Mr. Milan JOVIČIĆ: Upravo u njihovim lavovskim ili životinjskim“ čeljuštima se kao izborni pobjednik i našao naš Bakir Izetbegović, i zato ga odmah i pitam, da li se je umorio i da li će moći izdržati ovu lukavu i tešku predigru u borbi i nakanama da ga i ovi i mnogi drugi jednostavno progutaju? Kako se počelo, bar po medijskim i novinskim komentarima i raznim TV emisijama, nisam baš siguran da je na najboljeme putu naš Bakir, zato mu i sugerišemo da se na vrijeme trzne ili probudi i da zna da ovi lavovi „dlaku mijenjaju, ali svoju ćud nikada“.

Preko Staroga Mosta, od Tepe do Musale u prijatnoj dnevnoj šetnji prolazim Fejićevom ulicom i susrećem moju divnu prijateljicu, inače profesoricu bosanskoga jezika i književnosti, te joj uz pozdrave napomenuh o trenutnome mome nadahnuću ili inspiraciji da namjeravam upravo nešto i napisati o dvojici zloća, u čijim se lavovskim rašljama upravo našao ovaj treći gospodin, svima nama veoma dobro poznat. Upravo joj govorim da je riječ o Laktaškome „guslaru“ i „orguljašu“ iz mostarskih Bara. Odmah me je doskočila i napomenula da neću spomenuti i trećega tj. našega Bakira, kako veli i dodaje: - Moj Milane, evo ja sam muslimanka i pripadnica sam toga roda, ali vjeruj mi da je i on isti, jer su godinama u „talu“ i u zajedničkim foteljama.

Iznenadio sam se i nisam htio vjerovati, tako sam je sa nekoliko mojih blagougodnih rečenica i argumenata nastojao razuvjeriti, da li sam uspio u toj mojoj nakani nisam siguran, ali sam ipak ostao odlučan da se upravo i pozabavim sa likovima, mračnjacima, velikoneljudskim nacionalistima i rasturačima jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, bar nas kojima je zaista i jedina. Ovi recidivi pogubne ideološke nakane iz zaostavštine Vožda i Poglavnika, koji su nas u agresorskome periodu uz pomoć memoranduma i arsenala raznolikoga oružja bestijalno napadali i uništavali, za razliku ovih mirnodopskih njihovih pulena koji nas svojom mračnom retorikom, osmišljenjim provokacijama, raznim pamfletima i nakaradnim idejama o nekim daljim podjelama ili odcjepljenjima, ili famoznim „Herceg-Bosanskim“ entitetima sa „stolnim“ gradovima, poput Mostara i sl. Stalno „mirnodopski“ bombarduju i ovo malo duše što nam je još ostalo, nastojeći je totalno razoriti.

Upravo u njihovim lavovskim ili životinjskim“ čeljuštima se kao izborni pobjednik i našao naš Bakir Izetbegović, i zato ga odmah i pitam, da li se je umorio i da li će moći izdržati ovu lukavu i tešku predigru u borbi i nakanama da ga i ovi i mnogi drugi jednostavno progutaju? Kako se počelo, bar po medijskim i novinskim komentarima i raznim TV emisijama, nisam baš siguran da je na najboljeme putu naš Bakir, zato mu i sugerišemo da se na vrijeme trzne ili probudi i da zna da ovi lavovi „dlaku mijenjaju, ali svoju ćud nikada“. Prateći zbivanja i određene moguće dogovore, pomislih da su i Dragan i Milorad neki pobjednici, a ne naš Bakir i stranka SDA. Tako nam ovih dana Dragan veli, evo ovih dana pozivam u Mostar Bakira na razgovore i dogovore, a Milorad na svojim „guslama“ već pjeviši pjesmicu o svome dogovoru i podršci sa Draganom i HDZ-om, starim jaranima i istomišljenicima, bar kada su na istoj frekvenciji rasturača jedinstvene nam domovine. Veoma je upitno da li pobjednik ovoga izbornoga „boja“ zaista i treba ići na njihovo polje „trnovitih ruža“ ili ih je dužan pozvati u glavni grad naše domovine u Sarajevo, samo i isključivo ispod svodova i prostora institucionalnoga parlamenta Bosne i Hercegovine i otvoreno i javno razgovarati o svojim programima i nakanama u formiranju i koalicija i konkretne vlasti na svim nivoima , a nikako po nekim daljnjim kafanama, gradovima ili metropolama iz proteklih neprimjernih perioda.



