Obilježen Dan logoraša Općine Vogošća: Na mom tijelu urezali krst i tjerali me da pijem vlastitu krv, prisjetio se Mujo Abaz, zatočenik u srpsko-crnogorskom logoru „Planjina kuća“
ISTINA JE SAMO JEDNA
Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 05. May 2014. 18:05:34

Detalj sa polaganja cvijeća





Jasmin Mešković

Ahmed Hido

Ahmed Hido uručuje nagrade Berini Biberović, Vedadu Smajloviću i Adisi Milavić

Mujo Abaz

Jasmin Meškovic i Almin Dželilović
-U posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini vrlo malo se govori o pitanju organizovanog izvršavanja zločina od strane agresora nad logorašima i tome zbog čega je bilo potrebno formirati logore za prisilna zatočenja ljudi, rekao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini danas (05.05.2014.) u Semizovcu na centralnom skupu kojeg je Udruženje logoraša Općine Vogošća organizovalo u okviru onilježavanja Dana logoraša ove, sarajevske, općine. Vrlo malo se priča o organizovanom prikrivanju zločina o čijim posljedicama nam govore brojne masovne grobnice koje se sve ove godine iza, od prestanka ratnih zbivanja, otkrivaju i još uvijek nisu sve otkrivene. Bosni i Hercegovini je potrebn dijalog istine. Za svaki danšnji događaj, logor ili bilo koji drugi sadržaj postoje tri priče, a istina je samo jedna. Nama u Savezu logoraša stalo je do istine, ne toliko zbog nas samih koji smo prošli golgote agresorskih kazamata već kao nauk mlađim generacijama koje trebaju znati šta se to, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u našoj zemlji od 1992. do 1995.godine, dešavalo kako se takvo nešto nikada i nikome više nebi ponovilo.


Obraćanje Jasmina Meškovića, predsjednika Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini


Pored Jasmina Meškovića preživjelim logorašima obratili su se i Ahmed Hido, predsjednik Udruženja logoraša Općine Vogošća, Edin Smajić, načelik Općine Vogoša i Almin Dželilović, predsjednik Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo. Svi oni su istakli potrebu značajnijeg obilježavanja ovakvih datuma te potrebu zakonskog regulisanja statusa logoraša.

Berina Biberovgić, Vedad Smajlović i Adisa Milavica, učenici Osnovne škole „Mirsad Prnjavorac“ iz Vogošće pročitali su svoje radove nagrađene na literanom konkursu kojeg su vogošćanski logoraši organizovali na temu „Da se ne zaboravi, da se ne ponovi“.

Nakon što su brojne delegacije Općine, boračkih udruženja i stranaka koje participiraju u Općinskom vijeću Vogošća položile cvijeće na spomen obilježju šehidima i poginulim borcima Mjesnih zajednica Semizovac, Svrake i Gora prisutni su obišli prostor na kojem se nalazio agresorski logor „Planjina kuća“ u Svrakama, a nakon toga je u Domu Mjesne zajednice Svrake upriličeno druženje preživjelih logoraša i gostiju.

-I dan zatočenja za neke je bio dug ko godina, prisjeća se svog zatočenja u „Planjinoj kući“ Mujo Abaz, jedan od prisutnih logoraša. Neznaš šta je gore. Kad tebe tuku ili gledati da nekog drugog muče. Meni je najteže palo to kada su na mom tijelu urezali krst i tjerali me da pijem vlastitu krv. Teško mi pada to što za zločine koje su činili agresorski vojnici i zlotvori, ne bivaju procesuirani ili kad dođu pred lice pravde dobiju tako male kazne.

Inače, kroz agreorske logore na prostoru Vogošće: „Planjina kuća“ u Svrakama, „Nakina garaža“ na vogošćanskoj petlji i „Bunker“ kod Pansiona „Kon-Tiki“ Vogošći prošlo je oko 800 prisilno zatočenih ljudi, žena i djece. Skoro polovina njih je ubijena ili odvedena u nepoznatom pravcu. Do sada je u više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 229 onih koji su ubijeni. Još 62 Vgošćana je odvedeno u nepoznatom pravcu i o njihovoj sudbini se ni dan danas ništa ne zna. Broj onih za kojima se još uvijek traga je znatno veći jer su na prostoru Vogošće nestala i brojna druga lica iz Hadžića, Nahoreva, Ilijaša, Sokoca, Olova i drugih mjesta koja su tokom minulog rata, na ovom prostoru, bila prinudno zatvarana.