OBARANJE LETA MH17 – PUTINOV UKRAJINSKI SALTO MORTALE
Autor: Nedžad Ahatović
Objavljeno: 20. Jul 2014. 15:07:05
Let MH17 „Malesiya Aerlinesa“ sa 283 putnika i 15 članova posade oboren je prema pisanju medija iznad Istočne Ukrajine ruskim protuzračnim raketnim sistemom 9K37M BUK NATO kodno ime GODFLAY. Ukrajinski rat započet poslije proevropskih demonstracija ukrajinske opozicije prošle godine i to direktnim mješanjem i vojnom agresijom na Ukrajinu od strane Ruske Federacije, nakon obaranja Maleziskog putničkog aviona poprimit će sasvim sigurno potpuno drugačiji tok. Bijela kuća je dan nakon obaranja aviona izašla sa komunikeom u kojem je predsjednik Obama od međunarodnih institucija zatražio nezavisnu istragu, a Američka ambasadorica u UN-u Samantha Power je izjavila da je avion oboren protuzračnom raketom ispaljenom sa položaja pod kontrolom proruskih separatista. Moskva naravno sve dematira i tvrdi da je Kijev odgovoran za obaranje aviona iako su proruski separatisti odmah nakon pada aviona na društvenim mrežama objavili postove u kojima su se hvalili obaranjem još jednog ukrajiniskog transportnog aviona.

Prije skoro mjesec dana proruski separatisti su u blizini Lugnjska prilikom sletanja oborili ukrajinski transportni avion Iljušin IL 76 sa 49 putnika. Ovaj „podvig“ poslužio je proruskim separatistima u Ukrajini da na tom događaju podignu moral proruskim snagama diljem Ukrajine koji su u opštem odstupanju pred ofanzivom ukrajinske vojske. Odmah nakon ovog obaranja, prema navodima ukrajinskog predsjednika Porošenka, Rusija je seperatistima dostavila i tri tenka i drugu vojnu opremu. SAD su također predbacile Rusiji da separatiste naoružava tenkovima i minobacačima. „Procjenjujemo da su separatisti na istoku Ukrajine od Rusije dobili teško oružje i vojnu opremu, među kojom su tri tenka i nekoliko minobacača“, izjavila je glasnogovornica američkog ministarstva vanjskih poslova Maire Harf. Izgleda da se u tim oklopnim vozilima našao i protuzračni raketni sistemom 9K37M BUK NATO kodno ime GODFLAY.

Obaranje ukrajinskog transportnog aviona, kao i jednog ukrajinskog lovačkog aviona u istom periodu trebalo je da posluži kao model daljeg djelovanja proruskih separatističkih snaga u Istočnioj Ukrajini, kojima je trebalo da se proizvede publicitet u pravcu da ofanziva ukrajinske vojske nema očekivani efekat i da je nebo nad Istočnom Ukrajinom branjeno. U tom kontekstu pisanje zapadnih medija u kojima se optužuju proruske snage za obaranje malezijskog putničkog aviona imaju osnova. Ta teza je utemeljna na informaciji da je na istoj ruti na kojoj se kretao Malezijski Boing 777 na kojoj je civilnim avionima bio zabranjen let ispod 10.000 metara, na visini od 8.000 metara kretao i ukrajinski vojni transportni avion. Istovremeno pojavile su se i slike na kojima se protuzračni raketni sistem 9K37M BUK NATO kodno ime GODFLAY na kamionu prebacuje perko granice u Rusiju. Tu su i presretnuti razgovori proruskih separatista koji su na radio mreži komunicirali u vezi oborenog civilnog aviona, kao i tvrdnje Antona Gereščenka savjetnika Ministra unutrašnjih poslava Ukrajine koji je ustvrdio da je ruska posada rukovala raketnim sistemom „Buk“ koji je primječen kako se kreče na cesti Sniježni – Torez. Miroslav Lazanski vojni komentator beogradske „Politike“ kaže da je obaranje Malezijskog Boinga 777 najviše odgovara zvaničnom Kijevu i implicira da je ipak Ukrajina odgovorna za obaranje ovog putničkog aviona. Međutim, previše je informacija koje inkriminišu proruske separatiste i umješanost Ruske Federacije u ovaj incident, istovremeno proruske snage nedozvoljavaju pristup mjestu pada aviona, što ponovo budi sumnju u uklanjanje dokaza o obaranju letjelice.



