AMFILOHIJE - SRED PUŠAKA, BAJONETA
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 06. Aug 2014. 15:08:40
Admir F. BEGANOVIĆ: Nije bitan mitropolit, nije više ni važno šta će reći, važna je ta kolektivna svijest kod naroda koji me okružuju. Teror duha i razuma nad Bošnjacima se nastavlja, kod mnogih je dostojanstvo kao od plastelina, još se voli nametnuto, još se više poštuje tuđe od svoga, još se sa strahopoštovanjem priča o kreatorima, izvršiocima i partnerima zla. Bošnjak kad oklijeva raste mu strah, još nije skonto kada se odluči da hrabrost raste.
Mnogo puta sam se čudom načudio ali i danas se znam čuditi što se nekome ili nečemu čudim. Jednostavno, čudim se što se čudim. A kako i ne bi. U svom životu upoznao sam razne kalibre ljudi, od ubica preko vrhunskih lopova pa desno do poštenih i čestitih pa lijevo do intelektualaca i akademika pa sredinom života kroz istinu i laž. Mogao sam se krivo zakleti da bi me jedino moglo začuditi da se pravi Deda Mraz (Dedo Mazija) pojavio na Vrabanja mostu i progovorio na tečnom bosanskom jeziku -„đe ste raja?“. Nakon intervjua sa Tomom Erešom (niko u regiji nije ga mogao natjerati da javno progovori osim mene) atentatorom na Tita mislio sam da su čuda nestala. Ali..... (uvijek ima to dražesno i nekad prokleto ALI).

Nakon rata i Deytona čuda su se redala i nicala kao gljive poslije kiše. Novi tajkuni su bilo čudo bosanskog otpora. Mislio sam da svaki uspjeh zahtijeva i objašnjenje ali toga u mojoj zemlji nema, barem kod tajkuna. Nepodnošljivu lakoću bogaćenja niko nije objašnjavao. Ko je god bio u ratu i ostao živ mora biti malo opičen. Svi smo mi pomalo blentavi na svoj način samo se intezitet razlikuje. U Bosni i Hercegovini 90 % ljudi je živi u i pod stresom, ostalih 10 % živi u Njemčakoj, Belgiji, Americi, Austriji....
Dobrog Bošnju ne zanima šta proživljava nana Fata Orlović, ma jok. Važnija je briga jel' se Messi povrijedio, da nije (ne do Bog) Ceca promukla pred koncert u Minhenu, jel' se stišala kriza u Ruandi....
Nismo svi isti, Bogu hvala, ali...

Nešto ne primjetih da je iko reagovao na izjavu mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića koje izjavi da su „pripadnici islama lažni ljudi sa lažnom vjerom“. Svatosavsko nacionalizam nije i neće prestati sve do Sudnjeg dana, to je i malo djetetu jasno ali ipak i pored sve mržnje koja izbija iz njegovih očiju i njegove brade ipak me začudila njegova izjava.

Da, začudila me mada znam da je drugovao sa Arkanom, da je sa Radovanom obilao ratišta oko Sarajeva, da je podržavao rat (Amfilohije na grčkom znači „dva voda vojske“), da je sokolio ubice na dubrovačkom ratištu, da je...

Agesivna upotreba crne mantije nastavljena je i nakon krvoprolića. Nakon sofisticiranih crkvenih orgija ko zna šta se dešava u njegovom mozgu pa dade izjavu koja nije zaslužila komentar i objašnjenje.

Nije bitan mitropolit, nije više ni važno šta će reći, važna je ta kolektivna svijest kod naroda koji me okružuju. Teror duha i razuma nad Bošnjacima se nastavlja, kod mnogih je dostojanstvo kao od plastelina, još se voli nametnuto, još se više poštuje tuđe od svoga, još se sa strahopoštovanjem priča o kreatorima, izvršiocima i partnerima zla. Bošnjak kad oklijeva raste mu strah, još nije skonto kada se odluči da hrabrost raste.

Nekome je još do belaja. Nije mu dosta Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva i Mostara preko Srebrenice i Prijedora do...

Neko spava na jedno oko, neko uživa uz „Grand“, neko je spreman a neko bi i da na podu leži pao.

Znam jedno, nije džaba Amfilofije rekao to što je rekao, provokacija je jasna. Kosovo se prežaliti ne može, ni ono „Lazarevo“ ni ovo američko a za sve su Turci krivi i, islam naravno.

Bojim se za generacije koje dolaze. Nas je sve manje, mladi bježe iz Bosne...

Bojim se da će za 50-150 godina kokarda opet proganjati bose i nespremne noge starih i djece. Bojim se i za naredne mitropolite jer će oni spremni i odlučni stati na branik svoje Bosne i uz obale Drine tekbirati sa puškom. Bojim se nečijeg ludila. Jer samo lud, ljigav i bezobrazan (ne)čovjek može reći to što reče mitropolit.

Poruku je poslao pa ti vidi. Neko uči svoju unučad ljepoti vjere i nauke, neko vježba sa unucima „Sred pušaka-bajoneta“.
Imam i previše toga za... prešutjeti, Bosno moja.