Vrijedne Bošnjakinje Siettlea
HASIMA HAJIRIĆ - BOŠNJAKINJA ZA UZOR DRUGIMA
Autor: Fahra Kurdija
Objavljeno: 22. Apr 2014. 15:04:25

Mirsada Kondžić (žuta mahrama) sa Bošnjakinjama nakon uspješne humanitarne akcije i mevluda

Hasimi Hajirić sa diplomom u povodu prve završene hatme

Radost sa članovima zajednice

Diploma
U Seattleu opet kiša. Ništa novo za žitelje ovog divnog amerčkog grada. Važno je da većih vremenskih nepogoda nema, a sve drugo se navikne. Poslije kiše uvijek se rađa sunce a ovdje brže neg' drugdje. Prva polovona aprila karakteristična je po lijepim i suncem obasjanim danima u ovom gradu. Osim suncem, ovaj grad je sijao i dobrotom ljudi bosanskih, koji su ko pregršt zvijezda razasuti američkim nebeskim svodom.

Ma koliko udaljeni jedni od drugih i koliko se po mnogočemu razlikovali, pravi Bosanci i Hercegovci imaju između mnogih zajedničkih niti koje ih vežu i nit koja se zove - humanost. Na njoj ne piše kako se ko zove, iz kog kraja dolazi i kako Svemoćnog oslovljava. Na niti humanosti piše budi čovijek, pomozi druge i učini ih sretnim.

Dobrota bosanska, okupljena oko Humanitarne fondacije „Bosana“, 5. aprila u restoranu „Sarajevo Lounge“ je to i potvrdila. Inače, fondacija sva svoja sredstva usredsređuje na pomoć i edukaciju bosanskih studenata. Domaćica večeri bila je ambasadorica fondacije prelijepa Amra Silajdžić koja trenutno zivi u Los Angelesu. U organizaciji vlasnika restorana „Sarajevo Lounge“, njihovih prijatelja i njihovih vijernih i prekrasnih gostiju fondacija „Bosana“ je uvećala budžet za preko $10,000 sakupljenih te večeri. Ovo humanitarno veče, bilo je pokriveno i medijima kao Exkluziva.ba i Klix.ba , gdje se mogu vidjeti i fotografije divnih, pretežno mladih humanitaraca.


Hasima sa kćerkom i sinom


Samo sedmicu dana kasnije, tacnije 12. aprila, Bosanci i Hercegovci Seattlea, odazivaju se još jednoj humanitarnoj akciji. Ovoga puta na poziv grupe žena Bošnjakinja da se pomogne porodici teško bolesnog komšije i pokaže da u svom bolu i teškim trenutcima nisu sami. Tom prilikom je u bošnjačkoj dzamiji po prvi put održan Mevlud humanitarnog karaktera koji je predvodio imam Begzudin ef. Jusić. Mevludski program, te prigodni spjevovi Ilahija u realizaciji ovdašnjih žena kao i učenje kur'anskih ajeta od strane izvanrednog učaca Alema Ožegovića su oduševili prisutne. Gospođa Mirsada Kondžić se u ime organizatora zahvalia prisutnim na odzivu i pozvala sve da se pridruže večeri koju su svi zajedno za ovu priliku pripremili kao i bezbroj puta do sada. Uz večeru i lijepo druženje ovi divni Bošnjaci su za svog komšiju i prijatelja sakupili skoro $5,000, što je domaćica večeri Mirsada Kondžić kroz jecaj izjavila te još jednom pozdravila prisutne.

Imam Begzudin ef. Jusić je pohvalio akciju ovog tipa. Znajući ove vrijedne Bošnjakinje i Bošnjake, smatra da se na ovom neće stati i da je ovo samo početak što su svi i pozdravili.

Ove dvije manifestacije, osim zajedničkog humanitarnog karaktera imaju zajedničko i to da su i jednu i drugu vodile žene. Dobra organizacija i uspijeh istih je dovoljan pokazatelj kolika je snaga i uloga žene u današnjem društvu. Počev od porodice, žena je bitan stub zajednice i društva u svakom segmentu, naravno ako joj se ukaže prilika za to kao našim gospođama sa početka priče.
Međutim, postoji mnogo, veoma jakih žena u našem okruženju koje se same bore kroz život, postižu uspijehe korisne ne samo sebi već i društvu. Jedna od njih me impresionirala. Ona je heroina moje priče i zove se Hasima Hajirić.

Kako je 1992. godine, dušmanskom kamom protjerana iz rodne Banja Luke u bijeli svijet, tako započinje i njena borba. Borba za novi početak nimalo nije jednostavn a ona ih je imala nekoliko. Trnovite pute sa porodicom, trebalo je preći, da bi se jednog dana obrela u državi Kentaky i počela borbu za jedan u nizu njenih početaka. Bosna i njena Banja Luka, uvjek su joj bile u srcu, din u duši, porodica na okupu i sve je u nekim trenutcima nekako ličilo na sreću i lahak početak. Ali, ubrzo tu prividnu sreću prekida vijest o nesreći u kojoj život gubi, njena ljubav, njen Muradif. Dijeca ostaju bez oca, ona bez supruga i zaštitnika. A sve bijaše tako lijepo krenulo...