Dok Čović najavljuje da će predstavnici tri konstitutivna naroda da razgovaraju i naprave konkretne dogovore, ali da pri tome nije niti svjestan da Mića iz Laktaša i nije niti može biti i naš predstavnika „normalnih Srba“ iz Federacije, jer smo mi za njega rezervni i neki drugorazredni Srbi, dotle taj isti banjalučki guslar nedavno izjavljuje:
- „Da će novi srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u narednih četiri godine imati samo jedan zadatak, a to je podjela Bosne i Hercegovine, odnosno stvaranje uslova za postizanje nezavisnosti Republike Srpske“.

Borba za goli entitet

Da li naši Bošnjaci i njihov predstavnik gospodin Bakir, trebaju ostati imuni na ovakve rekao bih „smrtonosne prijetnje za našu Bosnu i Hercegovinu“ i da li će ovakvoj strategiji, u šta nikako ne sumnjamo podleći i biti njeni izvršioci i svi ostali predstavnici toga srpskoga naroda iz RS u institucijama buduće vlasti BiH. Dakle, nije bez razloga u više navrata i Mladen Ivanić izjavljivao u svojim javnim nastupima da ne dolaze u obzir nikakve ustavne promjene niti prenosa institucionalnih nadležnosti na državni nivo, pa bi se čak trebale revidirati i neke ranije usvojene nadležnosti.

Da li će Dragan Čović imperativno podastrijeti na stol svoje pitanje „ugroženosti“ hrvatskoga naroda, potrebe za hrvatsku „virtuelnu“, kako veli, izbornu jedinicu, pitanje svoga „stolnoga grada“ Mostara i niz drugih već znanih i otrcanih floskula. Da li će država sa takvima ići svojim tokom ili tapkati u mjestu, bar kada su u pitanju nužne Ustavne promjene nije mi znano, ali sam neposredno i životno zainteresovan da ovaj „kaubojski“ dvojac ne nastave priču sa Bakirom i o našem gradu Mostaru, uz blagoslov i svetu liturgiju njegovoga vjerodostojnika Vladike Grigorija, inače dokazanoga dodikovca na ovim hercegovačkim prostorima. Ukoliko je zaista ova trojka legitimni predstavnik i tri konstitutivna naroda u ovoj zemlji, a nama srpskim građanima u Federaciji i nije dodjeljeno pravo da biramo i svoga člana Predsjedništva, neka plavi i propada i takva država i ovaj grad zvani Mostar.

Otuda bih radije poželio da „mentor“ guslara Miće iz Laktaša doktor i profesor Dragan Čović otputuje u Banja Luku na tapšanje sa jaranom i sve dalje razgovore i dogovore obavljaju tamo negdje u Banskim dvorima, jer dolazak i prolazak Mićin kroz ovu valu nije niti poželjan a niti prijatan. Ukoliko i ne želi doći na razgovore u tzv. Teheran ili moje rodno i drago Sarajevo, neka mu gospodin Bakir ponudi i jednu od planina u okruženju, Jahorinu, Igman ili Bjelašnicu, kako bi se taj „brđanin“ ugodno osjećao na naviknutom i kliskom terenu.

Bilo kakvo bilo, poštovani gospodine Bakire, kao pobjednik i ostani takav u svojim odnosima i nastojanjima da nam sačuvaš dostojanstvo i sve vrijednosti i ljepote ove naše jedine domovine, budi ponosan i ostani prkosan prema svim zlim nakanama i ideologijama, ma sa koje strane dolazile i nudile nam neprihvatljiva riješenja, bez uzmicanja i poniženja, bez ikakvih prijetnji i strahova jer je njihovo vrijeme na izmaku i izdisajima njihovih aktera. Narod i građani na izborima su ti rekli „DA“, što znači da snažni i hrabro zakoračiš i ideš dalje u budućnost na jedinome pravome putu iz našega glavnoga grada Sarajeva, prema Evropi i Briselu, u svijet demokratskih i socijalnih vrijednosti svih njenih ravnopravnih gradjana i naroda. Sretno!