Možda malo prerano donosimo zaključke, ali kako sada stvari stoje izdali smo ovog heroja, junaka, gaziju, njegovu ideju i ljubav prema nezavisnoj Bosni.
Husein-kapetan Gradaščević rođen je 31.augusta 1802. godine u porodici koja je na prelazu s 18. u 19. stoljeće bila jedna od najsnažnijih bosanskih begovskih porodica. O njegovoj mladosti zna se jako malo, ali se zna da je rastao u veoma turbulentnom vremenu za Bosnu i Hercegovinu i da je rano je ostao bez roditelja.
Gradaščevići su bili kapetani Gradačačke kapetanije na čije je čelo Husein-kapetan došao 1821. godine, nakon smrti njegovog brata Murata.
Nije dugio trebalo da Husein-kapetan Gradaščević, koji je tokom svog kapetanstva razvio reputaciju mudrog vladanja i tolerancije, postane jedan od najpopularnijih osoba u Bosni. Deset godina kasnije izabran je za vođu pokreta za bosansku autonomiju čime je praktično postao bosanski vladar. U kasnim dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća, sultan Mahmud II je uveo osmanlijske refome i ukinuo janičare što je dovelo do velikih negodovanja u Bosni.
Početkom tridesetih godina osamnaestog stoljeća u Bosni je održano nekoliko sastanaka koje su rezultirale zaključcima među kojima se tražilo obustavljanje uvođenja nizami-džihada (nove vojske, nove uniforme i novog načina uvježbavanja), te se tražilo ukidanje bosanskog namjesništva i uvođenje autonomije.
Gradaščević je 31. maja uputio poziv u kojem je zahtijevao da se svi ajani smjesta pridruže njegovoj vojsci, zajedno sa svim pripadnicima bosanskog naroda koji su to željeli.
Njegov novi status je ozvaničen tokom Svebosanskog sabora održanog 12. septembra u Sarajevu. Ispred Careve džamije prisutni su položili zakletvu na Kur'anu da će biti odani Gradaščeviću i objavili da, uprkos potencijalnoj propasti i smrti, neće biti odustajanja. U tom trenutku Gradaščević nije bio samo vrhovni zapovjednik, nego i glavna civilna vlast u Bosni. Osnovao je sud, i nakon što se udomaćio u Sarajevu, preselio je centralnu vlast Bosne u Travnik, napravivši od njega de facto glavni grad pobunjene Bosne.
Ključna borba se dogodila 4. juna na Stupu, mjestu između Sarajeva i Ilidže. Pred kraj bitke snage pod komandom Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića s leđa napale su vojsku koju je predvodio Gradaščević. Vojska se povukla u Sarajevo, a Gradaščević je pobjegao u Gradačac.
Proglašen je izdajnikom, nakon čega je morao napustiti Bosnu. Nakon nekoliko dana pregovora, krenuo je prema Austriji gdje je očekivao da će biti tretiran kao bosanski vezir, a bio je pritvoren gotovo mjesec dana.
Krajem 1832. godine pristao je da se vrati na Osmanlijsku teritoriju, ali mu je uvjetovano da ne smije kročiti u Bosnu, te je otputovao u Beograd. Gradaščević je ostao u Beogradu dva mjeseca u kojem vremenu mu je zdravlje oslabilo (kako je zabilježio doktor Bartolomeo Kunibert). Napustio je grad i uputio se prema Istanbulu u decembru ali, pošto je njegova kćerka još bila mlada, njegova supruga je ostala u Beogradu da bi mu se pridružila u proljeće iduće godine.
U Istanbulu je Gradaščević živio u starim janjičarskim barakama na atmejdanu (Hipodromski trg) dok je njegova familija živjela nedaleko odatle u posebnoj kući. Živio je relativno mirnim životom naredne dvije godine i jedini značajan događaj je bio kad mu je sultan ponudio da postane paša visokog ranga u Osmanlijskoj armiji; ponudu koju je Gradaščević prezirno odbio izjavivši da će "radije umrijeti u nošnji svojh očeva nego da nosi(m) nizam-uniformu jednog paše!". Umro je 17. augusta 1834. godine. Legenda govori da je otrovan od strane carskih vlasti, ali imajući u vidu njegovo loše zdravlje vjerovatnije je da je umro od kolere. Ukopan je na mezarju Ejjub, nedaleko od stare veterinarske škole gdje se njegov mezar i danas nalazi.
Teatar Total iz Visokog ovom istinskom bosanskom junaku i heroju posvetio je jednu svoju predstavu koja se i zove po njemu odmah nakon agresije, opjevan je u sevdalinci "Sa Gradačca bijele kule", a dijelovi njegovog historijskog dijaloga protiv okupatora korišteni su i u monodrami Emira Hadžihafizbegovića "Godine prevare" gdje na kraju okupator kaže: "Vidjet ćemo šta će Bosna reći za tebe kasnije Husein kapetane".
Možda malo prerano donosimo zaključke, ali kako sada stvari stoje izdali smo ovog heroja, junaka, gaziju, njegovu ideju i ljubav prema nezavisnoj Bosni.



Antologijski dijalog protiv okupatora:
Digao si se protiv carskog dvora Husein-kapetane!?.
Jesam beglerbeže, jer ste zulum činili po Bosni! - odgovara Husein-kapetan.
A i fes ti smeta, šta imaš protiv fesa na glavi slavnog turskog vojnika, Huseine-kapetane?
Nemam ništa, ako je na njegovoj glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na našu bošnjačku, imam, beglerbeže!
Šta bošnjačku, i u Bosni ! Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine, gineš za državu koja nikad nije ni postajala, niti će.
Ima Bosne beglerbeže i Bošnjaka u njoj, bili su prije Vas i ako Bog da, bit će i poslije Vas.