Holandska štampa o Musabegoviću

Ma gdje da se skrase žitelji Bosne i Hercegovine brzo se uklope u sredinu u kojoj se nađu te se svojim radom, znanjem i vještinama, koje posjeduju, nametnu i postanu omiljeni. Jedan od takvih jeste i Murat Musabegović iz Vogošće koji se krajem odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine skrasio u holandskom gradu Volendamu gdje je godinama, kao šahista, iskazivao dobre rezultate i čije se ime, kao sportiste i humniste, često vrtilo u holandskim medijima.

-Davne 1965.godine počeo sam kao mašinski tehničar raditi na poslovima konstrukcije u UNIS-ovoj tvornici „Pretis“ u Vogošći, kaže Murat Musabegović. Želja da napredujem u poslu odvela me na daljnje školovanje te sam se, nakon završenog prog stepena Mašinskog fakulteta u Sarajevu, ponovo vratio u ovu tvornicu.Stečeno znanje pretočio sam u praksu. Radeći u različitim službama: terhnologiji, razvoju, konstrukcijama i drugima nastojao sam da otklanjam probleme na koje se nailazio u ciklusu proizvodnje. Svojim inovacijama pospješivao sam proces proizvodnje a nagradama koje sam za njih ostvarivao punio sam kućni budžet. Jedna od većih inovacija bila je vezana za centrični prsten na željezničkom odbojniku 590 kN, a koja je, itekako, pospješila sigurnost u odvijanju željezničkog saobraćaja. Ta inovacija je doprinijela da, pored novčanih nagrada, dobijem i tada vrlo vrijedno priznanje Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Ona mi je bila podstrek za daljnji, inovatorski, rad jer mi je dala do znanja da se prave vrijednosti svakog od nas prate i vrednuju na adekvatan način.

Početkom 1992.godine, kada je otpočela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Murat je van zemlje izbavio svoju porodicu a sam se stavio na raspolaganje braniteljima Bosne i Hercegovine. Kao vrsni konstruktor angažovan je unutar UNIS-a u sektoru namjenske proizvodnje, a nakon godinu i pol dana, zbog boljih uslova za razvoj namjenskih proizvoda za odbranu zemlje, prebačen je u Jablanicu gdje sa Jusufom Piralićem, Jasminom Hamzom, Ešefom Škampom, Mustafom Redžićem te Fadilom Bajramovićem, također, inžinjerima, vrhhnskim konstruktorima, radi na razvoju i proizvodnji odbrambenih sredstava za potrebe Armije Republike Bosne i Hercegovine. Niz je njegovih inovacija koje su pospješivale proces proizvodnje ovih sredstava u situaciji kada su Bosna i Hercegovina i njeni branitelji bili pod embargom za uvoz naoružanja.Krajem odbrambeno oslobodilačkog rata spaja se sa članovima svoje porodice u holandskom gradu Volendamu gdje, uprkos početničkim teškoćimma, započinje novi život.

- Kada se sa blizu 50 godina starosti nađeš u sredini čiji jezik ne poznaješ, nimalo nije lako živjeti, nastavlja Murat. No, zahvaljujući pogodnostima koje je Holandija nudila našim građanima u smislu socijalnog i stambenog zbrinavanja, učenja jezika i drugih vrsta obrazovanja brzo sam se uklopio u ovu sredinu.Počeo sam se družiti sa holanđanima, a potom i ispopljavati svoje šahovske vještine jer sam ranije bio član šahovskog kluba „Metalac“ u Vogošći. Vrlo brzo sam našao adekvatno mjesto unutar šahovskog kluba „Volendam“. Dva puta sam postao najbolji šahista ovog grada a tri puta šampion u brzopoteznom šahu. Godine 1997. na takmičenju „Bedraif olimpijada“ na kojoj su učestvovali timovi iz amsterdamskih firmi, bio sam najbolji na prvoj pločio. Toliko su se zbližili sa mnom da me malo ko od holanđana smatrao strancem. Jednostavno, postao sam njihov šampion. Sportske i druge novine bile su pune tekstova o mojim šahovskim uspjesima. U sklopu šahovskog kluba „Bron“ (Izvor) u Amstertdamu, u kome su igrali šahovski majstor Jovan Čeko te majstorski kandidat Zijad Bečić, iz Doboja, Tomanić Martin i mnogi drugi takmičio sam se u holandskoj šahovskoj ligi. Učestvovao sam i u brojnim humanitarnim akcijama u okviru kojih se skupljala pomoć za našu zemlju, Kosovo...

U Volendamu sam upoznao Jana Smita i njegovu suprugu Maartje koji su se, prosto, zaljubili Bosnu i Hercegovinu i već su je posjetili osamnaest puta. Upoznali su sve njene kulturne, istorijske i prirodne ljepote i, prostore. Dva puta su bili u Srebrenici.Plakali su nad bijelim šehidskim nišanima. Svake godine svoj odmor provode u našoj zemlji. Oni vole nogomet.Simpatizeri su holandskog Fudbalskog kluba „Volendam“. Njihov sin Kasper, nekadašnji golman, danas kao trener vodi jednu od njegovih selekcija. Nedavno su Nogometnom klubu „Ozren“ iz Semizovca, jednom od najstarijih bosanskohercegovačkih klubova (osnovan 1923.godine), donijeli 55 dresova, poklon nogometaša „Volendama“ i njihovog glavnog trenera Berija Smita. Ova oprema će biti na raspolaganju igračima NK „Ozren“ na njihovom, budućem, putu ka osvajanju sportskih trofeja.