U Travniku i Busovači održana promocija poeme „Hava majka Prijedorčanka“, autora Admira ef. Muhića
HAVA TATAREVIĆ JE SIMBOL JAČINE I HRABROSTI ŽIVOTA JEDNE MAJKE
Objavljeno: 17. Aug 2014. 17:08:15
Promocija u Busovači u organizaciji BZK „Preporod“

Dogradonačelnik Cetine Ferid Krak, autor poeme Admir Muhić i književnog kritičar Dževad Ponjević

Jedan dio prisutnih na promociji


Promotori poeme „Hava majka Prijedorčanka“


Na mubarek petak, 15.8.2014. godine, u Busovači, održana je još jedna, druga po redu, promocija poeme „Hava majka Prijedorčanka“, autora Admira ef. Muhića. Majka Hava, iz Zecova kod Prijedora, simbol je jačine, hrabrosti te života jedne majke. Njoj su u ratu četnici ubili šest sinova i muža, i, hvala Bogu, opisana je u poemi koja je i objavljena, da prkosi vremenu. Da svjedoči da je majčinska ljubav jača od mnogih sila, da svjedoči da su i druge majke rađale djecu, nevinu, čistu, omirisanu majčinskim njegovanjem, da bi ih, tu zlatnu djecu, te bošnjačke gazije i jabuke zlatne, ruka zlikovaca pogubila. Svaka bol je teška, ali bol roditelja za umrlim djetetom je, kažu, neuporediva sa bilo čim.

Autor je ovaj promotivni dan počeo sa vezirskim gradom Travnikom. U Travniku, gradu sa sedamnaest džamija, svako mjesta ima, a posebno musafiri. Tako se iznjedrila prilika da Admir ef. bude hatib na džumi-namazu u Šarenoj džamiji. Pričao je na temu „Istina Bošnjaka i istina naših majki“, sa osvrtom na majku Havu, upoznavši Travničane sa njenom pričom.

Popodne smo se okupili u Busovači, u organizaciji BZK „Preporod“, da zajedno sa Admirom posvjedočimo zločin nad Bošnjacima, da pokažemo da nismo i ne smijemo zaboraviti, da javno obznanimo život majke Have. Uvod u promociju poeme bila je pjesma „Mojoj majci“, koju je svojim čistim, emotivnim glasom, izmamivši suze u našim očima, interpretirala Mirsada Ćatić-Mekić.

U svojstvu promotora poeme, pored autora su prisustvovali - Emira Mutić-Halilović, član BZK „Preporod, koja nam se obratila u svojstvu domaćina, iskazala nam srdačnu dobrodošlicu i upoznala nas sa biografijom autora; - Ferid Krak, zamjenik načelnika hrvatske općine Cetingrad i ujedno i menadžer za izdavanje ove poeme. Ferid nam je čitao o majci Havi, govorio o njenom životu i ubijenim sinovima, te napravio poveznicu majke Have sa Maljevcem, autorom, sa Bošnjacima. Spominjao je sve one koji su napisali svoj osvrt na, sad već okorčenu poemu, te nam neke od njih pročitao. - Dževad Ponjević, profesor bosanskog jezika i književnosti u Bužimu, koji nam se obratio u svojstvu književnog kritičara, te nam kazao svoj osvrt na poemu kao književno djelo.

Prof. Ponjević je, također, pjesnik, autor svoje stihozbirke „Behar iz moje avlije“ iz koje nam je večeras pročitao pjesmu „Majka Hava“, koju je uvrstio u, već spomenutu zbirku pjesama. Ni on, kao i Admir, a nadamo se još mnogi drugi, nije bacio majku Havu u zaborav. Poklonio joj je riječi iz svoje duše. Na kraju nam se obratio autor poeme, Admir Muhić, kazujući o Zecovima, o majci Havi i prvom susretu s njom, o tome kako je nastala i kako je napisana ova poema. Povezivao je svoju poemu sa poemom „Stojanka majka Knežopoljka“, Skendera Kulenovića, ali i sa prikazom ljudske boli, onako opore, hladne i mučke u poemi „Jama“, Ivana Gorana Kovačića. Pričao nam je još i o Bosni, o svim majkama, pa je rekao: „Majka je zajednica koja drži nas u životu.“ Na koncu, ovaj produhovljeni insan nam je izrecitirao nekoliko odlomaka iz poeme, te nam najavio da piše scenarij za film na temu „Hava majka Prijedorčanka“.

Pouka je velika, za sve ljubitelje knjige, za sve one koji žele znati i učiti, da je Bosna bila jedno predivno drvo velike krošnje čije su zrele jabuke popadale na zmlju. Te jabuke su šehidi. Te jabuke su Havini sinovi Nishad, Zijad, Zilhad, Nihad, Sead, Senad, i njen muž Muharem. One jabuke što su na granama ostale, to smo mi, Bošnjaci. Bošnjaci koji svjedoče da je bilo Bošnjaka, i da će ih i biti, te da i ne zaboravimo, a i ne dozvolimo da nam se opet isto dogodi. To smo mi! Obećajmo da će krošnje Bosne opet beharati, i da će se iz nje opet jabuke rađati. Mirisat će lijepo, onako kako samo u Bosni behar znade mirisati.

Pripremila: Enisa Grabus (Emina Grabus)