SINOVI BOSNE, PERSONE NON „GRANATLA“
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 12. Jul 2014. 16:07:51

Srebrenico moja!


Admir F. BEGANOVIĆ: Još se nož iz Srebrenice nije osušio, još se čuju jecaji iz logara, još se prazne sehare bošnjačkih nana i nena, a Bošnjak na Bošnjaka udara i psovkom i slovom.
A da ne bude sutra - „Nisam tako mislio“.
Oduvijek je Bosna imala svoje dežurne pametnjakoviće. I nije važno kako im je ime, da li su Bošnjaci, Hrvati ili Srbi, muslimani, katolici ili pravoslavci ili oni ostali i preostali, važno je to da su ti dežurni mudraci uvijek spremni za kontranapad - spremni da reaguju na svaku i na svakog - bitno se oglasiti i kritikovati. A uvijek se nađe istomišljenik. Na pamet mi pade kadar iz filma „Savršeni krug“ kada je pjesnik Hamza (Mustafa Nadarević) pošto je ispratio ženu i kćerku iz ratnog Sarajeva u kući zatekao dvojicu dječaka, nijemog Kerima i malenog Adisa. Mališani ostali bez ikog svog i sakrili se u Hamzinu kuću. I kada je trebalo poći na spavanje nijemi Kerim gestikulira nešto što Hamza ne razumije i pita malog Adisa.
„Šta kaže Kerim?“
„Kaže da ja pišam u gaće kad spavam“
„Pa gdje ćeš to raditi, toliki momak“?
„To mi je od granatle“.
„Ne kaže se od granatle već od granate“.
„Nema veze kako se kaže, ja se opet upišam“ - veli mali Adis.
U ovom našem, mirnodobskom savršenom krugu puno je malih Adisa, zaista puno. Na ovom kijametu zahmete se, teretli im varijanta u svakom pogledu i (ne)svjesno prave zulum sami sebi.
Sulejman Kupusović, u nedostatku ideja koje bi plasirao na „daskama koje život znače“ ili iza kamera, odlučio biti kolumnista pa se jednom heftično oglasi kao iskusan „posmatrač života“ sa aktuelnim temama.
A posmatrači života (novinari to najbolje znaju) i trebaju i moraju znati da je život kao more - sa plimom i osekom, prljavo i čisto, hladno i toplo, sa meduzama i ajkulama, mrežama...
Nemaju Kupusove priče vitamina čak ni za one koji se protive novim licima na političkoj bh. sceni, koji se sa respektom dočekuju i na Istoku i na Zapadu.
Nemaju vitamina ali iritiraju one realne („Suljino svako slovo šaku traži“ - rekao bi moj dobri Hamo).
Ali ima nešto interesantno u svemu ovom. I Sulju i dva Latića i Mujkija i akademika Durakovića i..... (možeš sastaviti fudbalsku repku od istomišljenika) mada očima jedan drugog ne mogu gledati, ujedinila je kandidatura DOKTORAza bošnjačkog člana Predsjedništva.
Oglašavao se Kupus i prije, kritikovao, pametovao, analizirao, trošio slova i rečenice, habao tastaturu za sitan hair i.... očekivao pohvale.
A Bosna zemlja prelijepa ali čudnovata ima i takvih koje nagrade dijele i za gluposti.

Propali režiser i uspješni Avazov kolumništa: Sule Kupus


Nemaju Kupusove priče vitamina čak ni za one koji se protive novim licima na političkoj bh. sceni, koji se sa respektom dočekuju i na Istoku i na Zapadu.
Čudni su Bošnjaci, fakat čudni. Ni rat mnoge opasuljio nije. Uvreda na sve strane, nerealnih misli, voda se vuče na svoj mlin. A kao svi smo za jedinstvo.
Ratna Tuzla dočekala je prvenstvo u rukometu. U finalu ekipe domaćina i klub iz Sarajeva. Prepun Mejdan. I na pola tekme podivljale horde skandiraju „Jebemo vam Markale“, ori se „Mejdan“. Nepunih pola sata kasnije pada granata na gradski trg...
Prvi koji su otišli u bolnicu da daju krv bili su rukometaši i delegacija iz Sarajeva. Sarajevo zna šta je rat.
Mirna Zenica dočekala je pjevače humanitarce na koncertu od čijeg ce se prihoda kupiti specijalna invalidska kolica za djevojku iz okoline Zenice. Od tridesetak pjevača, dvadeset je iz Sarajeva. Na pola koncerta isti scenario, isto skandiranje, iste psovke... ali kolica su kupljena. Sarajevo zna šta je bol.
Još se nož iz Srebrenice nije osušio, još se čuju jecaji iz logara, još se prazne sehare bošnjačkih nana i nena, a Bošnjak na Bošnjaka udara i psovkom i slovom.
A da ne bude sutra - „Nisam tako mislio“.
Starije generacije pamte fudbalskog sudiju Rauša koji je žute i crvene kartone dijelio ko kum djeci slatkiše na svadbi.
„Nisi psovao ali si pomislio“ - obrazložio bi Rauš visoko podignuti karton.
I dok Kupus i ini „proleteri“ pokušavaju profitirati na svojim virusima DOKTOR zna da je dijagnoza bolesnika - bolest.
A kod doktora je recept.
Ne znam da li Kupus i ini znaju da u životu kao i na moru ima vjetrova, kad bura opali nije jednostavno. A možda doktor ima čamac za spašavanje.
Sinovi Bosne vole svoju zemlju a ima i takvih „sinova“ koji su vremenom postali persone non grata.
Ne volim što se svi pozivaju na Boga mada se odlično zna ko na sedždu pada.
Preživio sam rat, preživio sam genocid, valjda ću i oktobar.
Bosno moja...