Protuzračni raketni sistemom 9K37M „BUK“ NATO kodno ime GODFLAY nije zadnja riječ tehnike kada je su u pitanju ruski protuzračni sistemi. Prva serija ovog protuzračnog sistema ušla je u operativnu upotrebu 1979. godine, a suštinske modifikacije rađene su 1984. 1998. 2004. i 2007. godine. Sve modifikacije su se odnosile na radarski nišanski sistem i sistem za radarsku detekciju ciljeva u zraku, kao i na manje prepravke bojeve glave rakete. Radi se o mobilnom potpuno oklopljenom protuzračnom raketnom sistemu koji se može koristiti samostalno ili integrisan sa drugim sistemima protuzračne odbrane. Osnovna namjena prilikom uvođenja u operativnu upotrebu raketnog sistema „Buk“ bila je zaštita oklopno mehaniziranih jedinica i uvezivanje protizračne zaštite na teritoriji na kojoj se kreću oklopno-mehanizirane jednice. Protuzračni raketni sistem „Buk“ je u upotrebi i na brodovima ruske mornarice, a prevashodno se koristi kao dio protuzračnog kišobrana za odbranu strateških sistema protuzračne odbrane S 300, zajedno sa protuzračnim raketnim sistemima srednjeg i kratkog dometa „Tor“ ili „Panastir„ kao i samohodnim protuzračnim topovima „Tunguška“ i lakim pernosnim lanserima protuzračnih raketa „Strela“ ili „Igla“. Sve verzije raketnog sistema „Buk“ koriste računarsku sabirnicu podataka Argon 15 i digialni radarski osmatrački sistem „ZASLON“. Procesor Argon 15 je osnovni vojni ruski kompjuter razvijen sredinom osamdesetih godina koji je svoju primjenu našao na sistemima za kontrolu vatre kod raketa zemlja-zemlja „Tochka“, preko protupodmorničkih sistma „Sova“ i „Korshun“ pa sve do lovačkih borbenih aviona MiG-31 i MiG-33. Upravo je ovaj kompjuterski procesor u osnovi i ahilova peta protuzračnog raketnog sistema „Buk“ jer ima mali kapacitet što ga limitira u odabiru i gađanju meta, dok su mogućnosti osmatračkog rada ZASLON na sistemu „Buk“ su daleko veće.

U tom pravcu su i išle modifikacije ovog protuzračnog raketnog sistema, odnosno nastojala se uskalditi mogućnost nišanskog i osmatračkog radara. Da li se i koliko u tome uspjelo teško je reći. Ako već nisu na samom oruđu, Ruski stacionanrni radarski sistemi za kontrolu zračnog prostora na granici sa Ukrajinom su sasvim sigurno dovoljno sofisticirani da naprave razliku između civilne i vojne letjelice. Međutim, ako je cilj gađan sa protuzračnog raketnog sistema „Buk“, a na istim parametrima leta nešto niže se kretao i urajinski vojni transportni avion, sasvim sigruno postoji mogućnost greške i obaranja civilnog aviona. Da li je sistem za detekciju ciljeva u zraku dao krivu informaciju i civilnu letjelicu okvalifikovao kao vojnu ili je došlo do greške u nišanjenju odnosno u procesu prenosa podataka o parametrima leta u prijemniku na bojevoj glavi rakete teško je procijenti. U svakom slučaju mogućnost greške je sa opremom koja ima velika ograničenja itekako prisutna, bez obzira što Miroslav Lazanski kaže da je posada na sistemu „Buk“ morala biti svjesna da se radi o civilnom avionu. Ovo samo potvrđuje tezu da se ruski protuzračni sistemi ne mogu efikasno upotrebljavati samostalno izvan sistema protuzračnog kišobrana i osmatračkih radara velikog dometa.

U svakom slučaju Putinova vojna avantura u Ukrajini će sa obaranjem Malezijskog putničkog aviona poprimiti vrlo negativan publicitet i naići na osudu diljem svijeta. Ako Putin bude i dalje podržavao proruske separatiste u Istočnoj Ukrajini on će samo potvrditi pisanja zapadnih medija da je ruska strana odgovorna za obaranje malezijskog putničkog aviona. Ako se opet povuče i ostavi proruske snage u Ukrajini na cjedilu ostat će bez podrške u Rusiji. Ovo je cijena produžavanja konflikta u Ukrajini, jer Putin nije konsolidovao svoje strateške poteze u Ukrajini nakon vojne okupacije Krima. Zbog toga je Putin sada upao u političku stupicu u kojoj je jedini izlaz potpuno napuštanje davanja podrške proruskih snaga u Ukrajini i možda pokušaj da se uz posredovanje EU i SAD-a, autonomija Istočnih Ukrajinskih regiona dobije za zelenim stolom. Na kraju Putin će se sasvim sigurno morati odreći i Krima i sa ukrajinskim vlastima dogovoriti dalju sudbinu ruskih vojnih postrojenja na ovom djelu teritorije Ukrajine.

Na ovim činjenicama se sada gradi treorija zavjere po kojoj je Ukrajina izvršila obaranje aviona kako bi za to optužila Rusiju. Međutim, samo postojanje indicija da je raketa ispaljena sa sistema „Buk“ duboko sa teritorije pod kontrolom proruskih snaga opovrgava ovu tezu. Naime, radi o upotrebi oruđa koje djeluje u sklopu sa osmatračkim i nišanskim radarom koji se nalaze na posebnom vozilu, zatim su tu još i komandno vozilo, agregati i dodatni teleskopski radar za osmatranje ciljeva na malim visinama i druga vozila. Sve je to trebalo razmjestiti i pripremiti za djelovanje duboko na neprijateljskoj teritoriji kako bi se okrivila suprotna strana. Sa druge strane Putin pritisnut sve većim sankcijama zapada, sve većom zabrinutošću njegovih ključnih ekonomskih partnera Kinom i Indijom i sa i bez ovog incidenta nema više ni ekonomskog ni političkog manevarskog prostora da podržva proruske separatiste na Istoku Ukrajine. Ovaj slučaj stoga jednako tako odgovara i Putinu.