vandalizam neviđenih ramjera, do plenumskih sijela, koji su mi više izgledali kao ispusni ventili, gdje svako iz sebe izbacuje frustracije i probleme koji više nisu samo društveni nego i lični, pa ko ne smije u vlastitoj kući riječ prozboriti, dođe na plenum i tu se isprazni... Pravi opis bi bio „nagovorite se ljudima i olakšajte sebi“, a to baš vode ne pije, niti vode traži...

Kad smo se i toga zasitili, počeli smo da prebiremo ko će sve na političku scenu, pa tražimo nove senzacije i nove Bošnjake koji bi trebali da služe za odstrijel ovim medijskim krvopijama, koje kao hijene čekaju da se obruše na žrtvu.

Nagađamo i već oštrimo pera, jer valja biti spreman za utrku i što oštrije i brutalnije osuti po Bošnjacima i prebrojati im krvna zrnca do devetak koljena. Neka, i treba biti kritički nastrojen, treba ukazati na greške i pokušati iznaći što bolje rješenje... Ali kad sebe naučimo da samo u mrak gledamo, onda nam nikad svanuti neće... Zar nam Poslanik s.a.v.s. nije divan primjer ostavio kad je na krepanoj ovci lijepe zube vidio, što znači da nije sve do posmatranog nego ima dosta i do posmatrača ...Kritika je dobra kad imamo jasno izgrađen stav šta je dobro, a šta loše...

Politika je nužna i bez nje se ne može, jer ako se ne bavimo politikom ona se pozabavi nama, i to na vrlo okrutan način, samelje nas i dezorjentiše da se decenijama ne možemo sabrati...

Da bi umjeli izabrati prave moramo znati šta osoba mora posjedovati; koje su to osobine od vitalnog značaja... Da bi se Bošnjak bavio politikom, odnosno da bi očekivao podršku naroda mora da kod sebe utjelovi ove vrline: kad govori da samo istinu govori; kad obeća da obećanje ispuni; da povjerenje ne iznevjeri, da u odnosu s narodom blago postupa, da samo pred Gospodarom kičmu povija, da svoj narod voli i da mu služi, da govori jasno i bez uvijanja i politikantstva; da čuva kulturu, tradiciju; da mu genocid i agresija kao i žrtve budu svetinja u koju se ne dira, da su njegova djela potvrda njegovog bića, da umije, zna i može da odgovori izazovima vremena u kojem živimo, da se ne boji ni drugih ni drugačijih, da ima harizmu; da vjeruje i da mu se vjeruje...

Kad prepoznamo u Bošnjaka takvu osobu i izaberemo je, onda smo uspjeli i onda smo sazreli i tada imamo pravo i na kritiku, ali i obavezu za pohvalu...

Ima zanimljivost koju bi Bošnjaci trebali kao pouku uzeti, a vezna je za guske:

Pouke divljih gusaka 1. Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama. Pouka: Ljudi koji putuju u istomu smjeru, povećani osjećajem zajednosti, brže će i lakše stići tamo gdje su se uputili, ako se oslone na međusobne zamahe i napredovanja. 2. Kadgod se neka guska odvoji od jata, ona smjesta osjeti teškoću i otpor, koji se jave kod samotničnoga leta, pa se hitro vraća u jato na svoje mjesto, da bi se i dalje koristila silom uzdizanja koju stvara ptica neposredno ispred nje. Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo u jatu, predvođenom onima koji vode tamo gdje i sami želimo stići. 3. Kad se guska predvodnica umori, ona zakoluta natrag u jato, a druga guska tada preuzima čelni položaj. Pouka: Isplati se ako pri teškim zadaćama izmjenjujemo i dijelimo vodstvo - kako s ljudima, tako i s guskama. Međusobna je zavisnost od pomoći. 4. Divlje guske iz zadnjih redova gaču kako bi bodrile čelne letačice da održe brzinu leta. Pouka: Moramo biti sigurni da "gakanje" iz zadnjih redova pruža podršku onima naprijed - ništa manje od toga. 5. Kada se neka guska razboli, kad ju rane ili obore na zemlju, dvije se druge guske odvajaju iz jata i slijeću zajedno s njom da bi joj pomogle i štitile ju. Ostaju s ugroženom guskom sve dotle dok se ova ne oporavi ili dok ne ugine. Tada uzlijeću da bi nastavile put same, gledajući da se usput priključe kakvu dugomu jatu ili da dostignu svoje. Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo jedni uz druge, kao što one čine…

Vakat je, Bošnjaci, da pouku primimo.