Svijesna da je ostala jedini i glavni stub svoje porodice opet ulazi u novi početak. Preseljava u Seattle. Malo zbog familije a malo da se ukloni od stravičnog događa koji joj je non-stop bio pred očima. U Seattleu stiče mnoga prijateljstva a najviše kroz džematske aktivnosti koje su za ovu vrijednu ženu bile neizostavne. Smiraj svojoj duši pronalazi družeći se sa Kur'anom osvajajući tiho prva slova arapskog pisma.

Na radnom mijestu ova Bošnjakinja je također uzor drugima. Sama uspijeva da svojoj dijeci ukaže pravi put kojim će ići, put edukacije i čestitog vladanja što mnogima ne polazi za rukom. Tiho i nečujno, Hasima svojom snagom ubrzo osvaja mnoga polja...

Nedavno, u Bošnjackoj džamiji u Seattleu Hasima je priredila mevlud i ugostila ogroman broj prijatelja i džematlija. Svog sina Aldina je izvela na selamet i tu radost je nesebično podjelila sa svima. Njen Aldin je završio fakultet na prestižnom univerzitetu, dobio posao i postao uzoran član zajednice i društva kao i ponos svoje majke. Zar to nije uspjeh i ogroman doprinos jedne žene i majke kako svojoj porodici tako i cjelokupnoj bošnjačko-američkoj zajednici!?

S razlogom te večeri, ponosna na svog sina, gospođa Hasima sa svojim prijateljima dijeli još jedan uspijeh. Pošto je izučila hatmu, cijeli Kur'an, te večeri je pred imamom Begzudin ef. Jusićem poklonila hatmu i priredila prijatno iznenađenje svojim mnogobrojnim gostima. Konačno radost u očima heroja iz ove priče. Radost koja je izmamila suze kako ovom heroju tako i svima prisutnim. U obraćanju, propraćenom emocijama, ukratko o svom životu i borbi koja ju je dovela dovde, ostaće upamćena njena zahvalnost Allahu na dijeci koja su joj podarena i Kur'anu koji ju je održo pribranom kroz trnovite životne staze i bio drug u svakoj prilici.

Osjećanja su bila pomješana, gledajući ovu Hrabru ženu i majku u zagrljaju prelijepe i iznad svega čestite i uzorne dijece dok su krišom brisali suze. Njena dva tek procvala pupoljka zumbula, božanstvenim miruhom su očarala sva iskrena srca. Oni su vijesnici proljeća na koje je njihova majka skromno čekala. Sama je radila na njihovom odgoju i edukaciji i uz sve to uvijek bila učesnik svake humanitarne aktivnosti u svojoj zajednici i od svojih skromnih prihoda izdvajala značajna sredstva za džamiju i projekte Islamske zajednice Bošnjaka u Seattleu. Ništa je nije pokolebalo da se vraća svake godine u Kentaky, među rodbinu i mnogobrojne prijatelje. Sedam godina za redom, obilazi mezar svog Muradifa. Njegov mezar je posebna nit u nizu koja je veze za ovu saveznu državu i kojoj će se uvijek vraćati, pored Bosne i njene Banja Luke. Ove godine svojoj ljubavi, svom Muradifu, prvi put okovana hrabrošću, iz srca i duše kraj njegova mezara proučila je Jasin. I duši njegovoj je dokazala da kroz život putuje stazom kojom bi i on bio zadovoljan i da njena borba nije bila uzaludna.



Djeca su uspijeh i pobijeda ove hrabre i skromne samohrane majke. Ali ona se ne predaje. Tu nije kraj. Svijesna svoje misije, uzdajući se u sopstvenu snagu i Allahovu pomoć nastavlja borbu. Ona za sada ima još jednog studenta. Radi, bodri i pomaže. Uspijeh je neizbiježan. Ako Bog da, i to će ona s nama ubrzo proslaviti.

Njen život i dijela, nisu me mogli ostaviti ravnodušnom. Dugo sam skupljala snagu i potiskivala emocije da bih napisala nešto o liku koji zavređuje pažnju naše zajednice i društva. Najzad mi se ta prilika ukazala. Koliko sam u tome uspijela ne znam ali smatram da ponekad u nedostatku snage treba pristupiti riziku. I za rizik je potrebna snaga. Vijerovali ili ne! Zvuči malo neskromno, ali i to smo mi, žene!

Žena, kao što je Hasima Hajirić, je dokaz, snage, značaja i važnosti žene u društvu. A takvih je mnogo, samo ih treba prepoznati.

Još uvijek tiho rominja kisa dok privodim kraju ovu priču. Malo zbog klime malo zbog emocija, ali u prikrajku neba nad ovim gradom nazire se osmijeh sunca i novi uspijesi mog divnog bosanskog naroda.